Reakcija na kolumnu Miljenka Stojića

hspf0302Na službeni mail web-portala HSPF.info stigla je reakcija na tekst “Podne je“, autora Miljenka Stojića, koju potpisuje Grgo Mandić, student diplomskog studija Međunarodna politika i diplomacija na Filozofskom fakultetu u Mostaru i dugogodišnji član Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF). Reakciju prenosimo u cijelosti:

Franjevci su nedvojbeno mnogo doprinijeli očuvanju, obrazovanju i prosperitetu svoga puka kroz povijest te ostavili dubok i neizbrisiv trag u svojim vjernicima i čitavom domicilnom stanovništvu ovoga podneblja. Danas, usudio bih se reći, svjedočim nešto drugačijem pristupu tih franjevaca sredini u kojoj oni djeluju. U tekstu kojeg je 3. rujna 2014. objavio portal hrsvijet.net, a kojeg je potpisao Miljenko Stojić, pronašao sam se kao bezbožnik, naravno slijedeći logiku autora, i to me nije nimalo ostavilo ravnodušnim.

Oni koji žive i poznaju duh ovoga grada znaju koliki i kakav utjecaj imaju franjevci s Brijega na društveni, politički, kulturni i svaki drugi aspekt ovoga gradića. Dakako, ne svi franjevci, već oni koji su se ustoličili na našem Brijegu držeći za sebe da su etička, moralna i okomita i vertikalna dimenzija ovog mjesta, ponekad zaboravljajući da su i sami od krvi i mesa.

Prožela me misao i znatiželja zbog čega moji briješki franjevci još uvijek žive u prošlom vremenu, vremenu u kojem su njihova braća doživjela tragičnu sudbinu zlog političkog sustava zbog kojeg su oni danas zakinuti u promišljanju i vrednovanju stvari i događaja iz perspektive i konteksta vremena u kojem mi sada živimo. Misle li naši franjevci na nas mlade koji nismo u tolikoj mjeri opterećeni prošlošću, a što, de facto, ne podrazumijeva nepoštivanje i nerazumijevanje prema njenom bremenu koji nam se nametnuo nasljeđem?

Svjedok sam da se u ovih mojih kratkih dvadeset i pet godina na mom Brijegu izmijenilo mnogo franjevaca, starije i mlađe braće koja se, očito, nisu u svemu slagala s ustoličenom braćom a koja su pokazivala trunku moderne misli, toliko moderne da su pokušali, osim duhovnog, uložiti i malo materijalnoga u naš sveti Brijeg, koji su vlastitim rukama doprinijeli vidnoj promjeni svetišta, a danas svoj poziv služe u malim, zabačenim, župama. Gdje je vaš živući brat karizmatik, također mučenik prošlog režima, čija se molitvena skupina, unatoč podlim ucjenama pojedine braće s Brijega, ne želi odreći svojega osnivača molitvene skupine? Zašto kroz svoja “objektivna” i iz “mudrih knjiga” osviještena i prosvijećena promišljanja ne razmišljate o vašoj franjevačkoj braći s kojima dijelite kuloare našeg briješkog samostana, braći koja su korespondirala s totalitarnim režimom i s kojima još uvijek dijelite isti stol za kojim objedujete? Oprostite mi na drskosti, no, jeste li vi zapravo toliko ispravni koliko se doimate i kako se ponašate?

Kritizirati odluke mladog, sad već bivšeg franjevca Dalibora Milasa, osobe koja prvenstveno želi biti iskrena prema samoj sebi, a zatim i prema nama ostalima nije odraz vrline jednog prosvijećenog i obrazovanog čovjeka, kamoli jednog svećenika. Dalibor Dado Milas može biti samo krivac koji je privlačio velik broj mladih ljudi i vjernika na sastanke, druženja i molitve. Njegov pristup i komunikacija sa mladima po mnogo čemu se razlikuje od vas starije braće. Ne primijeti li se to samim odazivom i sljedbeništvom mladih vjernika?  Zbog čega biti nešto što zapravo nisi pa i kada svećenički poziv nije ono što mlada osoba uistinu osjeća, da zavaramo sebe i druge?

Prestanak, ili bolje rečeno, smanjenje hodočašćenja našoj Gospi na Brijeg nije sabotirao jedan West Herzegovina Fest, ma koliko on bio bezbožnički i nenacionalan odnosno, kako to Miljenko kaže, građanski. West Herzegovina Fest je festival koji nudi mladim ljudima mogućnost da svoju kreativnost i energiju iskažu kroz glazbu, film i književnost te da se na taj način potakne i stvori stvaralačka atmosfera ovoga mjesta koje u sebi skriva mnogo talentiranih mladih ljudi. Ni Mediteran Film Festival nije doprinio smanjenju hodočasnika na naš Brijeg. Mediteran Film Festival je festival dokumentarnog filma u našem gradu, no ono što je važnije od samog festivala jeste činjenica da taj festival proizvodi filmove, animira i obrazuje mlade kako da idu putem sedme umjetnosti. Mediteran Film Festival je, upravo zbog nedostatka razumijevanja kojeg Miljenko zorno iskazujete kroz svoje tekstove a koje dijeli i veći dio našeg stanovništva, poznatiji van granica ove naše zemlje i više cijenjen doli kod nas samih, nažalost. Ako se Miljenku učinilo da se broj vjernika smanjuje na nedjeljnim misama, zašto hrli kritizirati manifestacije koje se održavaju u svega par ljetnih dana? Zašto ne promišlja i ne preispita sebe i svoju braću i njihovo zalaganje i pristup svojim vjernicima, naročito mladim vjernicima, u današnjem vremenu? Čemu tolika salva klevete i neistine na nešto što je, makar u ljetnom periodu, oživilo ovu većinom ustajalu sredinu?

Smatram da  će prije jedan Tomislav Karamarko, koji je vjernik u istoj onoj mjeri koliko i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, doprinijeti gore navedenome, ma koliko simbolično bilo što nas je posjetio na obljetnicu nečega što odavno ne postoji, i za što vjerujem, njega iskreno neće biti briga kada izbori prođu. No, zar nam ponovno, kao i vaša braća s oltara, poručujete za koju politiku da se opredijelimo? Ne vjerujem. Uostalom, Velika Gospa, s devetnicama koje joj prethode, ne bilježi pad posjećenosti vjernika, upravo suprotno.

Kako razumjeti i promišljati događaje i zbivanja u politici, osobito u međunarodnim odnosima, iz perspektive jednoga svećenika, a govoriti o Deklaraciji o rješavanju pitanja nestalih, koju su u prošlom tjednu u Mostaru potpisali predsjednici država Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, kao o „nekoj deklaraciji u regionu“. Uostalom, poštovani svećeniče, zar i sami ne radite istu stvar hodeći „Stopama pobijenih“ i tragajući za kostima pobijene i nestale svoje franjevačke braće?

Grgo Mandić
Široki Brijeg
4. rujan 2014.

HSPF.info

Komentari

komentara