Pamet propada, dubok džep sve otvara!

 

Budući da završavam ubrzo fakultet, postavlja mi se sto pitanja. Gdje ćeš, kud ćeš, kako ćeš? Na ta sasvim jednostavna pitanja, u suštini je teško odgovoriti. S obzirom kakva je situacija u našoj zemlji, lakše je završiti fakultet, nego naći posao. Završetak obrazovanja, i ulazak na tržište rada je prijelomno razdoblje u životu svake mlade osobe.

 

Marija Iličić / HSPF.info


 

 

Morat ću porazgovarat s mamom imamo li slučajno nekog rođaka, da ga još nisam upoznala u životu, a da radi u nekoj velikoj firmi ili državnoj instituciji, da me ubaci preko veze. Ali bojim se kada dođem tamo da će me već preduhitriti neki tatin sin koji ne zna ni kada je Daytonski sporazum potpisan, ili neka tatina mezimica koja zna koja će odjeća na ljeto biti  u trendu.

 

Dolazi do pasivnosti mladih, a to sve dovodi da naše društvo dobiva dugoročno neupotrebljive generacije, koje neće moći pokretati pozitivne promjene koje su jako potrebne, koji se neće posvećivati cjeloživotnom učenju i konstatnom usavršavanju.  Da razjasnimo, nisu baš svi mladi željni mijenjati svijet i okruženje oko sebe, ali onima koji imaju te želje, elana i motivacije potrebno je omogućiti da svoje ideje pretvore u djela. Ima i njih koji su svojim ponašanjem davno digli ruke od svega, koji smatraju kako nema nikakvog napretka, ni budućnosti. To mišljenje je rezultat nezadovoljstva s cjelokupnim vodstvom u državi,i onima koji upravljanju državnim institucijama.  Pružanje podrške mladima, trebao bi biti jedna od ključnih čimbenika napretka društva.

 

Koliko ih samo želi napustiti ovu zemlju? Pogotovo oni koji ne mogu dugo da pronađu posao nakon diplome magistra i doktora znanosti. Odlaze u zemlje Europske unije, kako se kaže „trbuhom za kruhom „ i upravo oni podižu obrazovni sustav te  druge zemlje. Bosna i Hercegovina, nažalost još uvijek se suočava sa posljedicama svoje konflikte povijesti, gdje su najviše djeca i mladi pogođeni ovim promjenama. Mladi se suočavaju sa toliko problema, za koje su najvećim dijelom odgovorne državne institucije u našoj zemlji. Ta sama spoznaja ostavlja dugoročne tj. negativne posljedice na njihovo zdravlje, mentalni, i društveni život, na njihovu budućnost.

 

Na svim nivoima vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja.

 

Svako četvrta zaposlena mlada osoba radi na poslovima koji su u potpunosti različiti od usmjerenja vlastitog obrazovanja. Je li to žalosno? Koliko neprospavanih noći su proveli za knjigom, koliko su uložili muke i truda, da bi samo time smanjili red na birou.

 

Na mladima svijet ostaje uz pitanje što im ostaje ? Ovo je država bez perspektive za trenutne i nadolazeće generacije. I ostati će takva sve dok se posao bude dobivao preko znam te – znaš me, novcem i slično (kao i fakultet što se završava u nekim slučajevima). Svi mi koji ćemo imati diplomu nadati ćemo se da ćemo raditi ono za što smo se obrazovali, treba se boriti i bez obzira na sve ne treba se tako lako predavati. Čekati ćemo, kucati ćemo se na sto vrata, koja će u većini slučajeva biti zatvorena, al možda nam negdje bude otvoren prozor. Kako se kaže nada zadnja umire.

 

 

HSPF.info

Komentari

komentara