Derenčinović: Udruženi zločinački pothvat je najslabiji dio presude!

Haški sud (ICTY) je u prvostupanjskoj presudi šestorici bivših čelnika Hrvata u BiH dao problematično utvrđenje postojanja udruženog zločinačkog pothvata (UZP) kao oblika kaznene odgovornosti za zločine počinjene protiv muslimana na području Herceg-Bosne 1993-94., posebno kod kategorije proširenog zločinačkog pothvata koja je najslabija točka presude, na što treba obratiti posebnu pozornost u žalbenom postupku, ocijenio je profesor Davor Derenčinović, s katedre Kaznenog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje se terete optuženi, konkretno zločini iz 21 od 26 točaka optužnice, počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana.

Šest bivših čelnika Herceg-Bosne osuđeno je u srijedu pred ICTY-em na ukupno 111 godina zatvora, u rasponu od 10 do 25 godina.

“Udruženi zločinački pothvat ovdje je utvrđen u njegova oba oblika, prvi oblik u kojem je većina članova Vijeća utvrdila da su optuženici bili sudionici i imali namjeru zločina koje su počinili, premda nije nigdje izričito navedeno da su oni osobno počinili te zločine i da su ih zapovjedili već da su ohrabrivali, podržavali itd. Ali ono što je posebice problematično i čemu treba posvetiti posebnu pozornost u žalbenom postupku je treća kategorija UZP-a, tzv. prošireni zločinački pothvat u kojem se radilo o tome da oni nisu dijelili s neposrednim počiniteljima namjeru tih djela, ali su ih mogli očekivati, dakle bili su svjesni rizika da se ti zločini mogu dogoditi”, izjavio je Derenčinović u telefonskom razgovoru za Hinu.

On je ocijenio kako je “upravo to najslabija točka presude” donesene preglasavanjem uz drugačije mišljenje predsjedavajućeg Vijeća, francuskog suca Antonettija.

“To je vrlo relevantno, s obzirom da se ovdje radi o namjernim kaznenim djelima, a vi zapravo optuženicima uračunavate odgovornost na temelju nečega što su mogli predvidjeti što je u kaznenom pravu odgovornost za nehajni oblik krivnje. Vi kroz taj oblik odgovornosti reducirate na neki način i elemente tih teških zločina, kao što su progon i deportacije”.

Ocijenivši da su izrečene kazne na prvi dojam dosta visoke, on je kazao kako u usporedbi s presudama u predmetu Kordić-Čerkez, 25-godišnja kazna za prvooptuženog bivšeg premijera HR Herceg-Bosne Jadranka Prlića u ovom postupku i nije u konačnici previsoka.

Ova je presuda jednim dijelom naslijeđe hipoteke svega onoga što je utvrđeno u postupku protiv Daria Kordića, dodao je.

Jedan od razloga zašto po njegovim riječima kazne nisu veće je taj da Vijeće očigledno u ocjeni činjenica i u pogledu primjene oblika kaznene odgovornosti nije bilo jednoglasno.

“Ono što je posebno važno i o čemu treba voditi računa u žalbenom postupku jest da je Antonetti dao izdvojeno mišljenje. Očito on nije uvjeren na temelju svih izvedenih dokaza tijekom postupka da su optuženici bili članovi udruženog zločinačkog pothvata. To dobrim dijelom objašnjava i nešto reducirane kazne ali dovodi u pitanje i ostale činjenice koje je utvrdila ostala većina članova Vijeća i to u ovom dijelu koje se odnose na uključenost tadašnjeg vojnog i političkog vrha Republike Hrvatske u zločine počinjene u BiH”, istakao je Derenčinović.

Naglasio je da je riječ o prvostupanjskoj presudi te da je u dosadašnjoj praksi koncept udruženog zločinačkog pothvata u više haških postupaka pao na Žalbenom vijeću, uključujući u predmetu Gotovina-Markač i predmetu Perišić.

Oslobađajuća presuda u postupku Gotovina-Markač i postupku protiv Perišića je zorno pokazala da se u konačnici nepravomoćne i pravomoćne presude, odnosno odluka Žalbenog vijeća, ne moraju podudarati, kako u ocjeni činjenica tako i u odluci o odgovornosti optuženika, kazao je.

Prof. Derenčinović drži kako je potrebno mobilizirati cjelokupni potencijal da se u žalbenom postupku ospore određene kvalifikacije koje nisu povoljne za RH, jer tu se radi o povijesnim činjenicama.

“Ima još dosta manevarskog prostora s obzirom na izdvojeno mišljenje i s obzirom na određene slabosti u pogledu utvrđenja određenih činjenica i njihovog povezivanja s funkcijama koje su optuženici obnašali u to vrijeme, kao i u pogledu određene konfuzije u pogledu odgovornosti, jer se miješaju elementi zapovjedne odgovornosti i UZP-a. Na te pravne kvalifikacije treba odgovoriti na određeni način i vjerujem da bi onda i konačni ishod tog postupka mogao biti nešto drugačiji”, rekao je.

Na traženje da komentira izjave dijela odvjetnika optužene šestorke, kako se Hrvatska u njihovom postupku držala po strani te da nisu dobili pomoć u pobijanju navoda optužnice, posebno vezanih uz udruženi zločinački pothvat, Derenčinović je kazao kako je u žalbenom postupku potreban veći angažman da bi se osporile za Hrvatsku nepovoljne kvalifikacije iz presude.

“Vlada je u jednom trenutku ukinula haški savjet, tzv. savjet za pripremu prijatelja suda. To nije dobro, jer premda je RH bila odbijena kao prijateljica suda u postupku Gotovina-Markač smatramo da su oni materijali koje je taj savjet producirao kasnije korišteni u obrani generala i meni je žao da se s istom pozornošću nije nastupilo i prema optuženoj šestorki iz BiH”, rekao je.

Zaključio je kako sada postoji prilika jer kvalifikacije iz presude nisu tako dramatične, nema govora o agresiji već o međunarodnom oružanom sukobu, ali kvalifikacije da je tadašnji vojni i politički vrh RH sudjelovao u određenim dogovorima koji su po mišljenju vijeća doveli do počinjenja zločina, jesu nešto što bi trebalo mobilizirati vladu na osmišljavanju strategije kojom će osporiti pravne kvalifikacije nepovoljne za Hrvatsku.

Prvostupanjsko vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju izreklo je presude šestorici bivših čelnika Herceg-Bosne optuženima za zločine nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne. Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Stojić, Petković i Praljak po 20, Ćorić 16, a Pušić 10 godina zatvora. (Politika Plus)

HSPF.info

Komentari

komentara