Pet neprijatelja demokracije koji sabotiraju prekid neprijateljstva između Irana i SAD-a

Diplomatski potezi novog iranskog predsjednika probudili su nadu kod ljudi koji se zalažu za prekid neprijateljstva između Irana i SAD-a. U danima pred godišnje okupljanje svjetskih čelnika u New Yorku, iranski predsjednik Hasan Rohani izjavio je za NBC News da Iran neće razvijati nuklearno oružje ni pod kojim okolnostima, i napisao članak u Washington Postu navodeći: „Odlučan sam ispuniti obećanja koja sam dao svom narodu, uključujući i obećanje da ću sudjelovati u konstruktivnom dijalogu sa svijetom.“

Piše: Alex Cane / AlterNet

Sve ovo spada u Rohanijev pokušaj pripreme terena za potencijalno otvaranje novog poglavlja u američko-iranskim odnosima. Nakon višedesetljetnog nepovjerenja, zakuhanog američkim podržavanjem državnog udara 1953. i zarobljavanjem američkih talaca nakon Islamske revolucije 1979., čini se da Rohani pokušava preokrenuti kurs. Govorom novog iranskog predsjednika u Ujedinjenim narodima nastavlja se diplomatsko otvaranje, uz najavu da je Iran otvoren za pregovore o rješavanju „razumljive zabrinutosti“ oko iranskog nuklearnog programa. Rohanijev govor u Ujedinjenim narodima uslijedio je samo nekoliko sati nakon što je Barack Obama signalizirao spremnost Amerike da uđe u pregovore s Iranom, iako nipošto nije zajamčio da će ovi sastanci uroditi plodom.

Detalji potencijalnog sporazuma su prilično dobro poznati. On bi podrazumijevao da Zapad prizna Iranu pravo obogaćivanja uranija u mirnodopske svrhe i zauzvrat spremnost Irana da dozvoli veću kontrolu nuklearnog programa, obustavu radova na vodenom reaktoru koji bi mogao proizvesti ključni element nuklearnog oružja i ograničenje nuklearnog obogaćivanja. Na ustupke Irana odgovorilo bi se popuštanjem sankcija.

Ali hoće li diplomatsko otvaranje preživjeti udare brojnih napada na njega? To je veliko pitanje.

Na dan Rohanijevog i Obaminog govora 24. rujna velika skupina prosvjednika okupila se pred zgradom Ujedinjenih naroda da iskaže prosvjed zbog otopljavanja američko-iranskih odnosa. U organizaciji iranske iseljeničke skupine „Mudžahedini iranskog naroda“ (Mojahedin-e-Khalq, MEK), tisuće Amerikanaca iranskog podrijetla skupile su se da osude Rohanija i svaku priliku za diplomaciju. Na skupu je bilo i neiranaca koji su autobusima dovezeni iz svih krajeva zemlje, dok im je prijevoz, hranu i smještaj platio MEK. „Neki od ovih ljudi nemaju pojma o čemu se uopće radi“, rekao je jedan čovjek iz Michigana reporteru AlterNeta.

Mašući crveno-zeleno-bijelim zastavama MEK-a i skandirajući parole o padu iranskog režima, okupljeni su slušali bivše američke dužnosnike sa platnog popisa ove skupine koji su nizali hiperbole o novom iranskom vođi.

Bivši demokratski senator Robert Torricelli je grmio, „Nema kompromisa sa zlom… Ne sastajte se sa teroristima“. Bivši predsjednik Republikanskog nacionalnog odbora, Michael Steele, rekao je, „Ne rukujte se s Rohanijem“, misleći na Obamu (nije bilo ni sastanka ni rukovanja). Ratoborni bivši američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima, John Bolton, rekao je okupljenima da bi bilo „odvratno“ da se Obama sastane s Rohanijem i da je sada vrijeme za „pooštravanje“ sankcija protiv Irana, koje su razorile iransku ekonomiju i izazvale nestašicu lijekova. Ali čast da izusti najapsurdniju izjavu dana pripala je bivšem gradonačelniku New Yorka, Rudyju Giulianiju, kada je pokušao povezati Rohanija s bombardiranjem židovskog centra u Argentini 1994.

„Rohani je… sigurno znao, sigurno je bio umješan. Ruke su im krvave, a to što su poželjeli ljudima ‘sretnu Rosh Hashanu’ neće sprati krv ovih židovskih stradalnika s ruku Irana ili Rohanija“, rekao je Giuliani. Iako je iranska vlada povezivana s napadom, argentinski državni tužitelj u ovom slučaju izjavio je za Times of Israel u lipnju da Rohani „nije nazočio“ sastanku na kojem je odobreno postavljanje bombe.

MEK i njihovi simpatizeri nisu jedina politička snaga koja želi zaustaviti američko-iranske pregovore o nuklearnom programu. Evo pet drugih.

1. Izrael

Glavni američki saveznik na Bliskom istoku i vodeći igrač u projektu ometanja diplomacije SAD-a i Irana. Izrael je napuhavao iransku prijetnju djelomično i kako bi „skrenuo pozornost s izraelske okupacije Palestine“, kako je prošle godine naveo Yousef Munayyer iz Palestinskog centra. Židovska država je od devedesetih upozoravala na opasnost od iranske nuklearne bombe, kada je ministar vanjskih poslova Shimon Peres rekao da je „Iran najveća prijetnja i najveći problem na Bliskom istoku, jer traga za nuklearnom opcijom dok istovremeno zauzima vrlo opasan položaj ekstremne vjerske militantnosti.“

Upozorenja se nisu prorijedila. Iran je objavio kako ne pokušava razviti nuklearno oružje, dok su i američka i izraelska obavještajna služba navele da Iran ne posjeduje nuklearno oružje niti je donio odluku da ga razvija. To nije bilo dovoljno za Izrael. Za premijera Benjamina Netanyahua, „crvena linija“ je iransko dostizanje „nuklearne sposobnosti“, što je nejasan termin koji znači da država ima tehničke mogućnosti proizvesti oružje ako se na to odluči. Neki stručnjaci kažu da je Iran već dostigao nuklearnu sposobnost.

Drugi razlog zašto se Izrael boji diplomacije je taj što bi ona mogla dovesti do priznavanja Irana za velikog regionalnog igrača, što bi ozbiljno ugrozilo regionalnu hegemoniju Izraela.

Kao što se moglo pretpostaviti, Izrael je negativno reagirao na Rohanijev govor u Ujedinjenim narodima. Kao pokazatelj koliko im je neugodna mogućnost pregovora s Iranom, premijer Benjamin Netanyahu je rekao da „Iran misli da će mu blage riječi i simbolične geste omogućiti da nastavi put do bombe. Kao i Sjeverna Koreja prije njega, Iran će se pokušati riješiti sankcija nudeći kozmetičke ustupke, istovremeno ne odustajući od mogućnosti da brzo proizvede nuklearno oružje kad god zaželi“. Netanyahu je pri tom izjavio kako bi Izrael „rado prihvatio istinsko diplomatsko rješenje“, ali njegovi zahtjevi se svode na potpunu kapitulaciju Irana, što se neće dogoditi.

Izraelski dužnosnici u UN-u otišli su toliko daleko da su bojkotirali Rohanijev govor.

2. Izraelski lobi u Americi

Prateći službeni Izrael, proizraelske skupine u Americi također traže nemoguće od Irana, praktično podrivajući pravu diplomaciju. Najveća izraelska lobistička skupina, Američko-izraelski odbor za javne poslove, pokrenula je napad na Rohanija u dopisu objavljenom pred otvaranje Opće skupštine.

U dopisu se od Zapada traži da „vojnu opciju“ – napad na Iran – zadrži kao mogućnost, i da pooštri sankcije kako bi pregovori bili efikasniji. Ali Iran se ježi od vojne opcije i traži popuštanje sankcija u zamjenu za svoje ustupke, što znači da je to što AIPAC zahtjeva siguran način da se sporazum onemogući. „Međunarodna zajednica treba razmotriti popuštanje sankcija samo ukoliko Iran postupi u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti koje zahtijevaju obustavljanje njegovih nuklearnih aktivnosti“, navodi se u dopisu AIPAC-a, što znači da bi ih zadovoljila jedino potpuna iranska kapitulacija po pitanju nuklearnog programa.

Krizni odbor za Izrael, neokonzervativna skupina koju predvodi Bill Kristol, također odbacuje Rohanija. Skupina je pokrenula i posebnu stranicu posvećenu dokazivanju da Rohani „nije nikakav umjereni političar“ i da se radi o „karijernom teroristu“.

3. Američki Kongres

Kongres radi rame uz rame s izraelskim lobijem, i ni demokrati ni republikanci se nisu libili raspaliti po Rohaniju. U pismu koje su senatori Charles Schumer (demokrat) i John McCain poslali predsjedniku Obami odzvanja ton AIPAC-ovog dopisa. „Molimo da se uz bilo kakav diplomatski iskorak ka Iranu još jednom ponovi da Sjedinjene Države neće dopustiti Iranu da dostigne nuklearnu sposobnost i da će eventualno popuštanje oštrih ekonomskih sankcija biti odobreno isključivo ukoliko Iran pokaže značajne i provjerljive korake ka obustavljanju svojih nuklearnih aktivnosti“, napisali su ratoborni senatori.

Ali nikakav se dogovor ne može postići zahtijevanjem da Iran „obustavi svoje nuklearne aktivnosti“. Iran smatra obogaćivanje uranija ključnim dijelom svog identiteta kao neovisne države koja može obeshrabriti neprijatelje poput Izraela.

Demokrati kao što su Eliot Engel u Kongresu imaju sličnu poruku. Kako navodi Al-Monitor, reagirajući na Rohanijev govor predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Kongresa Engel je rekao da je „iranski čelnik propustio priliku… postaviti novi konstruktivni ton koji pokazuje ozbiljnost Irana u razgovorima o nuklearnom programu. Ne samo što nije pokrenuo ‘dobronamjernu ofanzivu’, nego je ponovio brojne stare fraze, optužujući SAD i naše saveznike za sva zla ovog svijeta.“

Prezrive izjave o Rohaniju nisu nikoga iznenadile. Odmah nakon Rohanijeve pobjede na izborima – u vrijeme kada su probuđene nade o diplomatskom rješavanju iranskog nuklearnog pitanja – Kongres je usvojio novu uredbu o sankcijama za gušenje iranskog izvoza nafte, koja je ključni izvor prihoda Islamske Republike. Druge sankcije koje je američki Kongres izglasao izazvale su gospodarske potrese u Iranu, porast inflacije i nestašicu lijekova.

4. MEK i njihovi pomagači

Prosvjed koji su Mudžahedini iranskog naroda održali 24. rujna ispred sjedišta UN-a bio je samo posljednji u nizu njihovih pokušaja da natjeraju SAD da pomognu u rušenju iranskog režima. Ova organizacija za to već godinama lobira i angažira američke dužnosnike. Ona se postavlja kao svojevrsna „vlada u izbjeglištvu“, kao pokret spreman preuzeti vlast u Iranu kad režim padne. Ali u Iranu najveći broj građana prezire MEK.

Mudžahedini iranskog naroda su sudjelovali u revoluciji koja je srušila šaha, američkog čovjeka, 1979. godine. Ali ubrzo nakon što su ajatolasi preuzeli vlast, okrenuli su se protiv Mudžahedina i počela je oružana represija. Islamska Republika je otjerala Mudžahedine i druge ljevičarske snage u ilegalu. Mudžahedini su odgovorili dizanjem u zrak iranskih državnih ustanova i ubojstvima pripadnika iranske vojske. Ova nasilna iranska skupina je okarakterizirana kao „sekta“. Zbog nasilnih metoda završila je na State Departmentovom popisu terorističkih organizacija.

Na kraju su protjerani iz Irana, pa su zatim podržavali vladu Sadama Huseina kad je Irak poveo brutalni rat protiv Irana.

Tijekom prethodnog desetljeća, MEK i bivši američki dužnosnici vodili su lobističku kampanju na najvišoj razini za skidanje skupine s terorističkog popisa. Mudžahedini iranskog naroda, koje je američka vojska obučavala 2005. i koji su po nekim navodima sa Izraelom kovali zavjeru za likvidacije iranskih nuklearnih znanstvenika, isplatili su milijune dolara honorara bivšim američkim dužnosnicima da govore u njihovo ime. Lobistička kampanja je urodila plodom 2012., kada je State Department skinuo MEK sa popisa terorista.

Mudžahedini još uvijek vrijedno rade, što se pokazalo na prosvjedu 24. rujna. Njihovi simpatizeri su na okupljanju tražili zaustavljanje diplomatskih pregovora sa Rohanijem i obaranje vlade.

5. Arapske zaljevske države

Izrael je zemlja za koju svi tvrde da se boji diplomatskog sporazuma s Iranom i popuštanja pritiska na tu zemlju. Ali i arapske zaljevske države se podjednako boje Irana i žele da se pritisak nastavi – svrstavajući se tako uz Izrael, zemlju koju najveći dio njihovog stanovništva ne voli.

Države poput Saudijske Arabije, Kuvajta i Bahreina odlučne su onemogućiti iranski utjecaj na Bliskom istoku. Saudijska Arabija i Iran se bore za regionalnu prevlast još od Islamske revolucije 1979. Za ovu geopolitičku borbu zaslužna je iranska proizvodnja nafte, koja Iran stavlja u konkurenciju sa Saudijskom Arabijom, kao i pokušaji obiju država da instaliraju prijateljske političke sile na vlast u drugim zemljama. Ti pokušaji su rezultirali posrednim bitkama koje se vode u Libanonu, Bahreinu i sada u Siriji.

Kao veliki izvoznik nafte u SAD, Saudijska Arabija će najvjerojatnije biti skeptična po pitanju velikog američko-izraelskog sporazuma. Ali Rohani je također obećao da će popraviti saudijsko-iranske odnose, tako da će pobjeda ovog novog iranskog čelnika možda donijeti otopljavanje odnosa i između ovih zemalja.

Izvor: Peščanik

Komentari

komentara