Operacija “Lipanjske zore”

hvo_zastavaSeminarski rad na temu “Operacija Lipanjske zore” na kolegiju “Politička i vojna povijest” diplomskog studija politologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, izradio je kolega Boris TOMIĆ. Seminarski rad prenosimo u cijelosti…

*****

UVOD

Cilj srpsko-crnogorskog agresora na jugu Bosne i Hercegovine bio je napadnom operacijom dolinom rijeke Neretve prodrijeti do mora te jug Dalmacije odsjeći od ostatka Hrvatske. Zapovjednik Južnog bojišta general zbora Janko Bobetko dobio je težak zadatak, organizirati čvrstu obranu i njome slomiti napadnu moć neprijatelja ili ga iznenaditi napadom koji on ne očekuje. „Odabrana je druga mogućnost iz tri razloga. Prvi je nedostatak operativne pričuve srpskih snaga koja je već bila uporabljena u bosanskoj Posavini, drugi razlog je visok moral hrvatskih snaga jer se nakon uspješnog sprječavanja zatvaranja “kliješta“, zapovjedniku Južnog bojišta pružila realna mogućnost da s dostatnim snagama, iz obrane, prijeđe u napadna djelovanja, a treći razlog se odnosio na činjenicu da je napadna operacija za oslobađanje juga Hrvatske i dijela Hercegovine pod nazivom “Tigar“ bila isplanirana već puni mjesec dana prije te je bila dovoljno pripremljena“[1]. S obzirom na veličinu, a prije svega na izduženost područja (više od 200 kilometara) te otežano logističko opskrbljivanje zbog srušenog Masleničkog mosta, odlučeno je operaciju izvesti u nekoliko uzastopnih vremenski i prostorno pomaknutih operacija taktičke razine, a jedna od tih operacija je i operacija Čagalj poznatija pod nazivom operacija Lipanjske zore.

STANJE PRIJE OPERACIJE

Kako je plan velikosrpskog agresora bio blokiranje zapadne i južne Hercegovine, odsijecanje Dalmacije, stvaranje preduvjeta za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka -Donji Vakuf -Kupres – Mrkonjić Grad- Drvar – Livno i produžiti s daljnjim borbenim djelovanjima u cilju presijecanja Dalmacije na tri djela. Tenkovske snage poslane  su u pravcu Čapljine, a ostale snage su bile planirane u pravcu Mostar – Bijelo Polje – Sarajevo. Uvođenjem ovih snaga cilj je bio zauzeti komunikacije Privalj – Grude – Posušje – Imotski – Split te Livno – Aržano – Split i time blokirati bilo kakvu pomoć bosanskohercegovačkih Hrvata Hrvatskoj i obratno. Odsijecanjem komunikacije Čapljina – Metković -Ploče smatrali su da će Hrvatska lako pasti. Dana 7. svibnja 1991. godine upućene su tenkovske snage u pravcu Mostar – Široki Brijeg – Posušje -Tomislavgrad – Kupres pod izlikom vojne vježbe[2]. Istog dana, tenkovi su zaustavljeni u mjestu Polog, na granici mostarske i širokobriješke općine. Na zahtjev Generalštaba JNA (Jugoslavenska narodna armija)  i generala Blagoja Adžića u dotad posve nepoznato selo Polog stižu zbunjeni predstavnici bosanskohercegovačkih vlasti na čelu s predsjednikom predsjedništva Alijom Izetbegovićem i Stjepanom Kljujićem s ciljem smirivanja okupljenih Hrvata i zahtjevom da se raziđu i tako omoguće daljnje kretanje tenkovske kolone. Međutim, ta misija nije uspjela. Okupljeno mnoštvo popustilo je tek 9. svibnja 1991. godine nakon molbe hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Već nakon incidenta na Plitvicama 31.3.1991.g. (Krvavi Uskrs), Hrvati i Muslimani Hercegovine preko kriznih stožera počinju formirati seoske postrojbe, a usporedno počinje formiranje i bolje opremljenih i pokretnijih vojnih postrojbi koje su odigrale iznimnu ulogu kod zaustavljanja nenajavljenog dolaska pričuvnika (rezervista) u Mostar u rujnu 1991. Pričuvnike se zaustavilo u Gnojnicama i mostarskoj zračnoj luci, gdje je ondašnji MUP postavio svoje policijske punktove[3]. Tek kasnije pričuvne postrojbe JNA uspijevaju zaposjesti crtu Čapljina – Dretelj te crtu Slipčići – Krivodol – brdo Orlovac (kod Mostara) – brdo Hum (iznad Mostara) – grad Mostar – Bijelo Polje – Borci – Konjic[4]. Zahvaljujući odlučnosti i dobrim procjenama, branitelji zauzimaju strateški važne kote: Gornja Kozica, brdo Galac, Grabova Draga i brdo Planinica te zaustavljaju plan napredovanja JNA. S početkom borbi dolazi do iseljavanja stanovništva iz općina Mostar, Široki Brijeg i Čapljina. Dogovorom tadašnjeg MUP-a općine Mostar i Kriznog stožera vrši se mobilizacija pričuvnog sastava policije, u koju je uključen i velik broj dragovoljaca, koji preuzimaju točke po prometnicama i dežurstva po gradu. Na dan 3. travnja 1992. Godine na autobusnom stajalištu u naselju Zalik, preko puta Sjevernog logora, vojarne JNA, eksplodirala je cisterna. Taj događaj je označio početak rata u Mostaru. Na zapovijed generala Momčila Perišića, 7. travnja 1992. godine dolazi do otvorene agresije na Mostar, prvog granatiranja naselja Cim, Ilići i Rudnik, a dan kasnije odlukom predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Mate Bobana, formira se Hrvatsko vijeće obrane (HVO), koje preuzima obranu grada, nakon prvog oružanog sukoba, a za zapovjednika obrane općine Mostar imenuje se Petar Zelenika.

Dana 10. travnja 1992. godine srpskocrnogorski agresor izvodi žeštok napad na Dubrave i Stolac gdje su lokalni muslimani i njihovi čelnici tenkove JNA dočekali kao oslobodilačke. Za to vrijeme 50-tak starijih i nemoćnih Hrvata koji su ostali u svojim kućama, je zlostavljano, mučeno i odvođeno u logore u Bileću, te se i danas vode kao nestali i uopće se ne zna njihova sudbina. Većina hrvatskih kuća i crkava na tom području je zapaljena i porušena. Za to vrijeme trajalo je i često granatiranje Čapljine, Mostara, Čitluka, Metkovića i Dubrovnika, iz topova, tenkova i zrakoplova. Od 14. travnja 1992.godine traju borbe za oslobađanje vojarne u Čapljini gdje je JNA izvela i desant te helikopterima izvlačila svoju opremu. Na dan 23. travnja 1992. godine, oslobođena je čapljinska vojarna, koja je tako postala prva vojarna oslobođena od srpskog agresora u ratu u Bosni i Hercegovini. Tijekom tih borbi, srušeno je 5 zrakoplova JNA. Šest dana poslije 29. travnja 1992. krizni stožer općine Mostar, a kasnije i krizni stožeri općina Čapljina i Široki Brijeg svu vlast i obranu tih općina povjeravaju Hrvatskom vijeću obrane.

Tijekom razdoblja od 7. travnja 1992. pa do početka operacije Lipanjske zore 7. lipnja 1992.godine JNA je počinila urbicid nad gradom Mostarom. Danonoćno granatiranje, pljačka, palež i miniranje ostavili su neizbrisiv trag. Uništeni su svi mostovi (osim Starog mosta) od Bijelog Polja do Čapljine. Svi gospodarski subjekti u južnoj i sjevernoj gradskoj zoni opljačkani su i potpuno uništeni. Najočitiji primjer su Aluminij i Soko. Osim gospodarskih porušeni i oštećeni  su i vjerski objekti.

Zapaljeni su i uništeni: crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara, a sustavno se granatirala i mostarska katedrala.

Oštećeni su i dom kulture, muzej i arhiv, knjižnica, bolnica, Dom zdravlja, zgrada kazališta, Muzička škola, zgrada Simfonijskog orkestra. Uništen je i cijeli niz mostarskih hotela, škola, predškolskih ustanova, studentskih domova i fakulteta, općina, sud, katastar, pošta, robne kuće HIT i razvitak[5].

SNAGE KOJE SU SUDJELOVALE U OPERACIJI LIPANJSKE ZORE

„Hrvatske snage:

U operaciji  je sudjelovalo više od 6.000 hrvatskih vojnika.

  • zapovjednik južnog bojišta: general Janko Bobetko
  • Glavni stožer HVO-a u Posušju, načelnik: Slobodan Praljak
  • Stožer HVO-a općine Mostar, zapovjednici: Petar Zelenika i Jasmin Jaganjac
  • gardijska brigada HV-a, zapovjednik: general Damir Krstičević
  • brigada HV, zapovjednik Ante Urlić
  • Kažnjenička bojna HVO-a, zapovjednik: Mladen Naletilić “Tuta”
  • Poskok bojna HVO-a Široki Brijeg
  • diverzantski odred HVO-a iz Čitluka, zapovjednik: Miljenko Dugandžić “Midža”
  • brigada Knez Domagoj Čapljina
  • dobrovoljačka pukovnija Kralj Tomislav
  • bojne HVO-a: Stolac, Neum, Ljubuški i Čitluk
  • satnija HVO-a Ravno, bojna HV-a Imotski
  • bojna i diverzantski vod HVO-a Grude
  • bojna mostarskog HVO-a Bijelo Polje
  • bojna mostarskog HVO-a Rudnik
  • bojna mostarskog HVO-a Cim
  • bojna mostarskog HVO-a Balinovac
  • bojna mostarskog HVO-a Ilići
  • bojna mostarskog HVO-a Kruševo
  • bojna mostarskog HVO-a Gnojnice
  • bojna mostarskog HVO-a Rodoč
  • bojna mostarskog HVO-a Jasenica
  • 4 samostalne satnije, topništvo, inženjerija, logistika, veza, sanitet
  • Samostalni bataljun obrane Mostara HVO, zapovjednik: Arif Pašalić
  • bojna Vojne policije HVO-a
  • postrojbe MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne
  • dio bojne HOS-a (u sastavu 4. gardijske brigade HV-a)
  • bojna HOS-a, zapovjednik: bojnik Stanko Primorac “Ćane”
  • satnija HOS-a “Lovac” (iz sastava brigade HV-a)
  • satnija 3. bojne 156. brigade HV-a
  • ojačani vod 2. satnije 3. bojne brigade HV-a
  • Protuoklopna skupina brigade HV-a
  • Pionirska desetina iz inžinjerskog voda brigade HV-a
  • Pionirska desetina iz pionirske satnije 40. inžinjerske bojne HV-a
  • postrojba MUP-a Republike Hrvatske

Srpske snage:

Predvodio ih je general Momčilo Perišić.

  • Hercegovački korpus Vojske Republike Srpske, zapovjednik: general Radovan Grubač
  • mehanizirana brigada Mostar
  • mehanizirana brigada Nevesinje
  • mehanizirana brigada Trebinje
  • hercegovačka pješadijska brigada Bileća
  • mješovita artiljerijska pukovnija (MAP)
  • mješovita protuoklopna artiljerijska pukovnija (MPOAP)
  • lako-artiljerijska pukovnija protuzračne obrane (LAP PVO)
  • bojna Vojne policije (BVP)
  • ostatci Titogradskog i Užičkog korpusa JNA“[6]

TIJEK OPERACIJE

Dana 7. lipnja 1992. godine pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca, počela je operacija Lipanjske zore. Operacija je počela topničkom pripremom u trajanju od 10 minuta nakon čega je neprijatelj napadnut glavnim pravcem iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci, zatim pomoćnim pravcima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj, pa prema Prebilovcima, a napad je vodila Hrvatska vojska (HV). Diverzantski vod bojne Grude i diverzantski vod bojne Čitluk probio je neprijateljske bunkere u Ševaš Polju i potisnuo agresora prema Gubavici i Domanovićima[7]. Akcija je potpomognuta postrojbama brigada Knez Domagoj Čapljina, pukovnija Kralj Tomislav, 7. bojna, 8. bojna i 9. bojna Općinskog stožera HVO-a Mostar, bojna Stolac, bojna Neum, satnija Ravno, bojna Ljubuški, bojna Čitluk i bojna Imotski[8].

Spajanje borbenih skupina BG (Borbena grupa) 1 i BG 2 bilo je u selu Hotanj. Od šest diverzantskih grupa na pravcima djelovanja, njih pet uspjele su se neopaženo primaknuti protivniku i izvršiti sve zadaće. Već u 8 sati ujutro probijena je obrana sela Klepci, pa su u 10 sati samo selo i okolne dominantne kote Klepešnica i Šunja Glava bile u rukama HV, a pri čemu najveće zasluge ima postrojba Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koja je svladala strojnička i snajperska gnijezda na Klepešnici. Prvog dana poginuo je jedan pripadnik HOS-a, a pet ih je ranjeno. Uništen je i jedan hrvatski tenk. Jedna izviđačka skupina nije na vrijeme osvojila Crni vrh i na taj način zatvorila dolinu rijeke Bregave pa su se tamo uspjele izvući neke četničke snage. Ipak na dan napada do popodnevnih sati, Hrvatska vojska je kontrolirala šire područje oko rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeni su Tasovčići i Prebilovci s okolnim zaselcima: Grlići, Hotanj, Kuline i Loznica. U Prebilovcima je zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača, a u tim borbama zarobljen je i jedan tenk.

Ukupno tijekom prva dva dana poginulo je 10 pripadnika HV-a. Gubitci protivnika nisu poznati. Dana 8. lipnja 1992. od srpskog je agresora oslobođeno područje Čapljine u čemu posebnu zaslugu imaju postrojbe HVO-a iz Čitluka, Gruda, Ljubuškog i Čapljine te vojnici 4. gardijske brigade HV-a i 156. brigade HV-a[9].

Oslobađanje desne obale rijeke Neretve (Mostar) kreće 11. lipnja 1992. godine. HVO potpomognut 4. Splitskom brigadom HV-a kreće iz šest pravaca, a od postrojbi HVO-a u akciji sudjeluju Kažnjenička bojna, Poskok bojna, dvije postrojbe HVO-a iz Čitluka i Ljubuškog, 5. ilićka bojna HVO-a Mostar, 4. bojna HVO-a Mostar, te satnija 2. bojne rudničke HVO-a Mostar te pripadnici civilne i vojne policije[10]. U Mostaru su u to vrijeme bile Vojna policija, civilna policija, dio 2. bojne HVO-a Mostar i Samostalni mostarski bataljun. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum i zapadni dio grada Mostara.

Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navjestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. Toga 11. lipnja hrvatske su snage ušle u Vojarnu “Stanislav Baja Kraljević” i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor[11]. U tim borbama, uništena su dva tenka JNA T-34, koja su se nalazila na brdu iznad Jasenice. U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a 5 dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.

U noći s 13. na 14. lipnja 1992. godine general Slobodan Praljak donosi odluku da se krene u oslobađanje lijeve obale rijeke Neretve. U Općinskom stožeru HVO-a u Mostaru zapovjednici postrojbi dobivaju zapovijedi prema kojima Neretvu treba početi prelaziti rano ujutro 14. lipnja i tako iznenaditi srpsko-crnogorskog agresora. Plan je bio, u tri sata ujutro započeti prelazak preko Neretve. Vojnici su morali čamcima prijeći Neretvu u samom gradu Mostaru na tri mjesta, a jedan dio je trebao prijeći preko tada još uvjetnog Starog mosta. Prijelaz Neretve s čamcima bio je na Buni.

Uz tenkovsku potporu Četvrte gardijske brigade HV-a iz Splita i topničku potporu Širokobrijeških slavuja, združene snage Izdvojenog zapovjednog mjesta Vrdi i Raška Gora pod zapovjedništvom legendarnog pukovnika Tvrtka Miloša i zapovjednika 3. bojne cimske Ilije Vrljića te postrojbe 1. bojne bjelopoljske i 5. bojne ilićke Općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Mostar i Specijalne policije Policijske stanice Mostar prelaze na lijevu obalu te nakon žestokog okršaja kod Samostana školskih sestara franjevaka, počinju oslobađati prostor od Jasenjana do Vrapčića.

U Cernici rijeku prelazi četvrta satnija Cernica Samostalnog mostarskog bataljuna HVO-a, predvođena zapovjednikom Karlom Džebom, a Druga bojna rudnička HVO-a Mostar dolazi iz Raštana uz stalnu potporu Vojne policije (VP). Prema prvotnom planu, rijeku je Džeba trebao prijeći na Bunuru kod Doma izviđača, no rijeku je prešao na gotovo nemogućem mjestu, ispod srušenoga mosta na Musali i to kajakom. Bio je to, ispostavit će se kasnije, ključni trenutak u oslobađanju istočnog dijela Mostara. Okupatorske snage su bile dobro obaviještene o namjerama HVO-a. O tome najbolje svjedoči podatak, dok je Džeba u kajaku bio na sredini rijeke, nekih 200 metara iza njegovih leđa, točno na mjestu gdje je njegova postrojba po prvotnom planu trebala prijeći Neretvu, ispaljena svjetleća raketa. Ostali vojnici nisu uspjeli na dogovorenim mjestima prijeći rijeku jer su neprijatelji bili obavješteni o njihovom dolasku. Nekoliko ljudi je pri pokušajima prelaska poginulo, tako da su se sve ostale hrvatske snage povukle. Jedino je Džebina satnija prešla, upravo zahvaljujući odabranom mjestu za prelazak. Na tom mjestu je vidljivost mala, uvjeti za prelazak su skoro nikakvi, čime su u potpunosti iznenadili neprijatelja. Po izlasku iz korita rijeke, naišavši na žestok otpor, četvorica Džebinih suboraca bila su teško ranjena. Već rano ujutro, pristiže veliki broj vojnika koji nisu prešli na drugim planiranim mjestima, Vojna policija HVO-a i snage HOS-a.

Vode se žestoke bitke, a snage HVO-a zauzimaju položaje oko Ulice Maršala Tita u istočnom dijelu Mostara. Oko podneva 14. lipnja, kada su se stekli uvjeti da se prijeđe preko Starog mosta, pristiže još hrvatskih snaga. Tu noć su hrvatski vojnici ostali na zauzetim položajima oko Ulice Maršala Tita. Sutra se nastavljaju borbe te se u sklopu združene akcije, korak po korak oslobođa cijeli niz naselja i mjesta na lijevoj obali Neretve. Toga 15. lipnja, snage HVO ovladavaju strateški važnim Sjevernim logorom (IV. bojna HVO “Tihomir Mišić” potpomognuta sa nekoliko boraca iz Bjelovara). Tada je oslobođen istočni dio grada Mostara te naselja Blagaj i Buna. Područje od Jasenjana do Vrapčića, čiji veći dio zauzima kotlina Bijelo Polje (prigradska naselja na lijevoj obali rijeke Neretve: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač, Podgorani, Humilišani, Prigrađani), oslobođeno je 19. lipnja 1992. godine. Tijekom akcije, 21. lipnja, uhićeno je nekoliko časnika Jugoslavenske narodne armije na Merdžan glavi i osvojena je vojarna na brdu Fortica iznad Mostara, s velikim količinama naoružanja.

Pri povlačenju agresor je  digao  u zrak sve mostove, osim Starog mosta[12]. HVO, odmah po oslobođenju istočnog dijela grada Mostara, okiva Stari most debelim daskama i gumama da bi ga zaštitio od granata[13]. Tjeranje agresora nastavlja se predma Podveležju, Vrapčićima i Bijelom Polju, a 26. lipnja smatra se danom oslobođenja mostarske općine, tada je Kažnjenička bojna potpomognuta topništvom i ostalim potrojbama Općinskog stožera HVO-a Mostar neprijatelja odgurnula s releja na Veležu prema Nevesinju.

ZAKLJUČAK

Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore su oslobodile dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara s gradovima Mostar, Čapljina i Stolac te njihovom okolicom. Tom odlučnom akcijom dijelom su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju što je u potpunosti spasilo Dalmaciju od katastrofe. Lipanjske zore su ujedno i prvi poraz JNA u ratu u Bosni i Hercegovini. Veličina pobjede je još veća jer je na području koje je oslobođeno bila iznimno velika koncentracija postrojbi JNA, njihovog naoružanja i objekata.

LITERATURA 

  • DOMAZET-LOŠO, DAVOR, Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. strateški pogled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet, Matica hrvatska ogranak Sinj, Zagreb, 2010.
  • PRALJAK, SLOBODAN, Razvoj političkih i vojnih priprema napada ABiH na HVO u središnjoj Bosni i Dolini Neretve 1992.-1994. Mostar i ine istine, Činjenice, Zagreb, 2010.

Internet izvori:
https://hr.wikisource.org
http://www.uvsjp-alfa.hr
http://www.hic.hr
[1] Domazet-Lošo,Davor, Hrvatski Domovinski rat 1991.-1995. strateški pogled, Udruga Hrvatski identitet i prosperitet, Matica hrvatska ogranak Sinj, Zagreb, 2010., str.231.

[2] http://www.hic.hr/domov-rat00-bh-razno02.htm

[3] http://www.hic.hr/domov-rat00-bh-razno02.htm

[4] Praljak, Slobodan, Razvoj političkih i vojnih priprema napada ABiH na HVO u središnjoj Bosni i Dolini Neretve 1992.-1994. Mostar i ine istine, Činjenice, Zagreb, 2010., str.63.-65., 254.

[5] http://www.hic.hr/domov-rat00-bh-razno02.htm

[6] http://www.uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=240:agalj&catid=53:akcije&Itemid=163

[7] Praljak, Slobodan, Razvoj političkih i vojnih priprema napada ABiH na HVO u središnjoj Bosni i Dolini Neretve 1992.-1994. Mostar i ine istine, Činjenice, Zagreb, 2010., str.253.

[8]   http://www.uvsjpalfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=240:agalj&catid=53:akcije&Itemid=163

[9] Praljak, Slobodan, Razvoj političkih i vojnih priprema napada ABiH na HVO u središnjoj Bosni i Dolini Neretve 1992.-1994. Mostar i ine istine, Činjenice, Zagreb, 2010., str.87.

[10] http://www.hic.hr/domov-rat00-bh-razno02.htm

[11] http://www.uvsjp-alfa.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=240:agalj&catid=53:akcije&Itemid=163

[12] Prema nekim navodima hrvatski snajperist je ubio srpskog vojnika koji je imao zapovijed i taj most srušiti.

[13] ww.hic.hr/domov-rat00-bh-razno02.htm

Autor: Boris TOMIĆ

HSPF.info

Komentari

komentara