Što Bog da i sreća junačka!

 

1.srpnja. Što bi u tom datumu moralo biti posebno? Prvi dan možda najtoplijeg mjeseca u godini? Mjeseca koji je na hrvatskoj obali obično obilježen velikim priljevom turista iz svih krajeva svijeta.

 

Piše: Toni Begović/HSPF.info


 

 

Mjesec koji domaća politička elita sa strepnjom iščekuje kao jedan od dva ključna mjeseca koji bi trebao napuniti ionako mršav državni proračun.

 

Za većinu hrvatskoga puka to je dan kada nakon dugodišnjih iscrpnih pregovara, niza kušnji i ultimatuma, odustajanja od dojučerašnjih nacionalnih vrijednosti i koječega još, ova moja draga domovina ulazi u Europsku uniju.

 

Siguran sam da kod velikog dijela Hrvata formalni ulazak neće biti popraćen euforičnim uličnim slavljem kao što smo to gledali onoga 16.studenog kada su oslobođeni generali Gotovina i Markač.

 

Ne zato što smo možda euroskeptici ili eurofobi, već zato što nakon svih kriminalnih radnji, koruptivnih afera, urušavanja tvornica i tvrtki, sada već goleme nezaposlenosti i gubitka radnih mjesta, svih političkih lažnih obećanja i prijevara, kolektivnog stanja malodušnosti i apatije, hrvatski čovjek praktični nema razloga za slavlje pred ‘neizvjesnim sutra’. Ali, naša politička nomenklatura ništa neće prepustiti slučaju.

 

Čitam da će za cjelokupnu svečanost biti izdvojeno preko 5 milijuna kuna. Na glavnom zagrebačkom trgu večer prije samog pristupanja, nastupit će Zagrebačka filharmonija, Zbor HRT-a, očekujemo dolazak eminentnih međunarodnih, ali i regionalnih političkih imena. Održavat će se prijemi inozemnih uglednika kako bi se proslavio ovaj ‘povijesni dan’. No, hoće li biti povijesni za hrvatskog studenta, radnika, intelektualca, poljoprivrednika, umirovljenika ili slučajnog prolaznika? Ne bih rekao.

 

U Europskoj uniji nezaposleno je preko 26 milijuna ljudi, a u jednoj Španjolskoj nezaposlenost je pogodila gotovu četvrtinu stanovništva. Ne trebamo govoriti o vanjskome dugu Italije ili Grčke, gotovo svakodnevnim masovnim štrajkovima diljem EU, rezanju potrošnje, otpuštanjima i bjesomučnim potezima Angele Merkel i drugih koji čine sve da se EU od siline sveobuhvatne krize, jednostavno ne uruši.

 

Očigledno je kako dotična sve više nalikuje na neoliberalnu tvorevinu kojom dirigiraju bankarsko-korporacijski lobiji i financijske elite. No, govoreći o Hrvatskoj i EU, što je alternativa?! Gore navedena Unija sa svim svojim boljkama, ili Hrvatska osiromašena pretvorbom i privatizacijom, pljačkom i kriminalom, impregnirana nepotizmom, klijentelizmom i korupcijom.

 

Zemlja u kojoj često izvire netolerancija i animozitet prema onom različitom i drukčijem, ta mala državica na jugoistoku Europe koja se evidentno nije snašla u tranzicijskom kupusu. Imamo toliko prirodnih ljepota i bogatih resursa, toplu i pogodnu klimu, obradivu i plodnu zemlju te bismo uistinu mogli živjeti kao šeici. Ali ne. Jednostavno ne ide. Unija, taj ‘raj zemaljski’ kako joj tepaju naši politički akteri ili ‘zla babaroga’ kako ju kude ovdašnji žestoki protivnici ulaska, naša je realnost, a očito i budućnost.

 

Ona nije humanitarna organizacija ni Caritas, već konglomerat često prljavih političkih i ekonomskih interesa. Od 1.srpnja sve će ovisiti o nama koliko god u Bruxellesu bili minorni i beznačajni.

 

Trebamo gledati s pragmatične strane i koliko je moguće više, izboriti se za vlastiti prosperitet. Ono što me od svega najviše raduje jest činjenica što ćemo se barem mentalno i integracijski odmaknuti od političke, ekonomske i kulturološke pogubnosti tzv. Zapadnog Balkana u kojemu glavinjamo desetljećima.

 

Završit ću, možda s današnjeg aspekta, patetičnom izrekom:

 

“Što Bog da i sreća junačka!”

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara