Studenti i politika – postoji li granica?

„U Francuskoj gori, u Koreji ginu, a naši studenti fuka piju. Jan Palach se u grobu okreće.“  Ovako je od prilike glasio tekst jednoga od najpoznatijih grafita na kampusu Sveučilišta u Mostaru. Grafita više nema jer je nestalo i zida na kojemu je stajao, no da li je nestao i problem studentske pasivnosti i nezainteresiranosti?

Piše: Vedran Kožul



Iako je velikoj većini studenata i dalje najvažnija izvannastavna aktivnost ispijanje, u grafitu već spomenute, kave stanje u zadnju godinu-dvije itekako popravilo. Studentske organizacije marljivo su nastavile sa svojim radom, kako one koje djeluju više godina tako i one osnovane u zadnje dvije godine. Za primjer ću uzeti Hrvatski studentski politološki forum (HSPF), pošto sam i sam jedan od osnivača i prvi predsjednik ove organizacije studenata politologije, kao i svih ostalih studenata našega Sveučilišta koje zanimaju politološke i političke teme. Ideja koju smo imali u startu, trebala se pretvoriti u konkretan projekt. Dani i noći truda svih članova HSPF-a izrodili su ono što imamo danas – uz krovnu organizaciju Studentski zbor, Hrvatski studentski politološki forum je najaktivnija organizacija na našem Sveučilištu.  Put me je kasnije odveo još bliže politici, a danas HSPF uspješno vode neki novi klinci. Ove redove ne pišem radi samoreklame ili promocije HSPF-a već upravo kako bih pokazao vezu između studenata i politike. Vodstvo Foruma napustio sam radi politike, dok su mnogi uvjereni da je ta ista organizacija pod političkom kontrolom. Zanimljiva kombinacija, no i očekivana reakcija od dijela javnosti. „Tko se igra s vatrom, opeći će se“ – rekli bi oni mudriji i stariji. Politika je vatra, u BiH nema ništa vatrenije. Teško je u čitavome vrtlogu događanja i informacija ostati hladne glave. Srce govori jedno, no razum nalaže drugo, a za studentski aktivizam osim srca jako je važno uključiti i mozak.

Teško je razgovarati o nekoj političkoj temi, a u isto vrijeme biti nepristran. Priznajem, bilo je i situacija kada se izgubi kontrola i nepristranost, ali samo ona osobna, no nikada nije bilo situacije da se HSPF-om upravlja izvana. Uvjeren sam da je neće biti niti u budućnosti!

U zadnje vrijeme imali smo priliku čitati različite komentare o studentskim prosvjedima pod nazivom „Odzvonilo je – dosta studentske šutnje!“ Mnogi se pitaju trebaju li studenti uopće prosvjedovati zbog problema oko uspostave vlasti dok su cijene školarina previsoke, dok se ne izmiruju obveze prema Sveučilištu te dok su cjelokupni životni troškovi iz dana u dan sve veći? Odgovor je svakako – da! Priču oko uspostave vlasti u Federaciji BiH nikome ne treba ponavljati, nju već i ptice na granama znaju. U modernim demokratskim društvima nepojmljivo je da se ovako grubo prekrši volja jednoga od konstitutivnih naroda.  Znači li to da bh društvo nije niti moderno niti demokratsko? To vam ostavljam svima na prosudbu. Jasno je da svaki osviješteni budući akademski građanin neće mirno promatrati cirkus koji su s uspostavom vlasti proveli već dobro poznati pojedinci.

Dobar dio nas je izišao na ulice te je pokazao što misli o svemu tome. Neki kažu na ulice su ih izveli oni koji gube vlast. Činjenica je da nitko nije išao prosvjedovati protiv svoje volje. Također je i činjenica da studente izravno ne zanima hoće li na vlasti biti Jure, Mate ili Ante, već ih zanima da li će u fotelju sjesti onaj koga su oni birali. To pojedinci izgleda nikako ne mogu shvatiti.

Pred studentima se našao problem veći čak i od velikih cijena školarine, jer njihov glas na izborima nije uvažen. Da li su se studenti previše politički angažirali ako su ukazali na takvo nešto? Naravno da ne, jer je zadatak budućih akademskih građana ukazati na sve nepravde i nepravilnosti koje se događaju u našem društvu. Studenti su bili i ostali kritična masa koja ima snage promijeniti mnoge stvari u bilom kojem području, pa tako i u politici.

Postoji li granica, pitate se? Ona svakako postoji, iako je mnogo puta nevidljiva. Definirao bih to ovako: Prije svega studenti ne smiju biti pod ničijom kontrolom, posebno ne smiju biti kontrolom političkih elita jer u tom slučaju njihov cjelokupni angažman pada u vodu. Nadalje, dok se student bavi određenim političkim pitanjem u mjeri da u njega izravno ne uvuče studente onda nije prešao granicu studentskog djelovanja i politike. Ako pak, bavljenje nekim političkim pitanjem studente uvuče u isto, onda je granica svakako prijeđena. Izuzetak su pitanja od presudne važnosti: pravo na život, slobodu, obrazovanje (na svome jeziku), slobodno izražavanje nacionalnosti i vjeroispovijesti, ravnopravnost… To su između ostaloga pitanja koja ne podliježu nikakvim granicama, pa tako ni studentskim. Pitanja bez granice najprije moraju doći „na naplatu“, kako bi se studenti mogli vratiti svojim osnovnim obvezama – učenju i borbi za svoja osnovna, ali studentska, prava.

 

Komentari

komentara