Srpska posla: Mladić kao karta za EU

Do jučer odbjegli haški bjegunac i najveći krvnik proteklog rata na prostoru bivše Jugoslavije, Ratko Mladić, napokon je uhićen u „akciji“ Srpske sigurnosno-informativne agencije (BIA). Ta vijest se poput najveće epidemije naglo proširila regijom, Europom, ali i svijetom. Lišenje slobode “monstruma genocida i srebreničkog koljača” Ratka Mladića za jedne je očekivano, za druge pravedno, za treće pak izdajničko, a za neke i prekasno, mada za pravdu nikad nije kasno.

Piše: Ivan Kraljević


 

U većem broju optužnica, nekadašnji komandant Glavnog stožera Vojske bosanskih Srba od 1992. do 1996., optužen je po šest točaka za kršenja zakona i običaja ratovanja, sedam točaka za zločine protiv čovječnosti i dvije točke za genocid. Optužen je za sudjelovanje u progonu nesrpskog stanovništva i snajpersko djelovanje u okolici Sarajeva, te progon nevinog civilnog stanovništva. Uz to, nije, nažalost optužen za zločine u Škabrnji i Kninskoj krajini na početku rata, a morao je i za to. Istovremeno je i najveći krivac za genocid nad Muslimanima oko Srebrenice (ubojstvo 7000 muslimanskih muškaraca i dječaka, izgon 30000 žena i djece).

Od kraja 1996. general Ratko Mladić je u bijegu. Za proteklih petnaest godina bilo je više pokušaja uhićenja, ali svi su završeni bezuspješno i nezainteresirano. Prema mnogim saznanjima i navodima Ratko Mladić je godinama nakon rata slobodno boravio i “krio” se uglavnom u Srbiji. Tako je general Mladić sve do prije koju godinu bez ikakvih problema mogao boraviti u svojoj beogradskoj kući, redovno pratiti utakmice reprezentacije i omiljene mu Crvene Zvezde. Također, nerijetko je viđan i u prestižnim beogradskim restoranima, ali i u kasarni tadašnje Vojske Jugoslavije, pa na skijanju na Jahorini, itd…  Sve do 2002. godine, ratni koljač je bio omiljen u srpskom društvu i imao je sva prava kao i ostali. Doduše, ta prava mu nisu ostala uskraćivana ni u sljedećim godinama, jer je uvijek imao svoje “jatake” koji su se brinuli da mu ništa ne nedostaje. Tijekom 2006. godine, organiziranom policijskom akcijom razbijena je dugogodišnja Mladićeva mreža jataka, a jedan broj njih završio je i u zatvoru.

Đinđić i demokratizacija Srbije

Prve veće promjene u svezi državnih instanci dogodile su se u lipnju 2000. godine, dolaskom Zorana Đinđića. Đinđić, iz tadašnje Demokratske opozicije Srbije postaje glavnim “promotorom i vođom” promotivne DOS-ove kampanje za izbore koji su bili održani 24. rujna iste godine, na kojima je DOS i pobijedio. Đinđić je najzaslužniji za događaje koji su 5. listopada doveli do pada režima Slobodana Miloševića, koji je odbijao priznati izborni poraz. Borba za demokratsku Srbiju rezultirala je atentatom na Đinđića 12. ožujka 2003. godine ispred zgrade Vlade Srbije.

Nakon prvih većih demokratskih pomaka u Srbiji, velikoj većini u srpskom društvu i političkim institucijama postaje jasno da Srbija treba i mora ustrajati na demokratizaciji države i okrenuti se putovima ka europskim integracijama. Istovremeno, pojedini srpski mediji se raspisuju o potrebi što veće suradnje Srbije sa haškim tribunalom, kao jednim od osnovnih preduvjeta za početak “suradnje”. Mladić, Karadžić, Hadžić, srpski su “junaci” kojih će se ipak Srbi teško odreći. Izručiti ih ili skriti, sve je imalo svoju ogromnu cijenu. Srbija je odlučila igrati taktički, držeći se Europe, ali braneći svoje. Dolazak Borisa Tadića za kormilo Ministarstva obrane, a kasnije i na mjesto predsjednika predstavljao je najozbiljniji pokušaj srpskih vlasti oko utvrđivanja istine u vezi sa vojnim liderom bosanskih Srba. Zbog nagle promjene politike, Mladić završava kontakte sa dužnosnicima vojske u svibnju. 2002. godine, i od tada se “izolira”. Naravno, i kasnije je bilo lažnih dojava o kretanju i mjestu boravka Ratka Mladića. Usudim se reći, i znalo se gdje je Ratko Mladić.

Ratko Mladić uhićen na mjestu gdje je i ostavljen

U travnju prošle godine, glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić  je pisao kako se Mladić nalazi na jednoj farmi u okolici Zrenjanina, gdje sa šefom svoga osiguranja brine o uzgoju stoke. No, srbijanske vlasti tada su tvrdile da nemaju takvih saznanja i  da to nije istina, te da ne znaju gdje je general. Također, plasirali su i vijest kako je general mrtav, što je potvrđivala i njegova obitelj.

Gledano iz današnje perspektive da se zaključiti da je ipak Senad bio u pravu. Ratko je uhićen u trošnoj kući u mjestu Lazarevo pokraj Zrenjanina i  to pod lažnim imenom Milorad Komadić. Mještani toga mjesta nisu bili prijatni za davanje izjava, ali su tvrdili kako ga ipak ne poznaju. U to im je teško povjerovati, budući da su samo par sati kasnije uz povike “Nož, žica, Srebrenica…” i pjevanje domaćih srpskih patriotskih pjesama tražili da se njihovo mjesto preimenuje u Mladićevo. Pa sad, jesu li znali ili nisu…

Srpska taktika za europske integracije

Vijest da je Ratko Mladić uhićen, zasigurno bi bila vijest prije 10 godina i sigurno bi imala težinu, no danas je samo jedna obična politička igrica za neki viši interes. Nakon što je postalo jasno kako Hrvati konačno ulaze u Europsku uniju, srpska politička elita se odlučila za “historijski pomak Srbije”. Kako živimo u društvima sklonim svakodnevnim ekscesima, postavlja se pitanje jesu li Tadić i službeni Beograd taktizirali izbjegavajući, možebitnu, sudbinu Zorana Đinđića. Također je pitanje bez odgovora. No, jučerašnjim uhićenjem Mladića, Srbija je odigrala “kecom na desetku”, što joj je široko otvorilo vrata za status kandidata i početak pregovora između Europske Unije i Srbije, što ih dovodi do stupnjevitog sustizanja Hrvata na europskim putovima.

Kako tvrdnje nisu daleko od stvarnosti potvrđuju i izjave visokih dužnosnika europskih institucija. Naime, povjerenik za proširenje Europske unije Štefan Füle je pozdravio “historijski potez Srbije” koji pokazuje kako je Srbija shvatila važnost regionalnog pomirenja i približavanja europskim integracijama “, dok je predsjednik Europskog parlamenta Jerži Busek u svome govoru bio još precizniji istaknuvši kako je uhićenje Mladića “dobra vijest za Srbiju, koja daje novi elan procesu pristupanja Srbije EU”.   

U slučaju Mladić, pravda je bila izrazito spora, ali je, ipak, dobrodošla kako za Srbe u Srbiji, tako i u RS, ali i za sve u regiji jugoistoka Europe, još da se to posvuda shvati. Hrvati će, akobogda u EU 2013. godine, a Srbi će, doduše ne iste godine, ali zasigurno koju godinu kasnije.  Hrvatska se “patila i pati” za ulazak u EU već dugih 7 godina, a Srbija će na tome putu imati izrazito lakši put, ponajviše zahvaljujući jučerašnjem “potezu”. Valjda ne vrijede isti kriteriji za sve? Kakogod, pravda sustiže sve…

Komentari

komentara