Psi laju, a karavane prolaze!

 

Već duže vrijeme imam želju napisati opet neki tekst. Razmišljam na koju temu bih pisao, što napisati, a pogoditi srž stvari? U tom istraživanju pročitao sam „more“ tekstova od velikih i malih autora s različitim temama, od globalizacije do političkog zapostavljanja općine Dobretići, i poslije svega ostalo mi je samo jedno pitanje: „Kome ovi ljudi pišu???“

 

Piše: Josip Antičević/HSPF.info


 

 

U BiH dnevne novine se tiskaju u preko 500 tisuća primjeraka, svaki grad ima svoj internet portal, skoro svaki ima i svoj radio, a svaka regija ima i svoju TV kuću. I na kraju osnovni problem je nepostojanje društvene kulture. Udarne vijesti na svim ovim medijima su crna kronika i zanimljivosti iz Hollywooda. A iako svaki od njih ima redovito svog nekog kolumnistu ili svog profesora koji se osvrće na dnevno političke događaje, i koji kritizira sve ono što je po njemu loše u društvu i državi.

 

U tom ustvari i jeste problem. U kvalitetu pisanja ne bih ulazio. Ti tekstovi su kod većine stručni, skoro pa uvijek pogode srž problema. Ali problem je kome su oni namijenjeni? Intelektualci koji su najodgovorniji da prenesu svoja znanja na narod, to ne rade. Imam dojam kako se oni natječu u svom intelektualnom krugu, tko će napisati stručniji tekst i posvetiti ga svom kolegi intelektualcu iz drugog naroda ili iz drugog djela BIH.

 

Ispada da se ta kritička razmišljanja pišu samo za studente i fakultetski obrazovane ljude. A običan čovjek s minimalnom mirovinom ili minimalnom plaćom, koji najviše snosi probleme današnjih top tema (ustavnih promjena, preustroja BiH, i sl.) većinu tih tekstova ne razumije i ne zna o čemu se točno radi. Običnom radniku riječi: centralizacija, decentralizacija, razlika između prave i lažne desnice i ljevice su samo dugačke riječi i fraze na kojima se naši političari bogate i oko čega oni prave tamo neke probleme.

 

Takvim ponašanjem naša intelektualna elita sama sebi pravi medvjeđu uslugu. „Međunarodna zajednica“, strani partneri, ambasade, vrlo rado surađuju s neovisnim intelektualcima prilikom razumijevanja ovog konfuznog sustava, pomažu im prilikom raznih istraživanja i sigurno ih bogato nagrade za njihov rad.

 

Što je i pošteno za količinu truda i(li) znanja kojeg oni ulažu u to. Ali plod tih istraživanja, i tih kritičkih razmišljanja, opet nije dostupan i razumljiv običnom pojedincu. Pišu se kritike trenutne političke situacije, kritizira se nerad, a svi ti tekstovi kao da su upućeni političarima a ne biračima. Birač vidi nekoga da se „bori“ za njegove interese ali ne vidi i pozadinu stvari, a političara svakako to ne zanima, on je svoj na svome. Iako su uputili milijun ispravnih kritika, prijedloga i objašnjenja danas svaki pojedinac u snu zna nabrojati 5 političara, ali 5 intelektualaca teško. Možda jednog ili dvojicu u cijeloj BiH. A na kraju svakog kritičkog teksta izvlači se zaključak kako je narod stado ovaca. Pitam se zašto je narod to stado ovaca kad se intelektualci toliko bore da prikažu narodu prave slike događaja?

 

Posebna skupina su oni anarhisti, revolucionari koji u svojim tekstovima pozivaju narod u borbu, na ulici za svoj prava. Gospodo izaći ćemo mi na ulice ali tko će nas voditi i za što ćemo se boriti?

 

Uzet ću za primjer zadnju promjenu režima na Balkanu. 2000-te srušen je Slobodan Milošević na masovnim prosvjedima. U tom trenutku Srbija je se digla na noge, prosvjede su vodile stranke koalicije DOS, koaliciju je činilo 20ak stranaka. Na čelu tih prosvjeda su bili ljudi poput Koštunice i na Balkanu omiljenog Đinđića. Ti ljudi su iza sebe imali mnoštvo objavljenih knjiga, stručnih članaka ali u svoj svojoj stručnosti imali su i jednostavan pristup narodu.

 

Imali su strategiju, jasan cilj i ljude oko sebe koji će otrgnuti Srbiju od Miloševićeve politike Nije mi želja idealizirati srpske političare i promicati njihove ideje ali oni su dobar primjer kako se s narodom bori protiv loše vlasti. Mi imamo dvije opcije: revoluciju i mirne prosvjede. Revolucijom ćemo ukloniti trenutne s vlasti, pa ćemo dovest na vlast HČSP; A-SDA, RS Dr.Šešelj i šlag na kraju Naša stranku. Jer i poslije revolucije narod će isto razmišljati samo će se politički akteri promijeniti.

 

Možemo također pokušati i mirnim prosvjedima utjecati na svijest naših vlasti. Red je da se počne nešto i raditi, jer poslije 20 godina sigurno će ih počet gristi savjest pa će se drastično promijeniti. Mo’š  mislit! Jedini produkt mirnih prosvjeda bi bio ispucan asfalt od težine ljudi koji su izašli na cestu.

 

Ako želimo promjene, najveću ulogu u bh društvu moraju odigrati profesori, doktori, akademici. Oni moraju formirati zdravo razmišljanje kod naroda, time što će se posvetiti najnižim slojevima društva i od njih krenuti u stvaranje političko osviještenih europskih građana. A u tom poslu ne prolaze svilene kravate i stručni izrazi, već čisto pojednostavljivanje stvari u cilju stvaranja jasnije slike budućnosti. Jer nekad narod najbolje razumije spajanje „je“ i „be“.

 

I na kraju strah me je da svi oni koji ovo mogu kvalitetno provesti, nisu postali dio vladajuće elite, ali još uvijek vjerujem da ima ljudi koji će nam pokazati izlaz iz vladajućeg dvostranačja kod svih u zdravo civilizirano društvo.

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara