Sve je manje „in“ mrziti Hercegovce

Čitajući uradak urednika „Makarskog primorja“ o gostima koji su višak upitao sam se kakav bi bio profil prosječnog gosta koji za dotičnog gospodina i njegove istomišljenike nije poželjan u tom dalmatinskom gradu i njegovoj rivijeri?

 

piše: Vedran Kožul / pogled.ba

 


 

Kontam u sebi, znam i ja često doći na dan u Tučepe, Makarsku… Priznajem, znao sam i ponešto ponijeti od kuće… No ipak, kad odem u ta prelijepa mjesta uvijek potrošim za naše prilike prosječnu svotu novca. Ali, to nekima nije dovoljno jer da bi bio pravi gost trebao bi potrošiti 500 eura dnevno. Hm, a odakle mi 500 eura, pitam se? Vjerojatno si poštenim putem nikada neću priuštiti takav luksuz. Onda bi najbolje bilo da se ne vraćam u Makarsku i dok ne postanem neki malo jači lopov ili švercer. Čekajte malo, zar svi Hercegovci nisu lopovi i šverceri!? Sad mi tek ništa nije jasno.

Ipak nismo svi lopovi i šverceri!?

Nešto mi je nelogično u svoj toj priči. Šverceri smo i tajkuni, a nosimo sendviče od kuće na plažu. Zar nam ne bi bilo bolje na janjetinu otići jer kažu neki da jedino nju jedemo!? Bio sam mali tada, ali se sjećam vremena neposredno nakon vražjeg rata kada bi s obitelji otišao na more. Sjećam se i da nismo išli samo na dan nego na više dana. Znam i da su prijatelji, rođaci često išli na more tih godina. Pričali su mi malo stariji da tada tamo nije bilo puno Talijana, Čeha, Nijemaca. Nisu smjeli, kažu da ih je bilo strah rata. No, gledam slike iz albuma i na njima pune plaže pa mi kažu „to ti je većinom naš svit.“ Neka kažem, pa se sjetim kad bi se vozili preko Biokova pa prema Vrgorcu, a u restoranima po zaleđu gužva neviđena. Svratili naši na janjetinu! Dobro se živjelo tada kažu. Tada čak nismo bili višak na plaži, jer da nas nije bilo plaža bi bila skoro pa prazna! Jesu li danas druga vremena!?

Ne razmišljaju svi kao gospodin dotični…

Danas, više od deset godina kasnije prolazim istom cestom. Više se po zaleđu ne vrte janjci kao prije. Manje naših ljudi spava po hotelima i apartmanima. Došla je već svima dobro poznata kriza. No, ona nije poharala samo Bosance i Hercegovce, već i ostale. Ne razbacuje se ni velika većina „zlatnih gostiju“ po restoranima priobalja. Pojedu se ćevapi, pizza ili  kakva salata, uz čast malom postotku izuzetaka koji čine taj dio nekakvog elitnog turizma.  

Kada sve to realno sagledamo dolazimo do zaključka da turisti iz BiH u slučaju Makarskog primorja ne troše u prosjeku znatno manje novca od ostalih. To dobro znaju i domaćini pa je na tekst o gostima koji su višak oštro osuđen od strane medija i politike u Republici Hrvatskoj. Očito ni u RH nekim krugovima više nije „in“ mrziti građane BiH, s posebnim naglaskom na Hercegovce.

Svaka priča ima dvije strane medalje

Da ovaj osvrt ne bi ličio na predstavljanje građana BiH kao idealnih turista realno treba reći i da se slika o turistima iz BiH u nekim očima promijenila zbog nekulturnog ponašanja određenog dijela turista iz ove zemlje. Svakako nije ni kulturno na plažu sa sobom povući „šleper“ stvari koje nam trebaju i ne trebaju. Neke vrste hrane i pića prvenstveno i zbog higijenskih uvjeta nije primjereno nositi na plaže. Stoga bi više razumijevanja s obje strane smanjilo nesuglasice koje su se pojavile nakon neumjesnoga članka.

Naravno, loše navike pojedinaca se ne mogu kolektivno prenijeti na cjelinu. Ako se pojedinci iz BiH neprimjereno ponašaju na plaži to ne znači da su svi turisti iz ove zemlje takvi. Isto tako, komentar jednoga, nazovimo ga, novinara nikako ne znači da su svi Makarani neprijateljski nastrojeni prema Bosancima i Hercegovcima. Upravo je zadnji slučaj i pokazao da u Hrvatskoj i kod, po tom pitanju, istaknutih pojedinaca polako prestaješ biti „in“ ako iskazuješ mržnju prema Hercegovcima. Samo se pitam kako su mržnja i netrpeljivost ikada mogle biti „in“?

Komentari

komentara