Prijatelju, zar se stidiš svog jezika?

 

Čuvši jednog mog prijatelja, koji je Hrvat, koji se izjašnjava kao Hrvat, čiji su korijeni hrvatski, čiji su roditelji Hrvati, kako priča bosanskim jezikom te konstantno koristi fraze iz tuđeg jezika upitao sam ga zašto ne priča svojim jezikom?

 

Piše: Bruno Bokšić/HSPF.info


 

 

Uzvratio je odgovorom da su sva 3 jezika u BiH službena jezika te da on ima pravo pričati jezikom kojim želi. Moj je prijatelj bio u pravu! Ali naredna pitanja su ga potaknula na razmišljanje. Je li on ikada čuo jednog Bošnjaka ili Srbina (naravno mlađeg čovjeka koji je učio bosanski i srpski jezik, a ne jugoslavensku kombinaciju zvanu srpsko-hrvatski), koji se izjašnjava kao Bošnjak ili Srbin da priča u svoj zemlji jezikom koji mu nije maternji? Moj je prijatelj odgovorio da takvog čovjeka iz drugih konstitutivnih naroda u BiH još nije upoznao. Je li on smatra da su ova tri navedena jezika ista? Rekao je da se svi mi možemo sporazumjeti na bilo koji od ova tri jezika ali da on koristi bosanski jezik (umjesto svog maternjeg jezika). Na taj odgovor sam mu ispričao jednu priču (iako je mahao glavom, govoreći mi da ga dugo ne zadržavam).

 

Jednom davno, na Zapadu, postojala je skupina državica-kolonija pod kontrolom britanskog imperija. Ta skupina državica-kolonija dobila je svoju neovisnost od britanskog (engleskog) imperija. Ta skupina državica-kolonija je kolijevka današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Zašto pišem lekciju o povijesti pitate se? Samo se zapitajte kojim se danas jezikom služi većina ljudi u Americi? Ako mislite na engleski jezik, onda ste pogriješili. Većina ljudi (bijelci) u Americi služi se američkim jezikom. „Pa ta 2 jezika su ista?” rekli bi ste. Da i jesu, kao bosanski,hrvatski i srpski jezik ista! Ta 2 jezika, američki i engleski, imaju svoje riječi za mnoge različite pojmove isto kao i hrvatski, bosanski i srpski imaju različitosti.

 

Moj me prijatelj onda pitao: “Koja je poanta (svrha) ove „priče“?” Na to sam mu odgovorio da će jedan Amerikanac (bijelac)  uvijek biti ponosan na svoj jezik te da će uvijek pričati američkim jezikom a ne engleskim jezikom ,jer je to odraz kulture njegovog naroda (nacije). Takve situacije se ne događaju samo u Americi, već i po cijelom svijetu. Onda sam ga upitao: “Prijatelju, zar se stidiš svog jezika?“

 

Prijatelj je  temu našega govora naglo prebacio u druge vode. A vi? Stidite li se vi vašeg jezika?

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara