O (a)religijskom pluralizmu i političkoj moderni u SR Njemačkoj

 

Umjesto uskršnje čestitke onima koji slave Uskrs…

 

Piše: dr. sc. Mile Lasić/HSPF.info


 

 

Prema oficijelnim podacima Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu, u Njemačkoj ima približno jednak broj pripadnika Rimokatoličke i Evangeličke crkve, po circa 26 milijuna. Treću po brojnosti vjersku grupaciju čine muslimani, njih 3,2 milijuna, na četvrtom mjestu su pripadnici  pravoslavnih crkava, i tako dalje. Uočljivo je, pak, kako čak 31% ukupnog njemačkog stanovništva ne pripada nijednoj vjerskoj zajednici, jer nisu raščistili da li Bog postoji ili ne, ili prosto ne žele plaćati tzv. crkveni porez. Da li su ovi podaci dovoljni za vjerski pluralizam i toleranciju?

Po prvi puta poslije božićnih praznika ovdašnje katoličke, evangeličke i druge kršćanske crkve su ovih uskršnjih dana pune. Iz te činjenice proizilazi i pitanje koliko su Nijemci i uopće građani koji ovdje žive religiozni u punom smislu ove riječi. Pitanje ima opravdanje i zbog toga što se crkve u Njemačkoj nerijetko zatvaraju, iznajmljuju ili prodaju. Broj praktičnih vjernika se stalno smanjuje. Zašto se to događa ne postoji određeniji odgovor. Jedan od mogućih odgovora je da je potrošački mentalitet isuviše nagrizao duhovnu sferu života i da je neophodan lijek koji očigledno crkve nemaju. S druge strane, Njemačka je postala religijski pluralističnija nego ikada ranije. U njemačkom društvu egzistiraju, naime, po brojnosti tri skoro pojednake skupine – katolici, protestanti i “Heiden”, odnosno ateisti i agnostici. Riječ je o ljudima koji drugačije vjeruju, odnosno smatraju da nitko ne može dokazati da Bog postoji, ali i da ne postoji. Na tom raskršću oni izgrađuju svoj odnos prema drugima i uglavnom su tolerantni prema pripadnicima različitih religija.

 

Iako se često postavlja pitanje odvojenosti vjere, odnosno crkve od države, čini se da se ono stalno iznova nameće. Od razvoda braka između vjere i politike u svjetskim razmjerama još uvijek nema ništa. Primjerice, prema islamskom nauku riječ je od samih početaka o čvrstoj sprezi religioznog i svjetovnog. Na to upozorava i doajen islamskih znanosti Bernard Lewis. To mnogi zaboravljaju koji bi islamskom svijetu, bez razumijevanja tamošnje kulture ili osobnosti, htjeli donijeti demokraciju zapadnog tipa, a još k tomu “na bajonetama”!

 

Zaboravlja se, također, da pluralizam u svijetu obvezuje  i države i crkve. Jer, živimo u vremenu općih migracija. Religijski pluralizam, ne samo u Njemačkoj, odraz je socijalnog pluralizma i nije samo slučajna povijesna činjenica. Moderni pluralizam i  raznolikost donijeli su i useljenici. Osim načina života, donijeli su i svoje vjere i tome se mora posvetiti pažnja. To je i politički važno, jer bez pluralizma nema ni stvarne demokracije. Na to se upozorava u  svim diskusijama o dijalogu među kulturama (i religijama).

 

I ovogodišnji uskršnji praznici upozoravaju, nažalost, da živimo u vrijeme  sve brojnijih samozvanih “križara”, “krstaša” i “džihadovaca”, kojima i nije stalo do dijaloga i suživota, niti do prihvatanja pluralizma religija i kultura. Ta manjina baca sjenu na sve iskrene međureligijske diskusije i iskrene napore za međusobno razumijevanje. Treba se zbog toga vratiti “dobrim gestama”, što bi rekao njemački nobelovac Günter Grass. U “sjenkama ratova”, verbalnih ili stvarnih, pak,  ne bi se loše bilo prisjetiti i poruke  dr Bassama Tibija, profesora u Göttingenu i na Harvardu, Sirijca rodom, Nijemca po izboru, vjernika-muslimana,   kako “islam mora priznati sekularne vrijednosti zapadne moderne”, a Zapad priznati “ravnopravnost religija”, uključujući i islama.

 

Tolerancija je magična riječ. Ona u sebi sadrži i razumijevanje različitosti bez kojeg nema ni dijaloga kultura. Jer sve drugo vodi ka konfliktima. Još bi se svemu  ovomu  moglo dodati i neotuđivo pravo na vjerovanje, ali i pravo na ne-vjerovanje, ili ne-pripadanje ni jednoj konfesiji, što se, srećom, podrazumijeva makar u ovom  dijelu svijeta!

 

Koeln, 17.04.2006, emitirano na WDR-u na tadašnji Uskršnji ponedjeljak

 

Mostar, dan uoči Uskrsa, 30. ožujka 2013. godine

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara