Tko govori u ime naroda?

referendumReferendum u Bavarskoj je srušio njemačku kandidaturu za zimske olimpijske igre, a na referendumu u Hrvatskoj se glasovalo protiv istopolnih brakova. U prvom slučaju je uskraćena podrška projektu koji lavira između sportskih i komercijalnih interesa, a drugi referendum je pokrenuo kontroverznu ustavnu promjenu u Hrvatskoj. Građani Bavarske su glasovali na lokalnoj razini o partikularnim interesima, dok su oni iz Hrvatske odlučivali o svojoj državi i u ime cijelog naroda. Prvo glasovanje je bilo opravdana kritika isprazne vjere u budućnost, svedene na gole ekonomske interese. Drugo glasovanje se postaralo da modernizacija društva ne prijeđe granice postavljene u srednjem vijeku. Jedan plebiscit je sasvim opravdan, jer njime dolazi do izražaja manjinsko mišljenje; drugim se kroz zabranu istopolnih brakova dovodi u pitanje zaštita homoseksualne manjine.

Piše: Gerhard Matzig / Süddeutsche Zeitung

Ovdje možemo završiti nabrajanje. Jasno je da je hrvatski ustavni referendum neusporediv s onim održanim 10. studenoga u Bavarskoj. Ako zbrajamo babe i žabe, razlike i sličnosti između ova dva referenduma postaju očigledne. U oba slučaja za riječ se javila izravna demokracija. U prvom ju možemo slaviti, ali drugi izaziva zebnju. Ali u oba slučaja se radi o demokraciji. To je naša budućnost.

Sve češće ćemo razgovarati o vijestima kao što je ova iz Hrvatske (premijer Milanović je rezultat ovog referenduma nazvao „žalosnim i besmislenim“). U cijelom svetu je primjetna inflacija referenduma i plebiscita. Posebno su zanimljivi njihovi sve sporniji rezultati.

Društveni angažman i suodlučivanje su karakteristike demokracije: narod se pita, građanin progovara. Trenutno se odigrava prijelaz sa predstavničko-demokratskih na izravnije mehanizme odlučivanja unutar tradicionalnih političkih sustava. Građanin se emancipira od političkog objekta u državotvornog citoyena. On želi glasovati svakoga dana umjesto svake četiri godine: za ili protiv nekog obrazovnog sustava, za ili protiv nekog infrastrukturnog projekta, za ili protiv nekog oblika ponašanja (pušenje, potrošnja mesa).

U Njemačkoj je od polovice 90-ih utrostručen broj ustavno utemeljenih, a time i načelno poželjnih lokalnih referenduma. Slično je i na globalnoj razini. U SAD-u, demokratskom pretku Europe, 6. studenoga 2012. je biran predsjednik, ali se istovremeno glasovalo i na 174 referenduma u 37 saveznih država. U Njemačkoj se referendumi unutar predstavničke, to jest neizravne demokracije smatraju sve važnijim dijelom procesa političkog odlučivanja. Velika euforija i gotovo nezajažljiva potreba za suodlučivanjem dovodi do izmještanja političke moći. Dojučerašnja politička prezasićenost i ravnodušnost sada djeluje kao propala (ne)kultura iz prošlosti. Ona je postala dio povijesti.

To bi trebalo da su povoljne vijesti. Ali nisu. Građani Švicarske, poznati po svom istančanom osjećaju za biznis, glasovali su protiv ograničenja menadžerskih plaća i protiv gradnje minareta, što svjedoči o dosta bizarnom odnosu prema manjinama. Građani SAD-a su na referendumu ublažili Zakon o tri prekršaja (koji automatski vode do doživotnog zatvora) – ali tek nakon što su ga prethodno usvojili na referendumu. Usprkos tome, u Kaliforniji vas još uvijek čeka doživotni zatvor poslije tri blaga prekršaja. Kalifornija je inače poznata po neobičnim referendumskim odlukama. Na jednom od 174 referenduma održanima 6. studenoga 2012, građani Kalifornije su glasovali protiv obilježavanja hrane sa GMO sastojcima.

Referendumi kao sredstva izravne demokracije, prvobitno zamišljeni radi zaštite manjina, sve više se pretvaraju u svoju suprotnost i, kao što pokazuje slučaj Hrvatske, jačaju moć većine. Pitanje je je li ova moć rezultat utjecaja lobista (kampanju u Kaliforniji protiv obilježavanja hrane se GMO sastojcima obilno su financirale velike agrarne korporacije), ili samo izraz kulturoloških i političkih odnosa snaga, nebitno je onima koje ta moć ugrožava.

Rezultat referenduma u Hrvatskoj je očekivan, jer je katolička crkva, kojoj pripada 4,2 milijuna građana Hrvatske ili njih skoro 90%, pozvala da se glasuje za promjenu ustava. Ipak, ovaj rezultat se ne može pripisati samo balkanskom antimodernizmu, za što često optužuju istočne Europljane, jer stanje u Americi na primjer, nije ništa bolje: na referendumima o smrtnoj kazni i istopolnim brakovima redovno pobjeđuje vladajuća većina, što erodira zaštitu manjina. Kao da izravna demokracija više služi očuvanju status quoa nego pokretanju društvenih promjena.

U Njemačkoj poslije svakog referenduma slijedi postupak ispitivanja zakonitosti pred sudom. Ukoliko je referendumski rezultat suprotan najvažnijim pravnim načelima, postoji mogućnost žalbe. Pokret Više demokracije zalaže se da saveznim referendumima prethodi preventivna kontrola pravnih normi sadržanih u njima, čime bi se unaprijed zajamčila osnovna prava ljudima.

Kada pogledamo Hrvatsku, SAD i Švicarsku, nema mjesta euforiji zbog referendumskog odlučivanja. Prikladniji bi bio oprez.

Izvor: Peščanik.net

Komentari

komentara