Presuda Sejdić – Finci: Hoće li itko odgovarati zbog gubitka od 47 milijuna eura?

tuziteljstvo-bihTužiteljstvo Bosne i Hercegovine provodi istragu zbog neprovođenja presude Sejdić – Finci što je uzrokovalo gubitak 47 milijuna eura IPA fondova. Žurnal je istraživao koji su dometi Tužiteljstva u ovoj istrazi.

Političari u Bosni i Hercegovini mogu biti osuđeni na šest mjeseci do pet godina zatvora zbog neprovođenja presude Sejdić – Finci ukoliko Tužiteljstvo dokaže navode koje trenutno istražuje. Državno tužiteljstvo pokrenulo je istragu zbog neprovođenja ove presude Europskog suda za ljudska prava, ali više detalja o istrazi trenutno ne žele dati.

Piše: Semir Mujkić / Žurnal.info

Izmjenama Kaznenog zakona BiH iz 2010. godine, neizvršenje odluke Europskog suda za ljudska prava postalo je kazneno djelo zbog kojeg se ide u zatvor. To je tako u teoriji. Žurnal je istraživao koga Tužiteljstvo može istraživati zbog neizvršavanja presude Sejdić – Finci, kakve su šanse za kvalitetan sudski postupak, tko je kriv i tko bi mogao završiti u zatvoru. Dakle…

Tko je kriv?

Tužiteljstvo je već počelo saslušavati svjedoke i sudionike neprovođenja presude. Zikreta Ibrahimović, zamjenica zastupnice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava, jedna je od saslušanih osoba.

Ja sam već saslušavana kao svjedok, kaže Ibrahimović za Žurnal.

Ona je zastupala BiH u slučaju Sejdić – Finci i redovno izvještavala sud o provođenju ove presude. Za Žurnal pojašnjava tko je odgovoran za provođenje presude i zašto neće biti kažnjen.

Kada dođe presuda na nacionalnu razinu, kada postane konačna, nju zapravo izvršava ovaj ured, ali mi nemamo ovlasti donositi zakon, mi smo samo državni službenici, objašnjava Ibrahimović i dodaje kako je ured u kome radi preveo presudu i poslao je nadležnima, koje je odredio Ustav:

U Ustavu jasno piše tko može pokrenuti amandmanske procedure: Predsjedništvo, Parlament i Vijeće ministara.

Prijevod presude Sejdić – Finci poslan je svim ovim institucijama odmah nakon što je prevedena u siječnju 2010. godine. Od tada do danas nije urađeno gotovo ništa na provođenju ove važne presude protiv BiH, a i ono što je urađeno, rađeno je naopako. Na primjer, akcijski plan za provođenje presude.

Mi smo to zatražili, kaže Ibrahimović i objašnjava kako je plan napravljen:

U međuvremenu, izvaninstitucionalno, gospođa Malić (Mirjana Malić, op.a.), ispred SDP-a je pokrenula to pitanje na parlamentu pa je po zahtjevu parlamenta, izvan institucije provođenja, urađen od strane Izbornog povjerenstva sveobuhvatan akcijski plan, jako dobar i razrađen, a onda je Vijeće ministara nakon ove naše informacije formiralo prvo povjerenstvo.

Vijeće ministara imalo je svoj radni tim za pripremu izmjena zakona kojima bi se izvršila presuda, a onda je Parlament BiH u listopadu 2011. godine imenovao svoje povjerenstvo.

Oni su trebali doći sa nekim prijedlogom pred Vijeće ministara, objašnjava Ibrahimović i dodaje da se o odgovornosti za neprovođenje presude razgovaralo i sa bivšim državnim tužiteljem Miloradom Barašinom:

Kaznena odgovornost postoji do neke razine odlučivanja koja nije politička, do draftanja, to je mišljenje izrazio i tadašnji državni tužitelj Barašin – došli smo do zajedničkog zaključka – da teško da bi parlamentarci, sami po sebi, ako ne glasuju za amandmane mogli odgovarati jer se to tiče slobode mišljenja i izražavanja.

Parlamentarci su se, dakle, spasili odgovornosti.

Međutim, na jednoj službeničkoj razini, stručnoj razini, u koju i ja spadam, svatko onaj tko nije postupio po svojim službenim dužnostima može odgovarati, kaže Ibrahimović i dodaje da odgovornost može biti i na članovima povjerenstava:

Ne bi se mogli izuzeti odgovornosti članovi povjerenstva, osim ako su oni parlamentarno povjerenstvo, sastavljeno od parlamentaraca.

Hoće li Tužiteljstvo privoditi parlamentarce?

Kaznene odgovornosti, ali i one pred Odborom ministara Vijeća Europe mogli smo se spasiti jednostavnim prijedlogom izmjena zakona koji će provesti presudu, bez obzira bio taj prijedlog usvojen ili ne.

Oni bi bili prezadovoljni ne da usvojimo zakon, nego barem da imamo draft, kaže Ibrahimović i objašnjava u čemu je problem: Svaki član povjerenstva je došao sa svojim prijedlogom.

Od istrage Tužiteljstva ništa ne očekuje ni Dervo Sejdić koji od prosinca 2009. godine, kada je dobio presudu protiv BiH, čeka da se ona izvrši.

Od toga nema ništa, kategoričan je Sejdić:

Jedino je Parlament nadležan za provođenje presude, a može li ih Tužiteljstvo privesti i tužiti?

On smatra da ako država već nema drugog mehanizma za provođenje presude onda ni Tužiteljstvo tu nema ništa raditi. To je, kaže, jasno i političarima.

Ono što već čujem u krugovima političara jesu komentari kako je ovo cirkus, oni se smiju ovome, kaže za Žurnal Sejdić.

Ibrahimović na osnovu dosadašnjeg pravnog iskustva smatra da bi istraga Tužiteljstva mogla ubrzati provođenje presude.

Nekada su ti pritisci iz Tužiteljstva, strah od packe u karijeri pa makar to bila uvjetna kazna ili podizanje optužnice, što bi moglo ugroziti nečiji političku ili poslovnu karijeru, često imali efekta, kaže Ibrahimović koja od istrage više očekuje da napravi pritisak nego da nekoga kazni:

Kazna sama po sebi neće izvršiti presudu, ali hoće pritisak.

Komentari

komentara