Tjedna inventura: Je li država spremna za borbu protiv ‘novih muslimana’?

talibaniU nekad olimpijskom gradu Sarajevu, gradu u kojem su cvale umjetnost i kultura, gdje je bilo mjesta za otvoreno društvo, bez obzira na religijsku, rasnu i nacionalnu pripadnost u petak u poslijepodnevnim satima dogodio se, slobodno kazano, teroristički čin, čija je meta bilo Veleposlanstvo SAD-a u Bosni i Hercegovini.


Piše: Ivan Kraljević (ABCportal.info)


Kako su izvijestili ‘plaćenički privatni’ javni servisi emitiranja, ali i oni koji pokušavaju biti neovisni, u zgradu veleposlanstva velikih bošnjačkih  prijatelja i pobornika ovakve blesave bh. politike razdvajanja, u samom centru prijestolnice, pucao je Mevlid Jašarević, pripadnik vehabijskog pokreta iz Sandžaka, iz Srbije. Očekivano svi mediji su izvještavali o ovome gnusnom događaju. Neki su od događaja stvorili sapunice, neki su ovaj problem uzeli za ozbiljno, dok su pak treći ponovno željeli sve gurnuti ‘pod tepih’ tražeći izliku kako je strani državljanin (musliman iz Sandžaka) napao ovu državu. S druge strane i sve relevantne bošnjačke stranke, dužnosnici i ostali ocijenili su ovaj čin kao novi napad na BiH i njezinu cjelovitost. Naravno, u svemu tome nitko od njih nije zaboravio ispustiti kako je napadač stigao iz Srbije, kao i postaviti, smiješna, pitanja o tome tko je tu ideologiju doveo u ovu nikad doraslu državu.

 

I onda slobodno možemo postaviti pitanje zašto je to tako? Zašto se uporno zatvaraju oči pred ovakvim činjenicama i, sve učestalijim, događajima u izvedbama vehabijskog pokreta? Ne imajući nikakve zle namjere prema drugim religijama, već naprotiv, pitam se zašto to treba muslimanskom ‘vodstvu’ u BiH? Zašto se jednom ne prizna problem koji te osobe stvaraju na ovim prostorima, posebice koje probleme stvaraju za same muslimane. Smiješno je kako sama Islamska zajednica u BiH na čelu s reisom Cerićem ne poduzima ništa protiv toga, već to podržava. Još je smješnije čuti kako tepaju tim istim vehabijama nazivajući ih ‘novim’ muslimanima koji su, kako to reis voli reći, na novom putu sljedbe Muhamedovih učenja pa iz tog razloga smetaju onima koji su protiv ispravnog Islama. No stvarnost je drukčija. Do ratnih devedesetih građani ovih prostora su mirno živjeli s muslimanima ne imajući problema s drugima i drukčijima od sebe. No, vremenom i raznim dopustima u smislu dodvoravanja novom pokretu i to se promijenilo. Ne u takvoj mjeri da se ima nešto protiv muslimana, koliko do njihovih ekstremista.

Javna je tajna govoriti o dolasku tog pokreta na ove prostore. Stoga je bilo žalosno pročitati i čuti toliko smiješna priopćenja vezana za napad. Vrijeme je da bošnjačke, ali i sve ostale, institucije ove države napokon ‘objeručke’ prihvate problem vehabizma i terorizma u BiH. Nitko izvana ne napada cjelovitost ove države. Problem je u njoj samoj. Vrijeme je priznati kako su legla tih ekstremističkih pokreta stvarno u ovoj državi te kako su na ove prostore došli upravo zahvaljujući bošnjačkoj-muslimanskoj politici koja ih je u ratnim devedesetim dovela na ova područja.

U knjizi Al-Qa’idin džihad u Europi, uvaženi američki analitičar terorizma Evan F. Kohlmann jasno i argumentirano tvrdi kako ključ za stvaranje europskih ćelija najozloglašenije terorističke organizacije Al-Qa’ide, kao i samoga vehabijskog pokreta na ovim prostorima, leži u posljednjem ratu u BiH. Dakle upravo je BiH matica ovog pokreta, Gornja Maoča je najjasniji primjer te surove stvarnosti. U istoj knjizi za dolazak ovakvog pokreta veže se i Alija Izetbegović, bivši predsjednik BiH koji je dopustio ulazaka mudžahedinima koji su mahom brutalnim metodama rasprostranili ovaj pokret na ovim prostorima. Na osnovu raznih izvješća američkih i europskih tajnih službi, raznih zapisa i dokumenata Kohlmann je argumentima potkrijepio svoj stav da je Izetbegović, kroz razne tzv. humanitarne organizacije i konvoje dopustio ulazak na ove prostore. Iste te skupine, koje je pozvao tadašnji bošnjački lider, sa svojim ekstremističkim metodama počele su djelovati već u ratnim sukobima. Međutim, ni tada meta napada nisu bili samo protivnici Srbi i Hrvati. I tada su se mudžahedini obračunavali s bošnjačkim muslimanima, koje su optuživali na ‘nepravilno’ tumačenje Kur’ana. Nakon rata velika većina tih ekstremista ostala je na ovim prostorima, oženivši ovdašnje muslimanke i slobodno zasnovavši obitelji. Nakon toga, poput bljeskova, širili su svoja ekstremistička načela učenja Kur’ana. Rezultat svega bili su napadi u Travniku, Bugojnu, Sarajevu, pa napad na obitelj Anđelić, pronađena ‘šuma artiljerije’ u kojoj se skupljalo naoružanje za obuku ovakve sljedbe, tzv. pravilnog islama.

Uglavnom, na tome se ostajalo. Nitko nikada nije do kraja prihvatio problem koji su ti ekstremisti donijeli na ova područja. Tako nam se danas događaja, da u središtu glavnog grada, ali i u ostalim gradovima, ove države slobodno šeću naoružani ekstremisti predstavljajući prijetnju svim građanima. Dok se ekstremisti šire, politika ostaje pri svome. Došlo je do toga da se pojedine stranke vežu i ostvaruju prisne ‘poslovne’ odnose s vehabijskim pokretom. Koliko se ne želi pogledati u oči problemu svjedoči i izjava Željka Komšića koji BiH nastoji prikazati slobodnom državom u kojoj nema terorizma. Voljeli bi da je tako, ali nije. Na pitanje hoće li se to uspjeti promijeniti teško je odgovoriti. No, sudeći po ovim reakcijama političkih aktera vrlo teško. Ovo društvo prvo mora dorasti kako bi prihvatilo da se problem nalazi u našoj blizini. Nikakvi napadi više ne dolaze izvana. Što bi stari rekli, što posiješ to ćeš i požeti. Dozvolili smo da se ti ekstremisti rašire u ovoj sredini. Na nama je da ih riješimo. Nije važno koji oblik ekstremizma bio, on se mora potući i ukloniti. U borbi protiv ovog problema potrebna je prvotno izgradnja novog ili ozdravljenje već postojećeg društva. U suprotnom nikakva politika, policija i službe neće moći riješiti problem koji će enormno porasti i možda postati neželjena stvarnost.

(hspf.info)

Komentari

komentara