„Sviđa mi se što je čovjek izboden“

U ove vruće ljetne dane postoji opravdana opasnost da bi nas sunce moglo tako jako „udariti“ u glavu da nam jednostavno pomuti pamet. Mogli bi dobiti i, u narodu popularno zvanu, sunčanicu! Ona može dovesti i do haluciniranja te do toga da nam se počnu sviđati događaji i stvari koji nam se u najmanju ruku ne bi trebali sviđati.

 

Piše: Vedran Kožul/pogled.ba

 


Ovo nije znanstveno dokazano, ali čuo sam da babe po selu pričaju tako. Ako su one rekle, onda to mora biti istina! Ili ne mora!? Ma nije bitno uostalom, ne valja se sa sunčanicom igrati!

Ne može ni sunčanica za sve biti kriva!

Šaljivi početak ipak nas uvodi u ne tako šaljivu temu. Riječ je o zločinu. Mjesto zločina: Neum. Opis: Skupina Sarajlija izbola mladića iz Neuma. Ova vijest iz crne kronike ipak nije glavna tema čitave priče. Bit je u odnosu našega društva prema ovakvim nemilim događanjima koji su nažalost postali svakodnevna pojava. Tako su naše TV i radio emisije kao i novine i internet portali puni vijesti iz crne kronike. 

Ubijajući dosadu pročešljavam naslovnicu facebooka i nailazim na poveznicu vijesti o nemilom događaju iz Neuma koju je okačio jedan poznati bh internet magazin. Imalo se što i vidjeti, tri osobe su, vjerovali ili ne, „lajkale“ ovu poveznicu. Istina na „fejsu“ kod pojedinih osoba imamo sindrom „lajkanja“ svega i svačega, pa nekima se „sviđa“ i ono što im se zapravo – ne sviđa! S druge stvarno se trebamo upitati kakav je profil osoba kojima se može sviđati činjenica da je mladić izboden nožem!? Da li oni ovakvu informaciju uzimaju usput ili im se stvarno sviđa što je netko izboo mladića zbog toga što je možda druge nacije, vjere ili je jednostavno drukčiji od ostalih!?

Poveznice više nema…

U komentarima ispod brzo su se javili oni koji su počeli s osudom onih kojima se sviđa jedan takav događaj iz crne kronike. Nedugo zatim poveznica je nestala… Očito zbog toga da bi se izbjeglo još jedno u nizu prepucavanja koja bi na kraju zasjenila tragični događaj i u prvi plan stavila nove podjele.

Ovaj osvrt nije napisan da bi se sasula salva osuda na par likova kojima se sviđa i ono što se nikome normalnome ne bi trebalo sviđati. Napisan je zbog toga kako bi se pokušalo odgovoriti na pitanje što ljude tjera da se raduju nesreći drugoga? Ako ovaj primjer promatramo kroz nacionalnu prizmu onda ćemo zaključiti da su se pojedinci radovali zbog nanošenja ozljeda pripadniku drugog naroda. Takvo što je žalosno vidjeti i u ratu, jer i tada vaš cilj mora biti spašavanje života, a ne nepotrebno ubijanje i radovanje zbog tuđih žrtava. Da li su za takvu negativnu pojavu odgovorni, roditelji, zajednica, politika!? Mnogi će jedva dočekati i reći kako su nacionalne stranke glavni krivci zbog širenja mržnje u BiH. No, danas to nije u tolikoj mjeri slučaj osim ako u obzir uzmemo par minornih strančica.

Tko je onda kriv!? Malo nas zna pravi odgovor na to pitanje, a u konačnici to nije ni najvažnije. Najvažnije je promijeniti svijest ljudi koji žive ovdje, ponajviše mladih kako ne bi dalje živjeli u mržnji i zabludi. Nije grijeh voljeti svoje, nije ni sramota to isticati… Nije zabranjeno drugome reći da ti se ne sviđaju njegovi postupci. Na sve to imamo pravo. No nemamo pravo mrziti bez razloga. Nemamo pravo osuđivati druge bez dokaza. Nemamo pravo reći drugome da je loš i manje vrijedan ako nije isti kao mi. Na kraju što je najvažnije nemamo se pravo radovati tuđoj nesreći. Ako se nazivamo čovjekom, tj. osobom koja osim smrtnog tijela ima vječni duh, osobom koja ima svoja moralna načela onda nam to ne bi trebalo biti teško za shvatiti.

Poštivati drugoga ne označava odricanje od svoga. Poštivanje drugoga je osobina dobroga čovjeka! Koliko nas je danas takvih ostalo!?

 

Komentari

komentara