Siljena multikulturalnost

 

Ova tema mi se već dugo vrti po glavi, ali dosada je nisam uspio prenijeti na papir . Čitajući nedavno razne kolumne  koje se vežu za zajednički život Bošnjaka i Hrvata u BiH, vidio sam jednu rečenicu koja se spominje u svakom tekstu, a to je: „ Zavadili nas i uništili političari!“

 

Piše: Bruno Bokšić/HSPF.info


 

 

Tako se u tim tekstovima (i gostovanjima na TV-emisijama ) govori, da bi mi svi bez političara bili neodvojivi jedni od drugih , zajedno bi po cijele dane ispijali kave i nijedan naš problem u ovom gradu, ne bi brinuo, jer nema političara, ergo nema problema.

 

Rupe na cesti, neobnovljene građevine, gašenje svih kulturnih objekata, svi bi ti problemi nestali, kada ne bi bilo ovih političara koji su nas zavadili i uništili . Najbolje bi bilo kada bi neprežaljeni drug zločinac ustao iz groba i vratio slogu, bratstvo i jedinstvo u cijelu regiju i da svi živimo u jednoj državi, da smo svi jedan narod i pričamo jednim jezikom i da smo svi sretni i zadovoljni kao sto smo nekoć bili. Oh divna vremena stare Jugoslavije, gdje ste sada, vratite nam se opet…

 

Sada počinjem pisat vezano uz temu, nakon što sam se riješio svih frustracija kroz ovaj sarkastični osvrt na razmišljanja svih lažnih „multi-kulti“ ljudi. Čitam mnoge članke vezano za Grad Mostar, te vidim da je on grad slučaj i da ljudi ne mogu zajedno živjeti ali ja to ne vidim nikako.

 

Ja sam pojedinac koji živi u Zapadnom dijelu grada Mostara, Hrvat sam, katolik i ne vidim nikakav problem kada moram (trebam, jer samo se umrijeti mora ) prijeći na drugu stranu grada na Neretvi bilo da se nalazim sa nekim prijateljem, prijateljicom ili trebam svratit u neku od gradskih ustanova, kupit knjigu etc. Što stalno moram slušati kako je ovo grad slučaj radi nogometnih nereda, pa ljudi naravno da ce tih nereda biti, rat je završio tek prije 20 godina, ljudi su frustrirani,  mladi su u gorem položaju nego stanovnici Burkine Faso, novca nema  (ili je dobro skriven od naroda) itd. Ne kažem da podržavam te nerede, ali oni se ne događaju samo u Mostaru ili BiH.

 

Nogometni neredi se događaju i u Švicarskoj i Kanadi, zemljama koje su na vrhuncu civilizacije.  I još bih mogao navesti brojne apsurde koji se vežu za BiH, poput 2 spomenika u Mostaru, jedan koji je postavljen legalno a drugi koji je postavljen nelegalno i treba se ukloniti što prije, ne zato što meni smeta spomenik Armije BiH, ali nije po zakonu da taj spomenik bude tu . Iako su postavljači tog spomenika podnijeli zahtjev za legalizaciju objekta što također nije po zakonu.

 

Ili mijenjanje naziva ulica u Stocu zato što naziv „Ulica hrvatskih branitelja“ ili „Ulica Kralja Zvonimira“, potiče na nacionalnu mržnju i što su ti nazivi uvrijedljivi za jedan dio naroda???????? Ovaj je postupak također napravljen nelegalno što izgleda dosta dobro prolazi u ovoj državi. Možda da probam opljačkat par kladionica ili koju banku, možda prođem nekažnjeno, jer izgleda da zakon u ovoj državi ne vrijedi ništa. Dalje o apsurdima….

 

Najveći je apsurd kada u Mostar dođu stranci (osobito Englezi) koji nas uče multikulturalnosti i govore da smo svi isti i jednaki, pa kada kažu Španski ili Španjolski trg je isto reći, ali to su dva različita jezika, ekvivalent toga bi bio kada bih ja otišao u Sjevernu Irsku,  i počeo govoriti Ircima koji žive tu da su isti Englezi i da svi trebaju zajedno živjeti, ili da odem u Edinbourgh u neki pub i kažem Škotu da priča Engleski, ne znam bi li izvukao živu glavu.

 

Hrvati i Bošnjaci žive i zajedno i odvojeni i koji je tu problem, što mene svaki dan netko mora siliti da svaku kavu, svaki dan moram popiti pod Starim Mostom ili sa pripadnikom druge etničke skupine. Ne želim da me se sili na to, jesam multikulturalan čovjek koji nema problema sa druženjem s ljudima druge etničke skupine, niti mi je problem otići na Lijevu stranu i popiti tamo kavu.

 

Ima dosta ljudi koji to ne rade radi toga što svi zločinci, još sa sve 3 strane,  još uvijek nisu osuđeni, ili su izgubili nekoga u ratu, ili su jednostavno imali neugodna iskustva na drugim stranama i među drugim etničkim skupinama, ali to je sve normalno jer je rat tek nedavno završio, ljudi nisu još spremni za zajednički život U TOJ MJERI, i ovo sam posebno naglasio jer zajednički život postoji u Gradu Mostaru.

 

Ako vam se svidio ovaj članak , ubrzo ću napisati još jedan sa nazivom „Što se skriva ispod multikulturalnosti“.

 

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara