Sada političari više nemaju opravdanja

 

Kao u najgorem scenariju neke video igre, Europa je izbjegla još jednu zamku, pa sada može prijeći na sljedeću razinu i konačno se dočepati anti-špekulativne „bazuke“ koju je čekala prošle godine.


 

 

Piše: Andrea Bonanni / La Republica

 

Njemački ustavni sud zaključio je da novi fond za spašavanje, EMS (Europski mehanizam za stabilnost), ne krši državne prerogative nacionalnog parlamenta Njemačke. Istina, suci su nametnuli uvjete koji posredno učvršćuju njemačku hegemoniju u europskim poslovima, ali oni nisu toliko oštri kako su se neki bojali.

 

Ova presuda nesumnjivo zaključuje prvu i najkrvaviju fazu rata za europsko ujedinjenje, koji je srećom vođen na burzama a ne u rovovima. Međutim, ona otvara drugu fazu, možda čak i delikatniju. Borba se sada proširuje sa ekonomske na političku sferu: sa financijskih institucija, prelazi na parlamente, vlade i biračka mjesta, gdje će sljedećih godina države odlučivati o budućnosti kontinenta.

 

Zahvaljujući hrabrosti i dalekovidnosti (predsjednika ECB-a) Marija Draghija i odlukama šefova vlada, koliko god one bile zadocnele, eurozona je pokazala da euro smatra „nepovratnim“, kako je objavila ECB. A sada je stvoreno i sredstvo za potporu zajedničke valute. Međutim, bila bi opasna greška vjerovati da je rat dobiven.

 

Izazov za kredibilitet EU jednostavno je podignut na višu razinu: prešao je sa eura na samu Europsku uniju, sa valute na suverena čiji je lik na valuti. A taj suveren trenutno pokazuje da je neodlučan, pa samim tim i da nema kredibilitet.

 

Borba koja je sada počela, potpuno je politička. I vodi se na najmanje tri razine istovremeno. Prva razina je ekonomska politika. Spasilačka užad u obliku fondova za spašavanje koji su konačno dostupni imat će efekta samo ukoliko se zemlje koje su posljednjih godina izgubile konkurentnost i disciplinu budu držale dogovorenog puta i ako uspiju uhvatiti korak.

 

To neće biti ni lako ni bezbolno. Ali ukoliko u sljedećih deset godina Španjolska ili Italija skrenu sa zacrtanog puta, sve što je dosad postignuto bit će uzalud. Iako se uspijevao održati i pored odbijanja Grčke da preuzme obveze, euro neće preživjeti iskakanje deset ili dvadeset puta većih gospodarstava.

 

Druga razina je nacionalna politika. Jučer su Nizozemci glasovali na parlamentarnim izborima, koji su zapravo bili referendum o Europi, i koji su se završili uvjerljivom pobjedom proeuropskih stranaka. Prije Nizozemaca, o Europi su se dvaput izjašnjavali Grci. Sljedeći su Talijani, i tamo će izbor biti između proeuropskih i antieuropskih pokreta.

 

Na kraju će na red doći Nijemci, i pitanje će opet biti isto. Bez previše oklijevanja, Angela Merkel je krenula europskom stazom koju je prokrčio Helmut Kohl. Međutim, izgleda da nije baš svatko spreman pratiti je do kraja, i izbori će predstavljati borbu za okupljanje Nijemaca oko europskog projekta – ili, bolje rečeno, za njihovo ponovno okupljanje. Jedna po jedna, sve ostale članice Unije morat će donijeti odluku o ovom projektu, važući troškove i izazove koje on postavlja.

 

Treća razina je europska politika – i to je najkompliciranije. Jučer je Komisija predstavila prijedlog da povjeri nadzor nad 6.000 banaka u EU Europskoj središnjoj banci. To je prvi korak ka bankarskoj uniji, ali on ne raduje Nijemce. Jučer je i Jose Manuel Barroso (predsjednik Komisije) rekao u obraćanju Europskom parlamentu da je budućnost Europe u „federaciji nacionalnih država“, što ne raduje Francuze.

 

U listopadu bi šefovi vlada trebali predati prvobitna mišljenja o prijedlogu buduće integracije Unije, koji će im predstaviti Herman Van Rompuy, Mario Draghi, Jose Manuel Barroso i Jean-Claude Juncker. Prijedlog će sadržati reforme koje mogu stupiti na snagu bez izmjena sporazuma, ali i ciljeve i mapu puta za modifikaciju tih sporazuma koja će rezultirati fiskalnom i pravom političkom unijom.

 

Koegzistencija nacionalnog suvereniteta i europskog suvereniteta i zabuna koju to stvara stvaraju problem koji postaje sve gori, a njegovo rješavanje će doprinijeti demokraciji kao takvoj – što se vidjelo iz jučerašnje presude, kada je 300 milijuna Europljana slušalo svaku riječ osmero sudaca iz jedne njemačke pokrajine.

 

Drugim riječima, kada je valuta spašena, sada se mora spasiti Europa, tako što će dobiti suverenitet koji još uvijek nema. Odgovor koji će države dati na ovo pitanje, međutim, u velikoj mjeri ovisi od ishoda druga dva izazova – ekonomske politike i novih parlamentarnih većina. Taj ishod trenutno ovisi, možda posljednji put, od odluka nacionalnih demokracija.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara