Nova vlast ili nastavak agonije?

 

U Bosni i Hercegovini jedino je moguća politika realnog i mogućeg nasuprot politici isključivosti i maksimalističkih zastupanja svojih stavova – poručio je visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pred posljednji održani sastanak lidera ‘šestorke’ u Brčkom (26. rujan 2011.), aludirajući na što hitnije formiranje vlasti na razini ove države.

 

Piše: Ivan Kraljević/pogled.ba


 

 

Međutim, njegove kritike, stavovi i očekivanja su splasnula već istoga dana kada su se lideri ponovno razišli bez ikakvih dogovora, a kamoli s formiranom vladom.

 

Nakon brojnih pojedinačnih sastanaka političkih lidera te onih zajedničkih u Mostaru, Sarajevu i Brčkom došao je red na novi sastanak, a nadamo se i odlučujući. Danas će se u Sarajevu u zgradi Parlamentarne skupštine BiH lideri šest vodećih stranaka (SDP BiH, SDA, SNSD, SDS, HDZ BiH i HDZ1990) pokušati usuglasiti oko najvažnijih pitanja i za njih najvažnije, podjele fotelja. Kako kaže inicijator sastanka Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, sastanak je zakazan jer je ‘osujećen’ napredak i pozitivni tonovi. O kakvom napretku je riječ vidjet ćemo. Međutim, kako nas ova naša dnevnopolitička povijest uči ne trebamo biti veliki optimisti, premda su lideri zasigurno dobili neku vrstu ultimatuma za formiranje vlasti od strane međunarodne zajednice.

 

Upravo taj međunarodni ultimatum i jedan pozitivni politički elan koji se osjetio uspostavom vlasti u Srednjobosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj županiji/kantonu ipak daju nadu. Nadu ulijeva i skoro već postignuti konsenzus po pitanju zakona o popisu stanovništva, vojne imovine i sustava državne pomoći. Ali, zna se da to i nije toliko bitno koliko samo sastav vlasti i međusobna podjela fotelja, ista ona koja nalikuje politici isključivosti protiv koje se zalaže Inzko, a koju je isti i prvi iskoristio.

 

Pravi ispit za politiku realnoga?! Samo neformiranje vlasti ovu zemlju bi vodilo u još veću agoniju, iako smo već odavno u istoj. Zemlji s malim milijunom pitanja i nikad dobivenih odgovora jedino što preostaje je put ka euroatlantskim integracijama, ali na sasvim novi način – konkretnim radom, uvažavanjem drugih oko sebe i sljedeći primjere zemalja regije koji su na tom putu već daleko dogurale, Hrvatske koja je pred ulaskom u Europsku uniju, ali i Crne Gore koja će najvjerojatnije biti sljedeća. Premda, budimo realni BiH se prva treba u(ne)rediti na način da počne funkcionirati kao država, a ne da ostane obična ‘tvorevina triju naroda’, kako to voli reći RS boss, Milorad Dodik.

 

Ukoliko se želi ići naprijed potrebna je i podrška oporbenih stranaka koje ne participiraju u ovim sastancima. No, nje kako vidimo i nema u nekoj velikoj mjeri. Građanima ove zemlje zasigurno ne trebaju novi sukobi (ne nužno ratni) koje, eto, neki vole često naglašavati u svojim izjavama upravo pred najvažnije sastanke. Tome smo bili svjedoci i ovih dana čitavši izjave Nermina Pećanca ili prateći žestoki sukob SBB-ovca Radončića i platformaškog partnera Tihića. Iako vrlo oštro, Pećanac je u svojoj izjavi dao i jednu zanimljivu izjavu kazavši kako nova vlast ako se i formira ponovno neće biti funkcionalna, upravo iz razloga što i jedne, i druge, i treće peku iste boljke, kriminalne radnje, majoriziranje i međusobna prepucavanja. Ruku na srce, takvih prepucavanja, pogotovo na osnovnoj relaciji Lagumdžija-Čović u proteklim danima nije bilo. Stoga nam je i to jedna poruka kako se ‘drugovi’ ipak uspjeli pronaći zajednički jezik, kojim će nadam se progovoriti na sutrašnjem sastanku.

 

Koji će to tonovi zasvirati ovoj državi, saznat ćemo u poslijepodnevnim satima. Nadajmo se da izbori nisu bili uzaludni.

 

hspf.info

 

Komentari

komentara