Negiranje Ukrajine

ukrajina-prosvjedi-klickoZamislite sljedeću scenu: američki veleposlanik u Francuskoj dođe na francusku televiziju i izjavi „Amerikanci i Kanađani su jedan narod. Oni su vam kao Bretonci i Normani u Francuskoj. Ne možete ih razdvojiti“. Taj veleposlanik bi bio vraćen u Washington i od tada bi svaki put kad kroče u Francusku Amerikanci bili podsjećani na taj budalasti incident. Diplomati prosto ne idu po svijetu tvrdeći da susjedni narodi ne postoje.

Piše: Timothy Snyder / The New York Review of Books

Međutim. ruski veleposlanik u Francuskoj, Alexander Orlov, upravo je to uradio prije nekoliko dana. Kada ga je vodeći francuski TV novinar Jean-Pierre Elkabbach naveo da se izjasni o političkim potresima u Ukrajini, Orlov je izjavio: „Rusi i Ukrajinci su jedan narod. Oni su vam kao Bretonci i Normani u Francuskoj. Ne možete ih razdvojiti.“

Nije lako procijeniti izjavu koja je toliko daleko od normalnog diplomatskog protokola. Pošto je izjava dana na francuskom, možda bismo mogli primijeniti par francuskih testova.

Recimo, kad bih vam rekao: „Juliette Binoche i ja smo srodne duše. To je najprisnija ljubavna veza svih vremena. Ne možete nas razdvojiti“. Sad, je li to točno? Jedini način da saznate bio bi da pitate Juliette Binoche. Jer ako smo srodne duše i tako to, ona će znati.

Veleposlanik Orlov pada na testu Juliette Binoche. On možda misli da su Rusi i Ukrajinci jedan narod. Ali Ukrajinci ne misle tako.

Hajdemo sada staviti beretke i uraditi test Jean-Paul Sartrea. Osnovna ideja Sartreove filozofije je autentičnost. U mračnom svijetu čovjek mora riskirati za vrijednosti do kojih mu je stalo. Možemo li zamisliti da se ogroman broj ljudi noću smrzava u šatorima braneći ideju da su Rusija i Ukrajina jedan narod? Da se sukobljavaju sa policijom? Da ih tuku pendrecima? Stotine tisuća Ukrajinaca u Kijevu i širom zemlje probdjeli su noći po mrazu, riskirajući uhićenje i batine, da pokažu kako im je stalo do Ukrajine i njezine neposredne budućnosti. Ali nadaju se da će ta budućnost biti europska, a ne ruska. Trenutno nitko ne izlazi na ulicu i ne preuzima rizik za veleposlanikovu ideju.

Tako ambasador Orlov pada i na Sartreovom testu.

Nažalost, rastojanje između neobičnih ideja i krvoprolića mnogo je manje nego što bismo voljeli. Veleposlanik Orlov nije izrazio samo osobno mišljenje kada je negirao postojanje ukrajinske nacije; on je nastavio misao ruskog predsjednika Vladimira Putina. U sličnoj situaciji prije nekoliko tjedana, također u obraćanju novinarima sa zapada, Putin je dao potpuno istu izjavu: da su Rusi i Ukrajinci „jedan narod“. Dakle, što god da se dogodi u Ukrajini, ne može doći do, logički gledano, ruske intervencije.

Teško je reći vjeruje li Putin zaista u to. Ali zabrinjava nedostatak alternativnih pogleda u ruskoj diskusiji o masovnom prosvjedu protiv ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. U prvo vrijeme, ruska televizija je prosto poricala da uopće ima bilo kakvih prosvjeda. Od 8. prosinca, Cannal 1 izvještava da „nekoliko stotina“ ljudi prosvjeduje u Kijevu. Kada se postojanje prosvjeda više nije moglo negirati, prosvjedi su predstavljeni kao strana zavjera. Na televiziji i na internetu dominiraju dvije teme: Europljani hoće naš povijesni teritorij i Europljani su homoseksualci. Fantazije o seksu i dominaciji zamjenjuju opisivanje i analizu.

Prema jednom moskovskom viđenju, Europska unija pokušava obnoviti kraljevinu Švedsku iz 18. stoljeća, sa švedskim ministrom vanjskih poslova Karlom Bildtom kao kraljem Karlom XII, dok su prosvjedi repriza Velikog sjevernog rata. Na televiziji (i zabrinjavajuće često u diskusijama na ruskim stranicama) primjećuju se plodovi kampanje predsjednika Putina protiv homoseksualaca. Posjet njemačkog ministra vanjskih poslova Guidoa Westerwellea Kijevu koristi se kao dokaz da je svrha ukrajinskih prosvjeda širenje istopolnih brakova u pravoslavnoj domovini. Poznati ruski voditelj Dmitry Kiselyov rekao je ovog tjedna na televiziji da Vitalija Klička, ukrajinskog boksačkog prvaka i oporbenog političara, koji je fotografiran sa Westerwelleom, treba smatrati samo gay ikonom. Kiselyov je rekao i da Šveđani prakticiraju „seksualne odnose od devete godine“.

Iako ima dosta ruskih pojedinaca i organizacija koji su javno podržali ukrajinske prosvjede, oni su izuzeci u prevladavajućem diskursu. Vrlo je teško, ako se oslanjate na informacije iz ruskih medija, steći bilo kakvu ideju o tome što se zaista događa u Kijevu.

U Ukrajini je drugačije. Rusija je nalik autokratskom režimu, bez slobodnog tiska. Ukrajina je oligarhijski sustav u kojem vlada velika medijska sloboda. U Rusiji su oligarsi ili lojalni ili završe u zatvoru; u Ukrajini imaju ne samo bogatstvo, već i određenu neovisnost. Neki od njih, poput Dmytroa Firtasha, vlasnici su suparničkih medijskih imperija koje iznose drugačije stavove o politici zemlje; u slučaju nedavnih prosvjeda, ukrajinski mediji su u iznenađujućoj mjeri pokazali spremnost da prenose istinu, pružajući vizualne dokaze državnog nasilja i emitirajući riječi prosvjednika koji su govorili o svojim motivima.

To znači da u samoj Ukrajini Janukovič i Putin nisu predstavljeni u najboljem svjetlu. Ali i nagovještava dublji problem za Janukoviča.

Nema nikakve sumnje da bi Janukovič rado prepustio dio ukrajinske neovisnosti Rusiji ako bi to okončalo ogromne prosvjede. On i njegov sin Aleksandar su, po svemu sudeći, zgrnuli veliko bogatstvo i vjerojatno bi ga u tom slučaju mogli zadržati. Ali ukrajinski oligarsi koji nisu Janukovičevi rođaci nemaju interesa ukinuti Ukrajinu, jer bi ih onda dočekala Putinova verzija pravde.

Za vrijeme ukrajinske krize, Rusija je najavila treće suđenje Mikhailu Khodorkovskyom, ruskom oligarhu koji se suprotstavio Putinu. Izgleda da sada nema mnogo šanse da će on izaći iz zatvora dok je Putin živ. Ukrajinski oligarsi su najvjerojatnije shvatili ovu poruku, mada je ona samo potvrdila nešto što su ionako znali: oni se mogu razvijati samo u okviru suverene ukrajinske države. Izvan ovog osnovnog pitanja osobne slobode, oni imaju stvarne poslovne interese u Europi i izgleda da podržavaju trgovinski sporazum sa EU. Kompanija najvećeg među njima, Rinata Ahmetova, izdala je priopćenje za novinare u kojem intonira svoju odanost „europskim vrijednostima“.

Dakle, bilo kakav dogovor koji Janukovič napravi sa Moskvom razbjesnit će ne samo ljude koji prosvjeduju, nego će biti na štetu osnovnih interesa nekih moćnih ljudi u Ukrajini. Janukovič je nekoliko puta pokušao raščistiti ulice i nije uspio. Ovo bi moglo postati izgovor za veću izravnu rusku intervenciju. Ali još je mračnija mogućnost da će Janukoviču podrška ruske sile biti potrebna ne samo da se brani od ogorčenog stanovništva nego i od neprijateljski nastrojene skupine oligarha. U tom slučaju bi podrška ukrajinskom predsjedniku bili ljudi u Moskvi koji tvrde da ukrajinski narod ne postoji.

Izvor: Peščanik

Komentari

komentara