BiH je potrebna službena populacijska politika

zarko2Doc. dr. Žarko Dugandžić, profesor je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na kolegijima Populacijska politika  i Vojna i politička povijest.

Prije svega, kako biste široj javnosti objasnili što je populacijska politika i koje su njezine zadaće u cjelokupnom društvu?

Populacijska politika je niz mjera i akcija koje provodi određena država prema svome stanovništvu pri tom djelujući na konkretne varijable. Između ostalog, najčešće se djeluje na stopu porasta stanovništva. Svaka država koja ima propisanu populacijsku politiku nastoji uskladiti  broj i strukturu stanovništva sa svojim općim, političkim, geografskim i ostalim ciljevima. Često kroz sadržaj populacijske politike možemo vidjeti kakav je odnos vlade jedne države prema reprodukciji stanovništva, tako da je ona na neki način obojana politički i ideološki. Tako možemo prepoznati tko je na vlasti,  jer oni ugrađuju svoj dio u populacijsku politiku i kad biraju tip populacijske politike vode se prema društvenim teškoćama. U svijetu su danas prepoznate restriktivna i ekspanzivna, odnosno stimulirajuća. Ekspanzivna utječe na povećanje stanovništva, ima u sebi pronatalitetni i imigracijski dio. Ona dopušta useljavanje i pospješuje rast stanovništva. Restriktivna ima dvije varijante, antinatalitetnu i emigracijsku. Dopušta svojim stanovnicima iseljavanje kako bi se prilagodila svojim optimalnim uvjetima.

Krajem 20.stoljeća dogodile su se demografske promjene, kako u razvijenim tako i u slabije razvijenim zemljama, koje su bitno obilježila dva međusobno povezana demografska procesa: depopulacija i starenje stanovništva. Kakva je situacija u Bosni i Hercegovini, odnosno je li Bosna i Hercegovina zahvaćena navedenim procesima?

U pravu ste, potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvijene zemlje su završile sa demografskom tranzicijom i našle su se u posttranzicijskoj etapi kojoj priliči niska stopa nataliteta, a prirodni prirast se kreće oko nule ili je pak negativan. Sve to vodi depopulaciji i starenju stanovništva. Kada govorimo o Bosni i Hercegovini koja je, nažalost, bila pogođena ratom, upravo taj rat je pokrenuo proces depopulacije, koji je već bio i otpočeo. Stvoreni su ogromni demografski gubici, koji se dijele na stvarne demografske gubitke: broj poginulih, iseljenih, umrlih. Takva brojka u BiH se kreće oko 96 000. Nadalje, čisti demografski gubitak je taj da u ratu sudjeluje radno sposobno i reproduktivno stanovništvo, koje je tim činom bilo spriječeno sudjelovati u procesu reprodukcije.  Još jedan fenomen vezan za Domovinski rat je mobilizacija srednje generacije koja nije bila u braku, s obzirom da se rat odužio mnogi od njih nisu stupili u brak pa je i tu izostao onaj neophodni natalitet. Tu je i činjenica da svaki rat prati velika emigracija. Domovinski rat je pospješio i pražnjenje ruralnih područja.

Kakvi su uzroci, a kakve posljedice procesa prirodne depopulacije i ubrzanja procesa starenja stanovništva?

Što se tiče glavnih uzroka starenja stanovništva tu je činjenica da se stopa nataliteta našla ispod stope mortaliteta. Došlo je do prirodnog smanjenja stanovništva, s tim i depopulacije stanovništva određenog područja.

Posljedice su dugoročne i teške. Starenjem stanovništva stari i kontigent fertilno sposobnog stanovništva, smanjuje se stopa nataliteta. Znamo da je 1991.godine prirodni prirast  bio 7,8, a  2007. godine bio je 0,3. Procesom starenja povećao se i mortalitet. Postoji još cijeli drugi niz posljedica.

Francuska i Švedska su države sa službeno deklariranom eksplicitnom i implicitnom populacijskom politikom, na koji način su one uredile mjere populacijske politike i koji su faktori koji utječu na uspješnost provođenja tih mjera?

Ova dva primjera su zaista najbolji primjeri. Kada govorimo o Francuskoj koja ima eksplicitnu pronatalitetnu politiku, treba spomenuti da njezin cilj nije samo povećanje nataliteta, nego su tu i  njezini strateški i nacionalni ciljevi. Ona tu politiku provodi od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Postoji cijeli niz mjera: poboljšanje uvjeta mladima da mogu doći do povoljnih kredita, progresivni doplatci na svako sljedeće dijete, popust na dječje proizvode, na prijevoz itd.
Švedska je među onim državama koje nerado rabe izraz populacijska politika, pribjegavajući novom vidu tzv. politike blagostanja. Tu nalazimo politike kreditiranja, financiranja te stvaranje boljih uvjeta mladim bračnim parovima koji žele imati djecu te se mogu odlučiti za zajednicu kakvu žele: bračnu, vanbračnu isl. Postoji također i cijeli niz mjera oko skrbi djeteta.

Prema postojećim podacima i predviđanjima, kakva demografska slika očekuje Bosnu i Hercegovinu u doglednoj budućnosti i je li Bosni i Hercegovini potrebna službena populacijska politika?

Ne možemo se ne osvrnuti na postojeću demografsku sliku koja je rezultat ratnih zbivanja i provođenja loše gospodarske politike. U Bosni i Hercegovini će se nastaviti  pad stope nataliteta i fertiliteta. Nastavit će se emigracije radno sposobnog i fertilno sposobnog stanovništva, pražnjenje ruralnih područja i odlasci u gradska središta koja neće moći ispuniti očekivanja.

Bosni i Hercegovini je potrebna službena populacijska politika i treba lobirati za nju. Time bi se revitalizirala temeljna funkcija obitelji. Također, time se ne bi potpuno spriječilo, ali bi se suzbilo daljnje iseljavanje, posebno iz ruralnih područja. Treba inzistirati i na povratku raseljenih osoba i stvoriti pretpostavke za rješavanja stambene problematike za mlade ljude, a prije toga osigurati zaposlenje. To je sve potrebno kako nas ne bi zadesilo ono što stručnjaci iz Ujedinjenih naroda poručuju:  ako Bosna i Hercegovina nastavi s ovim trendom 2050.godine, njezino stanovništvo će se prepoloviti tj. pasti na 1.4 milijuna stanovnika, što ne bi bilo drago nikome, a posebno nama koji u njoj živimo.

Razgovarala: Jelena Čevra

hspf.info/treci.ba

Komentari

komentara