Njihove iluzije naše realnosti

opticke-iluzije_20Službeno smo šestu godinu pod utjecajem svjetske ekonomske krize, neslužbeno još koju godinu više, no slušajući izjave i intervjue predstavnika naroda odnosno naših političara kako u  Bosni i Hercegovini tako i u njezinom okruženju, ruku na srce u prvi mah bih pomislio da nas recesija nije ni dotakla i da rješavamo ostale probleme koje dapače imaju i ostale razvijene zemlje s razvijenijom parlamentarnom demokracijom.

Piše: Marinko Šanje/HSPF.info

U zemlji s vojskom od pola milijuna nezaposlenih, da pola milijuna, bez da se nešto konkretno čini na tom planu, na naslovnim stranicama još uvijek su crtači granica, što ćeš narod voli zemljopis ili ti geografiju, sigurno nam je bilo malo jedan do dva sata tjedno u školi ovoga predmeta. Samo u ovoj godini preko sedamdeset tvrtki, malo ovdje zastadoh pa zar ih je toliko i bilo, zaključale su svoja vrata, obrtničkih i privatnih radnji nešto više od četiri stotine, no mi i dalje slušamo o nadležnostima entiteta tko je kome uzeo koju nadležnost, kada i zašto i hoće li je i što neće vratiti te nadležnosti. Više od tisuću mladih u posljednjih nekoliko mjeseci napustilo je svoja ognjišta u Bosni i Hercegovini, dosadilo im je vjerujte slušati priče o nekoj boljoj budućnosti s figom u džepu, osjetiti neku nadu jedino prve nedjelje u mjesecu listopadu svake dvije godine kada poneseni ovim našim „ludim“ mentalitetom pomislimo da će se nešto promijeniti na bolje. Hoće ali nekoliko tisuća kilometara odavde.

Ni kod naših susjeda ništa drugačije, izjave koje izbijaju u prvi mah ministara ali i premijera socijaldemokratske vlade u najmanju ruku nemaju veze sa socijaldemokracijom bar ne onom istinskom, gladna djeca dolaze u školu, odgovor na to je da se treba pozabaviti problemom pretile djece, lideru opozicije pored svih socioekonomskih problema najvažnije je ukinuti zvijezdu petokraku, crvenu, žuta je valjda sasvim u redu. Iako tu zvijezdu petokraku, crvenu, svakodnevno možemo vidjeti samo na ambalaži jednoga piva i na obući odnosno popularnim starkama.

Biti uspješan i surađivati s političkim neistomišljenicima, eh to je već grijeh, pa gluho bilo kako na to uopće i možemo pomisliti, još ako ste u europskom parlamentu osvjetlali obraz vlastite zemlje, slijede vam sankcije, zadnja mjesta na listi za iduće izbore.

To je ono što svakodnevno, iz dana u dan možemo slušati i gledati, dok iz mjeseca u mjesec gledamo, doživljavamo i proživljavamo surovu realnost opijeni iluzijama.

Kao država upisani smo kao dobitnici na listu najprestižnije filmske nagrade „Oscar“ filmskim ostvarenjem „Ničija zemlja“, naši redatelji i producentske kuće imaju i previše materijala kako bi osvojili još jednu nagradu filmom „Povratak u prošlost“. Postali smo inertni na surovu činjenicu kako nam je povijest zapravo postala sadašnjost, a sadašnjost se otegla i ne prolazi, kao u inat. A budućnost, riječ pod slovom b u rječniku, ništa više ni manje od toga.

Komentari

komentara