Raspad sustava

Zadnjih nekoliko dana po glavi mi se vrte misli o tome koji bi događaj ili temu iz aktualnog političkog života bilo najbolje obraditi. U prvi trenutak na pamet mi padaju mnoge teme, no kada malo pogledam velika većina njih je već i previše „prožvakana“ u našim medijskim prostorima. Posebno one najaktualnije.

 

piše: Vedran Kožul / pogled.ba

 


 

Čovjek se zapita čemu više analizirati, komentirati i dešifrirati iste dok u isto vrijeme stvari stoje ondje gdje su i stajale prije mjesec, dva ili čak pola godine? Ali netko mora i to, najlogičniji je odgovor koji sam uspio pronaći.

Kad nema ekskluziva i najveće gluposti postaju top vijestima

Zanimljivo je bilo vidjeti da je na jednom domaćem portalu vijest tjedna bila rukovanje dvojice političkih suparnika. Stvarna verzija priče je zapravo bila da je ovaj jedan stao u groblju s ekipom dok je drugi naišao i pružio ruku svima. No, naši dični ekskluzivisti su to malo začinili sa zaključcima da su se isti skoro pa izljubili. U slijedećem nastavku priče mogli bismo očekivati i konstataciju da bi sve to moglo završiti i sretnom gay vezom. Ne bi nas začudilo ni najmanje s obzirom kakve sve izmišljotine možemo pročitati.

Vratimo se pak u realnost. Nezaposlenost, najava nove velike recesije… Ma koga briga za to. Dok je sočnih priča s derneka nema mjesta za zabrinutost. Kruha i igara daj narodu. Samo što je kruha sve manje, a igara sve više što dovodi do toga da jadni narod sve više i više te smijurije mora gledati praznog želudca.

Glas naroda se ne čuje

S druge strane idemo u Travnik. Izbori za Načelnika općine Travnik. Izlaznost mala – koga briga. Hrvati bojkotirali izbore – a koga to tek briga!?

Nažalost stanje je uistinu tako. Jedan narod bojkotira izbore za Načelnika općine jer u općini i županiji kao i entitetu i državi u kojoj živi ne uživa ista prava kao i drugi. Da li je itko, osim par medija na hrvatskom jeziku, napravio ozbiljniju analizu o ovome? Ne, čak štoviše isti se slučaj vješto zakopava i skriva od javnosti. Javnosti koja kao hranu iz dana u dan konzumira jednolične informacije koje vrlo lako mogu biti neistinite. Opravdano se postavlja pitanje, čemu sve to vodi!?

Informacije koje nas vode u pogrešnom smjeru

Primjer iz Travnika samo je jedan u moru neslavnih primjera. Oni nam pokazuju svu kompleksnost bh. društva iz kojega se ono dobro sve manje vidi dok na površinu isplivavaju negativnosti. Svakako najveći krivac za ovo su naši mediji s posebnim naglaskom na TV kuće koje očito i dan danas rade pod snažnim utjecajem političkih i drugih moćnika.

Narodu se glava puni glupostima, a najdeblji kraj, kao što je i običaj u BiH, izvlače Hrvati. Ovakva situacija svakako ne miriše na dobro. Temeljna prava koja  je jedan narod mora imati u državi su, osim nacionalnih i vjerskih sloboda, i pravo na obrazovanje  i medije na vlastitom jeziku te kulturna autonomija.

No, to u 21. stoljeću neki još očito nisu shvatili. Nadam se da će to shvatiti prije nego što bude prekasno. Previše neriješenih problema oduvijek je vodilo ka raspadu sustava. Narodi s ovoga prostora su, nadam se, shvatili da se zlo rata više nikada ne smije ponoviti. No, i svaki drugi raspad sustava je bolniji i skuplji od dogovora.

Dogovora za ravnopravnost koji dugo iščekujemo…

 

hspf.info

Komentari

komentara