Slatkorječivost Milorada Dodika, lukavstvo srpske politike

Milorad Dodik je jedna kontraverzna osoba, o kojoj postoje dosta podijeljena mišljenja. Svakom svojom izjavom, gestom i ponašanjem sposoban je izazvati određene reakcije kod ljudi, bile negativne ili pozitivne. Tako je i nedavno izazvao reakcije zbog svog primitivnog ponašanja na utakmici u našem Širokom Brijegu, a te reakcije nisu bile nimalo lijepe, no o tome kasnije.

Piše: Goran Kutle


 

U našem narodu je ipak dobio puno simpatija, pa ga mnogi prikazaju kao jedinog borca za hrvatske nacionalne interese. Kad Mile kaže: „Hrvati trebaju dobiti 3. entitet!!“ a pritom između redaka čitajte, do Srpske mi ne primičite, mnogim pripadnicima našeg naroda se zacakle oči kad to vide na nekom portalu i ili televiziji, i svi ga pohvale: „Bravo Mile, ti se jedini boriš za nas, a ne k’o ovi naši, samo si’de i brinu se za svoju guzicu.“
To za naše, možda i nije daleko od istine, ali pitanje je, je li Miloradu Dodiku previše stalo do naših interesa, ili su ti naši manji interesi samo sredstvo za njegove veće interese, odnosno cjelokupne srpske politike?

Isto tako Milorad, zajedno sa Borisom iz Beograda, počasti sve Hrvate svake godine na obljetnicu „Oluje“ , akcijom koje se nijedan Hrvat nema razloga postidjeti, bez obzira na nedjela pojedinaca koja su se dogodila poslije nje, izjavom da je to zločinačka akcija, koja je pobila mnoge nevine ljude, i tako potkopava temelje hrvatske države. Ta izjava ne naiđe na prave reakcije ljudi, a da ne govorimo od vodećih hrvatskih političara. No opet, drugi put se Milorad Dodik javlja lijepim riječima za Hrvate, a kao primjer uzima Širokobriježane, o njima govori da su ti ljudi zaustavili tenkove, da se ničeg ne boje, suprotstavljajući se tako sarajevskom šovinizmu, a treba se opet sjetiti da je upravo te tenkove pred Široki Brijeg dovela politika koja je proistekla iz njegovog naroda. Ili kaže Mile, da se u Širokom Brijegu oduvijek živjela Hrvatska, i hrvatski mislilo, tome se ipak nemamo razloga protiviti, to se i sam Milorad mogao uvjeriti u prošlu nedjelju.
Situacija u Federaciji, i već višegodišnje dominirajuće i diskriminirajuće ponašanje Bošnjaka prema Hrvatima, dovelo je do toga da Hrvati potraže saveznike među Srbima, a vodeće hrvatske stranke među Dodikovim SNSD-om. No ako smo prisiljeni biti saveznici sa Srbima, što mnogi u Hrvatskoj očito ne razumiju, znači li to da moramo odobravati svaku njihovu akciju, znači li to da moramo pljeskati na svaki njihov potez, znači li to da im se moramo stalno dodvoravati, ne bi li nam se oni smilovali i dali treći?!??

Kad je Dodik ulazio u dvoranu u Širokom Brijegu na utakmicu kojoj je njegova „igračka“ poražena, dobio je zvižduke većeg dijela prepune dvorane, sad znači li to da su ti ljudi prodali hrvatske interese što su mu zviždali? Jesam li ja izdajnik što sam mu zviždao, ne zato što je Srbin, nego zato što je došao kao predstavnik protivničke ekipe koja se bori protiv mog Širokog, i što bi ga vjerojatno proklinjao da je Široki izgubio?
To je jedan običan primjer, no bori li se uistinu Dodik za hrvatske interese? To možemo najbolje razmotriti kroz pitanje povratka hrvatskih prognanika u RS. Oko toga postoje 3 istine, velik dio njih je izgubio volju vratiti se zato što je prošlo previše vremena, i što su se snašli negdje drugo. Jedan dio njih je izgubio volju nakon što je pokušao se vratiti, i nije našao na razumijevanje lokalnih i viših vlasti u RS-u. A jedan dio njih koji se još uvijek želi vratiti, ne može se vratiti zbog navedenih političkih razloga, ali i socijalnih i drugih, jer ne znaju što će biti s njihovom budućnosti. Našem I.J., koji ima neki „fetiš“ svakomu se ispričavati, Mile je obećao da čini sve kako bi se vratili Hrvati, a on mu je povjerovao bez dodatne analize. Pitanje, koliko je RS učinio za povratak Hrvata, i koliko je uložio da ti Hrvati ne požele opet otići od svog zavičaja, je pravo pitanje za Dodika. No čini se da njemu i cijeloj srpskoj politici odgovara etnički čista RS, dok je s druge strane RH učinila sve napore da se izbjegli Srbi vrate u Hrvatsku, i sadašnja vlast im omogućuje da na sljedećim izborima imaju više zastupnika nego svi Hrvati izvan RH.

Ako bi mogli pogađati ključni razlog gašenje Herceg-Bosne, onda bi vjerojatno naveli taj da bi Srbi tražili isti status za SAO Krajinu u Hrvatskoj. Stoga bi se mogli s pravom zapitati, ima li srpska politika i dan-danas velikosrpske težnje? U Srbiji postoje dvije glavne političke opcije, jedna je u oporbi i predvodi je Tomislav Nikolić, i ona otvoreno ističe te stavove, a druga je na vlasti i predvodi je Boris Tadić, ona je umjerenija, ali ti stavovi su prilično prikriveni, ali ta opcija radi na tome da se u proteklom ratu izjednači krivnja, što potvrđuje i ova farsa sa uhićenjem Mladića. Najvjerojatnije glavni srpski zapovjednici nikad neće biti osuđeni u Haagu, jer to će prestići njihova smrt, a do toga će oni odugovlačiti kako znaju i umiju. Srbijanske vlasti su očigledno znale gdje su i Karadžić i Mladić, uostalom uhićeni su na njihovom teritoriju, i za to Srbija neće snositi nikakvu odgovornost, već naprotiv bit će nagrađena. S druge strane Hrvatska je godinama prokazivana da je skrivala Gotovinu, da bi ga na kraju uhitili u Španjolskoj.

Danas je Dodik veliki zagovornik HR HB, a kad bi do nje došlo, on bi tražio ili odcjepljenje ili bi Srbi tražili autonomiju u Hrvatskoj, čemu bi se Hrvatska usprotivila, i pitanje koliko bi imala snage to riješiti, a opet bi žrtveno janje ispali Hrvati u BiH. Pretpostavimo da se RS uistinu odcijepi, u čemu bi imala veliku potporu Rusa i Britanaca, Hrvati bi sa svojim raštrkanim teritorijem na kojem prebivaju, ostali na milost ili nemilost mnogo brojnih Bošnjaka koji imaju sve veću američku potporu. Mi tu ne bi mogli očekivati na neku potporu od ovakve Hrvatske, jedino da se u Hrvatskoj pojavi neka alternativa koja će je moralno uzdignuti iz pepela.

Da se razumijemo, ja nikad ne mogu biti protiv trećeg entiteta, želim ga svim srcem, no nemojmo očekivati da će nam ga dati Dodik niti bilo tko drugi, najprije da bi do njega ikad moglo doći moramo mi sami činiti da naš narod opstane na ovim prostorima. Trebaju nam naše institucije, treba poraditi na infrastrukturi, treba mladima dati perspektivu, treba uspostaviti kontakte sa hrvatskom dijasporom koja nam može pomoći na razne načine, jer sigurno da ima primjera koji su voljni pomoći. Preko njih bi mogli pronaći saveznike i među svjetskim moćnicima. Nemojmo misliti da će nam netko nešto dati, mi se trebamo izboriti za to. Ne dozvolimo da ovisimo isključivo o dobroti srpske politike, jer ona nam jednog dana kad joj više ne budemo trebali može pokazati srednjak, jednako kao i Dodik na nedjeljnoj utakmici. Taj njegov srednjak je više bio simboličan, isprovociran mogućim porazom njegove ekipe, ali dokaz da sa njim treba oprezno. Najmanje tu može likovati Bakir sa FTV-a, jer on nas je nazivao fašistima.
Od hrvatskih političkih elita s jedne strane imamo blesavi HSP za koji nije teško pretpostaviti zašto je učinio to što je učinio, i koji se svakom novom izjavom sve više pokopava. I koji je opleten lopovlukom. S druge strane su 2 HDZ-a koji su dobili potporu naroda, ali imaju istrošene kadrove koji ne mogu ponuditi ništa novo, istina rade dobru stvar što ne radikaliziraju dodatno stvar, ali niti ne nude neku jaku strategiju opstanka Hrvata, a isto tako opleteni lopovlukom nekih svojih članova. Tu je još 17 minornih stranaka bez neke veće snage, ali pridružili su se hrvatskom bloku. Hrvatski narod kao najmalobrojniji ima najviše „neovisnih“ intelektualaca koji se zgražavaju na nacionalne težnje Hrvata, udruga sa hrvatskim predznakom koje se također protive tom narodu, i opet među našim narodom se najviše odlučuju ući u multietničke stranke. A ključno je reći, da među parlamentarnim strankama, kad se radi o vitalnim nacionalnim interesima, svi Bošnjaci će biti jedinstveni bez obzira iz koje stranke dolazili, a jednako tako i Srbi, jer oko tih pitanja nema kompromisa, a jedino se mi možemo dijeliti.

Stoga hrvatski narod treba gledati najprije kako ostvariti svoje interese, a ne treba idealizirati nijednog saveznika, pa tako i ni Dodika, jer on je samo privremen.

Komentari

komentara