Poslijeratni spomenici podjela

Od završetka rata u zemljama bivše Jugoslavije, u sklopu rasprostranjene i uglavnom neregulirane kulture sjećanja, podignuto je na stotine spomenika i kipova. Većina njih – umjesto da promovira pomirenje – ima za cilj produbljivanje nacionalnih i etničkih podjela koje su i dovele do rata. Zašto su poslijeratni spomenici stalni uzrok sporenja u regiji, istraživao je tim Balkanske istraživačke mreže (BIRN), a mi vam donosimo neke od najzanimljivijih detalja ovog regionalnog istraživanja.

U posljednja dva desetljeća, širom bivše Jugoslavije izgrađen je rekordan broj novih spomenika – na stotine, možda čak i tisuće njih. Spomenicima se obično odaje pošta poginulim borcima, žrtvama sukoba, povijesnim herojima, ili, u nekim slučajevima, ljudima koji se u drugim zemljama smatraju ratnim zločincima.

Različite države i etničke skupine koriste spomenike kako bi predstavile svoju verziju događaja iz prošlosti. Vlade ih koriste kako bi manipulirale poviješću i osvojile političke bodove. Regionalna direktorica BIRN-a Gordana Igrić smatra kako se poslijeratni spomenici u regiji koriste kao instrument stvaranja nacije.

– Riječ je o tome da se ti nacionalni identiteti sada grade i da se onda iz tih etničkih sukoba devedesetih rađaju s jedne strane heroji, kojima se podižu spomenici, a sa druge strane ratni zločinci. Takva je percepcija ljudi, nekad je to u istoj ulici, nekad je to u istom gradu, naglašava Gordana Igrić.

Ukupni troškovi izgradnje spomenika procjenjuju se na stotine milijuna eura. Međutim, većina vlada u regiji nema predstavu o tome što je sve izgrađeno i gdje. Ne postoji ni službena evidencija o tome koliko nacionalne vlade troše na izgradnju spomenika, tvrdi Gordana Igrić:

– Ne moram vam kazati za Bosnu i Hercegovinu da je potpuni kaos, vi sami znate državu u kojoj živite, sa podjelom i entitetima, kantonima/županijama, općinama, ali opći zaključak je: nema apsolutno nikakvog reda u tom kaosu, a to znači da svatko može sebi dozvoliti da počne podizati spomenik kome god želi.

U BiH situacija kaotična

Poslijeratni spomenici u BiH ali i zemljama regije imaju jak simbolički značaj i uglavnom se smještaju na reprezentativne javne prostore, ističe povjesničarka Zavoda za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, Amra Čusto.

– Šalju vrlo jasne poruke i stoje u uskoj vezi sa političkim prilikama i sa vladajućim ideologijama. Spomenike najčešće podiže politička elita koja putem njih gradi jedan službeni narativ o prošlosti, ocjenjuje Amra Čusto.

Po pitanju izgradnje spomenika situacija u Bosni i Hercegovini je kaotična. Ne postoji pravni okvir za izgradnju spomenika. Podjele, duboko ukorijenjene u složeni politički sustav BiH, sa njezinim entitetima, kantonima/županijama i općinama, stvorile su situaciju u kojoj nitko ne može točno kazati tko gradi spomenike i oslikavaju li oni istinu o sukobima devedesetih ili samo potpiruju etničke predrasude.

Povjesničar Nicolas Moll smatra kako lokalne udruge obitelji žrtava igraju važnu ulogu u odabiru spomenika.

– Većina spomenika u suvremenim društvima, ne samo na Balkanu, podignuta je u znak sjećanja na jednu skupinu, jednu etničku, nacionalnu, društvenu ili političku skupinu – onu koja je trenutno dominantna u društvu. To samo po sebi ne predstavlja problem. Ali problem nastaje ako ova kultura sjećanja ostane isključiva i jedino ukazuje počast vlastitim herojima ili žrtvama, a nikada ne uvažava patnju drugih, kaže Nicolas Moll.

Program menadžerica Foruma Civilne mirovne službe (ZFD) za BiH,Ljubinka Petrović smatra da mora doći do transformacije konflikta i primjene mehanizama tranzicijske pravde kako bi se i žrtvi i počinitelju vratio status građana.

– Zato se ja pitam učvršćuje li izgradnja spomenika status žrtve i što bi bilo potrebno, kakvi memorijali ili kakva kombinacija da se žrtvi ponovno vrati status građana. To bi značilo da i povratnici u Srebrenicu postanu građani te zajednice. Mislim da se to ne može riješiti memorijalima, naglašava Ljubinka Petrović.

Izgradnja spomenika svojevrstan je nastavak rata drugim sredstvima, smatra aktivistica skupine “Četiri lica Omarske” iz Beograda Mirjana Dragosavljević.

– U Srbiji postoji taj trenutak putnje odnosno taj trenutak nekakve medijske blokade o tome što se događalo na ex-jugoslavenskim prostorima, tako da ovaj primjer spomenika na Savskom trgu u Beogradu, koji je posvećen žrtvama koje su označene kao žrtve koje su stradale u borbi za otadžbinu – sam termin ‘otadžbina’ ukazuje na tendenciju revizije prošlosti i reviziju recentne prošlosti, navodi Mirjana Dragosavljević.

Dozvolu za gradnju spomenika u Bosni i Hercegovini izdale su 143 općine, mada su mnogi izgrađeni i bez prethodnog odobrenja. Iako stručnjaci smatraju da je u Bosni i Hercegovini izgrađeno na stotine spomenika posvećenih ratu vođenom u razdoblju između 1992. i 1995. godine, općine ne mogu kazati koliko ih je točno izgrađeno.

Radio Slobodna Europa

Komentari

komentara