Crkva i politika prema II. Vatikanskom koncilu i prema nekim pokoncilskim dokumentima

vatican-aulaDrugi Vatikanski koncil bavi se pitanjima odnosa Crkve i društva ponekad Crkve i države. Vjerujemo da možemo dobiti osnovnu koncilsku sliku o ovoj temi ako prikažemo bar osnovne ideje iz Gaudium et spes koja po naravi stvari bavi se ovim pitanjima. Gaudium et spes obrađuje ovo pitanje u 4. glavi II. dijela s naslovom Život političke zajednice i s podnaslovima: Suvremeni politički život, Narav i svrha političke zajednice, Suradnja svih u političkom životu, Politička zajednica i Crkva.

I ovdje slično kao na početku konstitucije konstatira se kako se opažaju duboke promjene i u strukturi i različitim ustanovama naroda; one su posljedica njihova kulturnog, privrednog i društvenog razvoja. Promjene imaju velik utjecaj i na život političke zajednice, osobito što se tiče prava i dužnosti sviju glede upotrebe građanske slobode i postizanja općega dobra te glede uređivanja odnosa građana među sobom i prema vlasti (GS 73). U prvom redu se to ogleda u nastojanju zaštite prava ljudske osobe u političkom životu, kao što su prava slobodnog sastajanja i udruživanja, pravo na izražavanje vlastitih mišljenja te pravo na privatno i javno ispovijedanje vjere.

Gaudium et spes govori o pravima osobe kao uvjetu i temelju aktivnog sudjelovanja ljudi ne samo u politici nego u svim javnim poslovima. Danas je barem u Europskoj uniji jedan od bitnih kriterija procjene kvalitete uređenja neke države odnos prema nacionalnim manjinama, a to Koncil već onda ističe kao važan element političkog uređenja. Koncil uočava da raste poštovanje prema ljudima koji imaju drukčije mišljenje ili ispovijedaju drugu vjeru. To je danas sažeto u pitanje tolerancije prema drukčijima, što je vrlo živo prisutno u političkom i općem mnijenju na Zapadu. Nažalost ostatak svijeta još uvijek slabo cijeni toleranciju prema drukčijima i na vjerskom području. Činjenica jest da tolerancija sve do moderne nije bila pozitivno vrjednovana, često se ona izjednačavala s relativizmom i svojevrsnim sinkretizmom. Progoni kršćana i danas su prisutni u Indiji i nekim islamskim zemljama kao što je Saudijska Arabija, Pakistan, Iran pa i Irak iako su tamo prisutne značajne snage Nato-a. Koncil osuđuje politička uređenja koja ne poštivaju građansku i vjersku slobodu.

Koncil daje uputu kako bi se mogao uspostaviti dobar politički sustav: „njegovati unutarnji osjećaj pravednosti, dobrohotnosti i služenja općem dobru i učvršćivati temeljna uvjerenja o pravoj naravi političke zajednice, o njezinu cilju, o ispravnom izvršavanju i granicama javne vlasti“

Narav i svrha političke zajednice

Koncil tvrdi da se politička zajednica i vlast temelje „na ljudskoj naravi i zato pripadaju redu koji je Bog predodredio“, a oblik vlasti trebaju slobodno birati građani i ona treba biti vršena u granicama moralnog reda. Ako se ispune ovi uvjeti onda su građani u savjesti obvezni na poslušnost. Ali ako vlast gazi prava građana onda se građani mogu pobuniti protiv zloupotrebe vlasti „držeći se onih granica koje zacrtava naravni i evanđeoski zakon“.

U skladu je s ljudskom naravi pravo a i dužnost je biranje predstavnika u vlasti. Država je dužna osiguravati materijalne i osobne uvjete kako bi se postizavalo opće dobro. Promičući osobnu slobodu Koncil izjavljuje: „Nehumano je da politička vlast zauzima totalitarne ili diktatorske oblike koji vrijeđaju prava osobe ili društvenih skupina“ (GS 75).

Politička zajednica i Crkva

Koncil upozorava da se Crkva ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sistem, te da ona „znak je ujedno i čuvar transcendentnosti ljudske osobe“ (GS 76). Zatim jasno i nedvosmisleno izjavljuje da: „Politička zajednica i Crkva su, svaka na svom području, neovisne jedna o drugoj i autonomne“ ali trebaju surađivati (GS 76).

Crkva ne traži nikakve povlastice ali smatra da ima pravo uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijedati vjeru, naučavati svoju socijalnu nauku, te izricati moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politički poredak, „kada to traže temeljna prava ljudske osobe ili spas duša upotrebljavajući sva i samo takva sredstva koja su u skladu s evanđeljem i s dobrom sviju“.

Zanimljivo je da je i novi papa Franjo u nastupnoj propovijedi govorio o odgovornosti prema stvorenju i o čuvanju stvorenog u duhu sv. Franje Asiškog. „Ljubazno molim sve one koji su na odgovornim položajima u ekonomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: budimo ‘čuvari’ stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog u svijet, čuvari drugoga, okoliša; ne dopustimo da znakovi uništenja i smrti prate naš svijet na putu njegova napretka“!

Papa Franjo u nastupnoj propovijedi govori da prije svega on sam pa onda i svi katolici i ostali koji su voljni čuti njegov glas „čuva cio Božji narod i obuhvati s ljubavlju i nježnošću čitav ljudski rod, osobito najsiromašnije, najslabije, najmanje, one koje Matej nabraja na posljednjem sudu o ljubavi: gladnoga, stranca, gologa, bolesna, zatočena (usp. Mt 25,31-46)“.

Pobudnica izbjegava klerikalizam i želi da laici budu što samostalniji u obavljanju svoga ovosvjetskog vjerničkog poslanja. Korisno je podsjetiti i u ovo vrijeme da kod Hrvata, iako su u apsolutnoj većini katolici, klerikalizam nikad nije posebno uspijevao, čemu je primjer Stjepan Radić i Hrvatska seljačka stranka. Primjere Hrvatske narodne zajednice (HNZ) i Hrvatske katoličke udruge u Bosni i Hercegovini treba razumijevati u ondašnjem shvaćanju politike i u bh viševjerskom kontekstu.

Ima pravo Ema Vesely kad veli da je ova Pobudnica pravi priručnik za vladanje vjernika laika na političkom i ekonomskom području u ovom povijesnom trenutku.

Dio je ovo autorskog teksta prof.dr. Franje Topića, svećenika i profesora na KBF-u u Sarejevu, objavljenog u Časopisu za teološka i međureligijska pitanja Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu – Vrhbosnensia.

Cijeli tekst možete preuzeti ovdje

Autor: dr. sc. Franjo Topić

Izvor: Vrhbosnensia 2/2014, str. 303-320

HSPF.info

***

Statovi autora izneseni u autorskom tekstu objavljenom na HSPF.info – Portal Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma nisu nužno stavovi Udruge.

Komentari

komentara