Novinarstvo kao sredstvo za ostvarivanje rata

 

Zlo koje djeluje iznutra i koje razara novinarstvo je senzacionalizam. Bitnost u senzaciji je u gledanju događaja koji su senzacionalni bez obzira na moral i duh, i to u prvom redu krvavo i kriminalno senzacionalni. Stvaranjem kaosa i obaranjem društvenog reda  radi veće čitanosti novinarstvo postaje usmjereno ne samo u smjeru prihvaćanja rata, nego i direktnog vođenja ljudi u rat.

 

Piše:Anđela Krivić/HSPF.info


 

 

Činjenica koja potvrđuje da je ono  u stanju  ljude dovesti  u rat, vidljiva je iz toga kako i prije rata, novinarstvo stvara događaje tako što selektivno bira koje će ispričati, a koje neće. Kojima će se posvetiti više pozornosti, a kojima  manje, i na koji će način to prikazati.Ljudi uzimaju ono što im je servirano, zapravo od djelova koji su im ponuđeni uzimaju djeliće i tako stvaraju svoju sliku koja je sve samo ne stvarnost.  Slika koja je tako daleko od stvarnosti da se čak za nju ne može reći niti da je odraz stvarnosti.

 

Tako da novinarstvo neovisno o ishodu uvjek izlazi kao pobjednik. Ono pretvara ljudske živote u senzaciju, informaciju i trenutnu stvar koja je potrebna da bi se postigla čitanost  lišavajući ih stvarne vrijednosti koju nose, koju imaju.

Trenutak kada je postala bitnija činjenica da se izvjesti od toga što se izvješćva je trenutak kada je novinarstvo započelo putanju prema dolje.

Nemarnost uvijek ima užasne posljedice, ali postavlja se pitanje kako je moguće da nakon proživljenih užasa ljudi i dalje uspjevaju biti nemarni? Gjdje su se izgubili oni prosvjećeni ljudi, što se dogodilo sa preporodom društva, a tako neposredno i novinarstva?

 

O svakom ratu nije pisana ni polovica koliko se trebalo pisati, ali nažalost i onaj dio koji se pisao nekako uspijeva pasti u zaborav. Upravo zato što novinarstvo ne dopušta da se fiksira ikakva idejna poruka pogotovo ona koja bi odbacila bilo kakvu novu mogućnost ratovanja. Ono treba spremnog čovjeka i srcem i umom kako bi mu mogao podvaliti nove i uvjek svježe senzacije.

 

Čovječanstvo je prolazilo i gazilo kroz mora krvi nesvjesno onoga što čini upravo zbog djelovanja novinarstva jer se sve gleda kroz okvir koji dolazi do nas.

Imamo zapisane očigledne primjer kako novinarstvo djeluje za rat, kako vodeći novinari, pisci i drugi priznati ljudi u presudnim trenucima, kao cilj očuvanja svojega napadaju tuđe i opradavaju ljudske žrtve te ih čak i veličaju.

 

Nakon rata sa jedne i druge strane vidljive su žrtve jedini koji je na dobitku je novinarstvo. Jedini koji nije izgubio povjernje koji je ostao isti je novinarstvo, njemu se i dalje sljepo vjeruje na rječ iako je i kod pobjednika i kod pobjeđnih najavljivao pobjedu. Svijetu nije potrebna istina potrebna mu je senzacija jer da je svijet tražio istinu do rata ne bi ni došlo. Prije rata, tijekm i nakon jedino što ostaje bino je senzacija.

 

Kako novinarstvo iskrivljuje naše vrednovanje pokaziva i to kako se u ratu pronađu opravdani razlozi za ubijanje. Kada bi to isto ubojica rekao pred sudom  u najmanjem slučaju bio bi proglašen ludim  ili bi ga poslali na doživotnu.

Novinarstvo je dobro izvježbano, zna čime se treba koristiti  kako bi se sjeme zadržalo na  već pripremljenoj podlozi. Sposobno je priakzati gubitke ljudskih života u obliku brojki i postotaka koji se čak lako uspoređuju sa gubikom novca.

 

Kako svaka priča ima dvije strane tako bi se i ovo moglo pogledati sa druge strane i zasigurno bi ta druga strana bila idealnija i ljepša. Sigrno nije ni nemoguće da jednog dana novinarstvo bude ono što treba biti kako bi  ostavrilo cilj svog prvobitnog postajanja, ali do tada treba još puno raditi na njemu.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara