Novi izazovi, a ne kraj jedne državnosti!

hrvatska-slavljeNakon dugog i mukotrpnog, na trenutke i neizdrživog puta, Hrvatska je ispunila primarni vanjskopolitički cilj koji je kao takav postavljen od konstituiranja samostalne države. Pogled u prošlost je dokaz koliko je napravljeno po pitanju izgradnje demokratskih institucija, dok je sadašnjost jasan pokazatelj koliko je još potrebno raditi na demokratskim standardima i usavršavanju parametara moderne europske politike.

Piše: Ivana Leko / HSPF

Neki će reći da Hrvati pristižu na brod koji tone, ne uzimajući u obzir da je Europska unija preživjela mnoge krize i da se kroz njih izgrađivala i jačala. Dapače, Hrvatska je prva članica europske obitelji koja u Zajednicu ulazi bez ikakvih iluzija i nerealnih očekivanja, svjesna da će natrag dobiti toliko koliko se izbori svojim vlastitim snagama. No, zašto EU promatrati isključivo kroz ekonomsku prizmu, kada ona pruža široku platformu mogućnosti. U prvom redu, promjena političkog ambijenta. Napuštanje političkog projekta Zapadni Balkan, no, ne i ignoriranje regije, ostatka nekadašnje SFRJ, odnosno europske periferije gdje se unutrašnje političke vatre ne gase. Službena hrvatska politika ima izvrsnu priliku pokazati što je naučila iz diplomatskog sukoba sa Slovenijom, a pouka bi bila na principima dobre volje i suradnje osigurati zajednički napredak i izrastanje u zrelije društvo i naciju, premostivši povijesne sukobe, što je zapravo i bio početak velike europske priče. Hrvatska je imala tu sreću da se početkom novog milenija vlast kretala na pozicijama desnog centra i ljevice, te nije bilježila političke artikulacije nacionalizma, čime su odaslane miroljubive poruke u svijet o nastojanju male, ali geopolitički ipak bitne države, da implementacijom europske pravne stečevine i snagom vlastitih resursa želi biti dijelom europskog centra moći.

Osim europeiziranja domaće politike, Europska unija sa sobom nosi originalan kulturološki obrazac kojem Hrvatska povijesno pripada, stoga su u pravu oni koji govore o povratku kući. Ako gledamo još šire, raduje i model ponašanja kao komponenta političko-društvenog života. Društva s dugim povijesnim nasljeđem, jasno definirano zakonodavstvo, uvažavanje različitosti, otvaranje prema drugima, izgrađena politička i civilna kultura i još štošta što Hrvati imaju priliku preuzeti, kako bi se riješili loših navika koje su definirane kao balkanski standardi.

Od krucijalne je važnosti napomenuti da je EU zajednica mira, i bolji poznavatelji prilika njemačko-francuske simbioze pedesetih godina prošlog stoljeća sjetit će se ideje o iskorištavanju njemačkih ruda kako bi se Nijemcima, uzročnicima oba svjetska rata, smanjila i dovela do minimuma mogućnost korištenja istih u svrhu proizvodnje oružja. Usporedbe radi, Nijemci i Francuzi, nekada ljuti neprijatelji, danas osovina Unije, nude koncept pomirenja u svrhu ekonomskog prosperiteta šire zajednice. Uz sve svoje nedostatke i demokratske deficite, Europska unija, s naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije, nema alternativu. Ona je daleko od idealne tvorevine koja podjednako zadovoljava sve raspoložive aktere, ali je najbolja prilika za ostvarenje interesa. Globalizacijske procese nitko ne može zaustaviti i naprosto je nemoguće djelovati u izolaciji ako ste post-konfliktna zemlja s izraženim gospodarskim, socijalnim i inim problemima. Stoga članstvo u Europskoj uniji ne treba promatrati kao gubitak suvereniteta, jer ono to nije, niti je riječ o marginalizaciji političkog utjecaja i eroziji identiteta. Svi mi koji smo se u tijeku intelektualnog odrastanja suočavali s lakim štivima o nadnacionalnoj, visoko centraliziranoj tvorevini i bili jedno vrijeme taoci te iste maštovite, ali dobrim dijelom neutemeljene priče, bar smo nakratko zaboravili da je interes suština političkog djelovanja. Uniju je, stoga, korisno interpretirati kao zbroj raznih prilika i mogućnost realizacije zamisli i ideja na golemom tržištu.

Pred Hrvatskom je još puno posla. Bez diktata i monitoringa, u prilici je postati uređenija država i modernije društvo. Transformirajući se iz zemlje u kojoj je korupcija nepodnošljivo lagana u zemlju koja, u skladu s preuzetom stečevinom, sankcionira kaznena djela. Ruku na srce, vlastitu snagu za takav preobražaj nema nijedna zemlja nekadašnje SFRJ, stoga je sasvim jasno da je regiji nužno integriranje zbog gospodarskih, političkih i društvenih indikatora. U skladu s tim, zemlje Zapadnog Balkana bit će suočene s drugačijim političkim narativima koji poznaju konsenzus umjesto nadbijanja, mehanizme kontrole umjesto kleptokracije.

Završit ću s 28. članicom u nadi da će hrvatska europska misija podići letvicu visoko, ne mareći za kvantitativnu slabost, već da usmjereni na interesne koalicije, punu pozornost posvete prilagođavanju dinamici međunarodnih odnosa kako bi što efikasnije doprinosili razvoju države i društva. Naposljetku, zato ih građani i legitimiraju.

HSPF

Komentari

komentara