Nikad kraja mržnji na mostarskim ulicama

Žalosno je bilo gledati što se posljednjih dana radilo i događalo u Mostaru. Prvo je u Liska ulici nacističkim simbolom prešaran spomenik posvećen “borcima poginulim 1992. godine u obrani grada Mostara i Bosne i Hercegovine” , a samo dva dana nakon toga na isti način, možda čak i gori, grafitima je išaran Trg hrvatskih velikana na Rondou.

Piše: Vedran Biokšić


Kip Kraljice Katarine išaran je natpisom “RAM”, kip Marka Marulića pentagramom, dok se na središnjem spomeniku nalazi natpis “Smrt fašizmu RAM 81”, te “Volim te mama al ne kao Velež”. Žalosno postaje da mladi umjesto da obilaze ova mjesta i odaju čast i priznanje hrvatskim velikanima kao i braniteljima grada Mostara zapravo dolaze tu i vode svojevrsni rat koji je ispunjen mržnjom i nepoštovanjem.

Međutim treba odmah u početku naglasiti da nisu mladi krivi za ovo stanje, kriva je država i stanje u kojem se nalazi, država u kojoj se nažalost još uvijek sve vrti oko nacionalizma a malo toga se gleda za rješavanje problema mladih, odnosno kako mladima pružiti potporu u školovanju i odrastanju a poslije i u zaposlenju. Međutim o problemima mladih u gradu i državi u kojoj se nalazimo nekom drugom prigodom.

Ovi grafiti koji su osvanuli nažalost na spomenicima daju zapravo pravu sliku svega onog što se događa na mostarskim ulicama a što se do sada sklanjalo pod tepih. Prije svega tu mislim na nekoliko napada u posljednih nekoliko mjeseci na potpuno nedužne momke.

Tjedan dana uoči Božića član Frame Mostar (Franjevačke mladeži) krenuo je na molitveni susret kad su ga na Rondou presrela četiri momka i počela sa standardnim pitanjima a nakon toga ga pretukli. Svom srećom nije bilo ozbiljnijih ozljeda. Mladić je naravno sve prijavio policiji, napadači su čak pronađeni od kojih je dvojicu napadač čak prepoznao. Nažalost ostalo je sve na tome. Da stvar bude apsurdnija, mjesec dana nakon toga mladić koji se vraćao kući sa probe crkvenog zbora na ulazu u park Zrinjevac također je uhvaćen od petorice momaka i pretučen na svu sreću bez ozbiljnijih posljedica.

Uz ove slučajeve vrijedi spomenuti i mladog nogometaša Zrinjskog koji je napadnut na Španjolskom trgu dok je čekao autobus a razlog je trenerka Zrinjskog na njemu kao i u Liska ulici dvojica zrinjevaca koji nikakve veze nemaju s navijačima Ultrasima.

Međutim da mi se nebi spočitavalo da sam nacionalist želio sam bit realniji i istražiti kada je netko od Hrvata napao Bošnjake nebitno na kojoj strani grada. Iz pouzdanog izvora dobio sam informaciju da su trojica momaka u Cernici uhvatili nekog momka i pretukli. Izuzev ovog slučaja nijedan.

Znam da u ovakvom članku sad više djelujem kao nacionalist i odvjetnik hrvatske mladeži ali smatram da moramo svakom prigodom iznositi istinu. Zašto da to činimo najbolje nam pokazuje dokumentarni film Mostar united. Ovaj film govori o podijeljenom gradu, navijačkim skupinama na obje strane grada. Film je imao premijeru na sajmu dokumentarnih filmova u Amsterdamu, dok je u BiH premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu a dan nakon i u Mostaru. Film je zanimljiv po tome da su Hrvati prikazani kao fašisti i rušitelji grada, kao pokretači svih incidenata koji se događaju u gradu. Osim toga jasno se vidi montirana snimka na kojoj navijači Zrinjskog navijaju a namješteni su povici “gazi, gazi balije…” . Nebi s goreg bilo da se redateljica filma Claudia Tosi raspitala koliko Bošnjaka igra u HŠK Zrinjskom. Glavni junak filma je Mensud Duraković koji je voditelj ureda Turističke zajednice Grada Mostara a ujedno i trener u mlađim selekcijama Veleža. G. Duraković govori kako svoju djecu uči zajedništvu, jedinstvu, prijateljstvu, kako je grad Mostar zapravo grad i Hrvata, i Bošnjaka i Srba.

Zanimljivo izgleda pročitati sve ove napade koji su se zbili u Mostaru, pa usporediti s ovim filmom gdje Hrvati opet ni krivi ni dužni psotaju fašisti, agresori i sl. Svemu ovome još veću draž daje činjenica da je među napadačima na maturante Gimnazije Mostar na školskom odmoru 9. listopada 2010. godine bio sin Mensuda Durakovića, glavnog lika ovog filma i ponavljam još jednom glavnog voditelja Turističke zajednice grada Mostara. Slučaj se još uvijek proteže na sudu a po izjavama prijatelja od pretučenih koliko je jaka veza Mensuda Durakovića na kraju će ispasti da su sami sebe napali.

Na samom kraju, želim reći da nitko sretniji od mene ne bi bio, da grad Mostar postane grad i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka,posebice iz tih razloga što imam i dosta prijatelja koji su Bošnjaci i u odličnim smo odnosima. Želim s njima da budemo jedinstveni, da nam se grad i država grade i rastu na uzajamnoj ljubavi i poštovanju. Put do ovoga je jako dugačak i težak najviše zbog rana iz rata, ali taj put se ne može uspješno proći dok se ne bude govorila prava istina, dok se god bude jedna strana prozivala fašističkom a zataškavalo što radi druga, dok god se istina o mostarskim ulicama bude govorila samo s jedne strane grada, dok god se ne budu rješavali ti problemi bez obzira na nacionalnosti i veze koje određene skupine imaju. Po svemu ovome bojim se da smo na krivome putu…

Komentari

komentara