Neću kusur, hoću žvaku!

„Ne igrajte se sa hrvatskom odlučnošću“…“Hrvati pokreću građanski neposluh, nećemo sudjelovati u kreiranju vlasti na razini BiH“…tako je bilo kad je grmilo i sijevalo.

Piše: Slaven Raguž/Supersajt.info


 

Danas grmi i sijeva samo u glavama običnih ljudi koji životare u svojoj svakodnevnici, nijemo gledajući kako im propadaju škole u kojima im djeca idu; kako propadaju sve institucije kulture; kako se ugasi jedina tv na hrvatskom jeziku bez da je itko riječi rekao ili slova napisao; kako moraju u bolnici kupovati sebi materijal i lijekove, ne daj Bože da ih zaboli i moraju ležati u njoj, budući da je bolnica u Mostaru pred bankrotom; kako se uništava simbol Mostara Zrinjski… sve ovo dok par njih i njihove djece nekažnjeni rade što ih je volja, dobivajući i dandanas instant diplome, dobivajući posao bez natječaja, puneći ionako pune džepove,….

Kolikogod ovo zvučalo patetično, tko ne bi bio bolno frustriran i patetičan kad vidi na koji način se razvija situacija kod Hrvata u BiH. Bunt, dišpet, nanovo probuđeni domoljubni entuzijazam, „hrvatska“ odlučnost,…i svi drugi osjećaji nakon onakvog formiranja federalne vlasti, pretvaraju se u jedno ništavilo ljuske oraha u oluji gigantskih valova osobne gramzivosti, pohlepe i uskopartijskih interesa. Kako drugačije opisati politiku, koja nakon zakopavanja „ratnih sjekira“ i potpisom na međustranački Sporazum između dvije najjače stranke, reda sve pogrešne poteze do pogrešnog.

Dok je ono grmilo

Dogodio se HNS kao paradigma bunta protiv svakog nametanja volje i kao putokaz ostvarivanja jedinstva Hrvata, što nema alternative. Međutim, HNS se sveo na jedno opširno priopćenje, nakon kojeg su se dogodili sastanci Glavnog vijeća, iz čega se rodilo još par priopćenja, što samu ideju i smisao HNS-a čini sterilnom. Još uvijek se ne zna čemu i zašto se odugovlačilo s konstituiranjem vlada u tri županije sa hrvatskom većinom, osobito ako se zna da se sada pregovara sa osovinom SDA-SDP, istom onom zbog koje je grmilo i sijevalo nakon izbora.

Dubioza je tim veća iz razloga što se dogovori vode samo za razine države i županija, dok nitko ne spominje rekonstrukciju federalne razine. Kažu da je neminovnost da se s njima sada pregovara?! Pa što se onda odugovlačilo, jer ako je danas to neminovnost, onda je to bilo i prije pola godine. Normalno, za očekivati je da nakon što padne dogovor i nakon što se nekolicina partijskih foteljaša zadovolji pozicijama na spomenutim razinama, naći će se neko dogmatsko pravdanje koje će se narodu ponuditi kao opravdanje da je sve to „u interesu naroda“. Naravno, sljedeći korak će biti da partijski mislioci putem diktiranih medija to protumače na sebi svojstvene načine, kako bi narod shvatio da je to uistinu u njegovom interesu.

 

Dok je sijevalo

Jedini koji će u svemu ovome profitirati je Dragan Čović. Čovjeku treba skinuti kapu u svakom smislu. Dobro poznaje pravila igre, zacrta sebi cilj i jednostavno ga ostvari. Prvo je bilo potrebno anihilirati oponente iz HDZ1990. Vješto igrajući na kartu političkog konformizma, nedostatka smjelosti i egoističnog častohleplja cjelokupnog vodstva, Čović je uspio uzdrmati strukturu HDZ-a 1990, koja se unatoč svemu još uvijek može izvući.

Devedesetka se morala i mora okrenuti sebi, prihvaćajući izborni poraz kao polaznu točku za reformiranje stranke i, s druge strane, sa oporbene razine podržati sve dobre inicijative u cilju kreiranja konsenzusa i nacionalne strategije. Neprihvaćanjem zova Platformaških „sirena“ i Lagumdžijinih darova, Devedesetka je pokazala vjerodostojnost i opravdala razložnost svoga postojanja. Da je pokazala ustrajnost u ovom smjeru i odbila par ničim zasluženih fotelja u ZHŽ, kao i u HNŽ-u, Devedesetka bi ugradila dodatni materijal u svoj temelj kao jedinog i prijeko potrebnog korektiva Čovićevoj stranci. Ako ne bude tako, Čović će ponovno držati sve konce u svojim rukama. Opet će postati neprikosnoveni autoritet kod Hrvata, bez ikakve ozbiljnije alternative i bez ikakve oporbe. To u konačnici nije dobro niti za njega samoga.

Naravno, netko će reći „a što su onda HSP i ostala platformaška ekipa?!“. Naime, njih se ne može uzimati u obzir, budući da nemaju ni programski niti izborni kapacitet da bi ih se moglo smatrati ozbiljnim političkim subjektom. Prihvaćanjem platformaških kukavičjih jaja, kao i potezima nakon, hrvatski platformistanci su dokazali da se radi samo o skupini plaćenika koji su za par dukata spremni prodati i prezime.

Nakon što je, dakle, uspavana „oporba“ i time osigurano zaleđe, HDZ BiH je prešao na drugu razinu, a to je cementiranje vlastite unutarpartijske strukture. Recikliranjem stranačkih đuturuma i reaktiviranjem likova iz političkog naftalina, začepljena su usta svima unutar stranke, a osobito tamošnjoj mlađoj ekipi koja je počela granati svoj utjecaj po terenu. Bacivši im par mrvica da kljukaju po cesti, na sve bitne pozicije imenovani su samo odani.. To što će ovakav način političkog djelovanja dovesti do toga da će dogodine na lokalnim izborima npr. u Mostaru doći do manjeg odaziva birača od onog 46%-tnog sa prošlih izbora je, na žalost, sekundarno.

 

“Teško će ići formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini, posebno na načelima koja zagovaraju
oni koji su formirali vlast u Federaciji BiH, a ako se tako nastavi upast ćemo u krizu iz koje ne vidim izlazak”, kazao je Čović.

Gdje bi Hrvatima bio kraj da su naši političari, samo dio svog aktivizma usmjerili za stvarnu opću dobrobit, a ne za dobrobit stranačkih mašinerija. Kako na kraju čovjeka ne bi uhvatila frustracija?! Po tko zna koji put mi Hrvati kaskamo za ostalima, idemo bez jasne strategije, čekamo što će nam se izvana dogoditi, pa da na to tražimo reakciju, a borba za nacionalne interese se svela u borbu za pozicioniranje partijskih aparatčika koji nemaju drugih bogova pored državnih jasala. Idemo grlom u jagode dogovarati sa SDP i SDA vlast na svim razinama, bez da smo jasno definirali hoće li i kakve reperkusije to imati na federalnu razinu, koja je, objektivno, jedino što išta vrijedi u ovoj državi. Sve ostalo je samo kusur!

Ulaziti u bilo kakve razgovore o bilo čemu bez uvjetne premise da guLagumdžija prihvati rekonstrukciju Vlade i da OHR ukine suspenziju odluka SIP-a, znači davanje legitimiteta načinu konstituiranja ilegalne vlade Federacije i znači davanje legitimiteta Željku Komšiću kao predstavniku Hrvata u BiH. Neshvatljivo je zbog čega se to u ovom trenutku vjeruje Zlatku Lagumdžiji, osobito ako se zna da ova(kva) Federalna vlada nastavlja proces dodatnog razvlašćivanja županija i širenje onih unitarističkih federalnih, čitaj sarajevskih, ovlasti. Tako su, primjerice, donijeli plan ukidanja županijskih zavoda za zapošljavanje, imenovali su svoje ljude u NO mirovinskog fonda i nekakve privremene nadzorne odbore, redefiniraju koeficijente povrata i raspodjele proračunskog novca, naravno, na štetu županija, imenuju rodbinu, kumove i prijatelje (ono što su ranije, s pravom, spočitavali HDZ-ima) u NO javnih poduzeća i agencija, itd.

Vraćajući se na početak priče, postavlja se pitanje tko to testira odlučnost hrvatskih građana!? Točnije, tko je to više testira, „njihovi“ ili „naši“? Ako se ovako nastavi, kako bi često rekao jedan Mostarac, postat ćemo ljudi kojima su nas naši roditelji plašili.

Komentari

komentara