Tko je kardinal Ratzinger, odnosno papa Benedikt XVI.?

 

Povodom dragovoljnog  „abdiciranja“, odnosno odlaska u mirovinu pape Benedikta XVI., objavljujemo portrait dr. Mile Lasića, nastao prigodom njegova izbora 2005. godine

 

Piše: dr. sc. Mile Lasić


 

 

Mnogi su  priželjkivali “novog papu” u liku liberalnog  italijanskog kardinala Martinija ili brazilijanskog kardinala Humesa, da ne spominjemo i neke druge, nekoga tko bi samim izborom bio garancija za dugo odlagane reforme unutar Katoličke crkve. No, 265. papa u povijesti je postao njemački kardinal Joseph Ratzinger, koji je u “četvrtom krugu” dobio  daleko više od potrebne dvije trećine kardinalskih glasova, kako je to njemačkim novinarima ispripovijedao, iako ne bi smio, kardinal Meisner iz Kölna, što su oni odmah  “preveli” u 100 od 115 kardinalskih glasova. Bilo kako da je bilo, od utorka katolički svijet, koji broji po oficijelnim podacima za 2003. godinu 1,086 milijardi vjernika, ima za aktualnog  namjesnika Isusovog na zemlji  “svetog oca”, kojega su mediji  godinama častili epitetima  “čekić Božiji”, “oklopni kardinal”,  “hardliner”,  “papin policajac” i  tsl.

 

Koliko je Joseph kardinal Ratzinger polarizirao katolički i drugi svijet najbolje svjedoče reakcije povodom njegova izbora baš u Njemačkoj, gdje je jedan tabloid s petomilijunskim tiražom (“Bild”) dan poslije izbora u Vatikanu osvanuo s oduševljenom stupidnom naslovnicom “Mi smo papa” (“Wir sind Papst”), dok je jedan  dnevni list (berlinski “taz”) izišao s crnom naslovnicom na kojoj je samo stajalo “Oh, mein Gott” – o, moj bože, samo nam je još ovo trebalo! U jednu riječ, jedni Ratzingera smatraju izrazitim konzervativnim dogmatičarem, borcem protivu “otrova moderne” (njegov izraz), a drugi jednim od najznačajnijih teologa u svijetu, kakvog Njemačka nije imala od oca reformacije Martina  Luthera. Kad smo već kod ovih imena, kažimo da je jedan od brojnih njemačkih suspendiranih kritičkih teologa Eugen  Drewermann iz Paderborna odmah izrazio sumnju da će novi papa biti u stanju da “pokrene reformaciju vlastite protureformacije”, dok drugi suspendirani teolog, čuveni publicista dr. Hans Küng iz Tübingena upozorava da se i novom papi treba dati “100 dana za učenje”. Autor cijenjenih monografija o kršćanstvu, judaizmu i islamu, mudri dr. Hans Küng bi mogao biti u pravu, unatoč svemu, unatoč dosadašnjem Ratzingerovom kontroverznom imageu.

 

Već prvi javni nastupi Benedikta XVI. govore pažljivijim promatračima da ne smiju zaključivati prebrzo, da novog papu ne smiju gledati samo kroz naočari kroz koje se gledao kardinal Ratzinger. On je, naime, već jednom mijenjao “ćurak”, od liberalnog i omiljenog među studentima profesora dogmatike postao je rigidnim “čuvarom vjere”. Doduše, objektivni promatrači će kazati da mu je to i bilo “u opisu radnog mjesta”. Jer, pozicija koju je imao posljednje 23 godine diktirala je Ratzingerovo ponašanje. Pa ipak, neki promatrači ukazuju na činjenicu ne samo što je bio logično  rigidniji od Ivana Pavla Drugog, nego da je njegovo najdublje uvjerenje da se moraju braniti tradicije vjere protivu “otrova moderne”, otrova sekularizacije i individualizacije, otrova modernog industrijskog i tehnološkog razvoja, koji razara familiju i dosadašnji moral. I još jedna napomena, nitko ne spori, pa ni Ratzingerovi kritičari, čija je temeljna primjedba da je Katoličku crkvu podijelio u dva tabora, da je on “brilijantni intelektualac”, intelektualac “izoštrenih čula”, netko  komu većina njegovih kritičara “nije ni do koljena”, kako se to uobičajeno  kaže i u Vatikanu i u Njemačkoj. Njegovim knjigama su, međutim, konzervativci oduševljeni, a liberalni svećenici i laici ih ne čitaju. E sada će to morati činiti, htjeli ne htjeli. Hoću reći, iako dosadašnja životna i hijerarhijska putanja kardinala Ratzingera upućuje na drugačiji zaključak, od novog pape se mogu očekivati velika iznenađenja.  Jedan ovdašnji teolog, stari papin prijatelj, je kazao da Joseph Ratzinger nije nikada dozvoljavao da mu drugi kroje “dnevni red”, pa posve sigurno neće dozvoliti da mu  i ubuduće “reformsku agendu” kroje drugi. Naravno, ovo još ne znači da svijet treba da zaboravi tko je bio kardinal Ratzinger dok nije postao Benedikt XVI., nego samo da su iznenađenja s “bavarskim papom” itekako moguća.

 

Ime je program!

 

I Ratzingerovo opredjeljenje za ime Benedikt je više nego znakovito. Njegov stariji brat Georg Ratzinger (81) je kazao da je s Josephom razgovarao nekad davno o papinskim imenima, te da se Josephu već tada dopadalo  ime Benedikt, što na latinskom znači “Blagosloveni”. To je, inače, jedno od najomiljenijih imena u dugoj povijesti papinstva, dolazi odmah poslije Johanesa ili Ivana, Johna ili Jovana, već kako se sve ne izgovara ovo biblijsko ime, kojeg su nosile u prošlosti čak 23 pape. Ime Benedikt, u stvari, dijeli drugo mjesto po omiljenosti s imenom Gregor međju papama. Kada se spisku naslijednika Svetog Petra priključi i Ratzingerovo novo ime  ukupno je bilo po 16 papa s imenom Benedikt i Gregor. Italijani su inače s odobravanjem primili obrazloženje da je Benedikt XVI uzeo ovo ime po Benediktu XV., rođenom u Genovi i vladarom Vatikana u periodu između 1914. i 1922. godine. Ratzingerov motiv za ovo ime je – kažu iz njegove okoline  – što sluti nemirna vremena i u 21. stoljeću, poput onih u kojima je Benedikt XV. upućivao uzaludne apele za primirja, mir i izmirenje. Ali, ne samo Benedikt XV., iliti  “papa izmirenja” je ostao upamćen i po pokušaju da pomiri znanost i crkveno učenje početkom 20. stoljeća, što je bio revolucionarni čin, jer su svi njegovi prethodnici bili robovi “kreacionizma”. Povrh svega, Benedikt XV. je sanjao o ponovnom ujedinjenju Katoličke crkve s pravoslavnim crkvama u Istočnoj Europi! Od toga, naravno, neće biti dugo vremena još ništa, ali je znakovito da su Benediktu XVI.  među prvima čestitali i predsjednik Putin i Ruska pravoslavna crkva.

 

No vratimo se Benediktu XVI., koji je  više od 23 godine bio prefekt vjerske kongregacije u Vatikanu, čime je, između ostalog, zaslužio  sud o  “decidiranom konzervativnom teologu”. Za predstavu o sebi kao takvomu se pobrinuo i Ratzinger osobno, više puta se samodefiniravši kao “stražar čistote vjere”, bezbroj puta se izjasnivši “bez dlake na jeziku” o osjetljivim pitanjima u ortodoksnom duhu. No, najubjedljiviji dokazi njegova “stražarenja” su suspendirani reformski orijentirani svećenici, u Njemačkoj i u svijetu, u pravilu pripadnici “teologije oslobođenja”, ili zagovornici većih prava i sloboda unutar Katoličke crkve, te drugačijih pogled na seksualnost. Sada mu se, pak, otvara mogućnost da dezavuira predrasude kojima je dočekan njegov izbor za novog papu, tj. da se predstavi u potpuno novom svijetlu. Ako je ime program, ako Benedikt XVI. želi da izidđe iz sjenke svog “duhovnog očuha” i prijatelja Ivana Pavla Drugog, a logično je pretpostaviti da želi, on i nema izbora, nego mora pokušati s reformama. U protivnom, Katoličkoj crkvi prijete podjele, a svijetu nove napetosti.

 

Benedikt XVI je osmi papa iz njemačkih zemalja i prvi Nijemac na stolici Svetog Petra od 1523. godine, no u izboru Benedikta XVI je najmanje presudilo što je Nijemac podrijetlom. To je važno samo bulevarskim londonskim listovima, kojih ovih dana pišu “From Nazzi to Razzi” i slične bedastoće, aludirajući na Ratzingerovu pripadnost “Hitlerovoj mladeži” (“Hitlerjugend”) i njegovom sudjelovanju u njemačkim oružanim snagama pri kraju Drugog svjetskoga rata. Kažimo samo da je Joseph Ratzinger imao 1945. godine  17 godina,  da je bio mobiliziran, a da su u pomenutoj  nesretnoj organizaciji bili golobradi mladići, po prisili, uostalom i Günter Grass i mnogi drugi. Ratzinger je povrh svega prošao i zatočeništvo…

 

Curriculum vitae

 

Benedikt XVI. je  rođen u Bavarskoj pod imenom Joseph Ratzinger 16. travnja 1927. godine u Marktlu na Innu, u blizini Regensburga, u obitelji policijskog činovnika i kuharice, dobrog srca i  s pjesničkom dušom, kako je novi papa opisao  svoju majku. Ovih dana se, uzgred rečeno, u malenom Marktlu, gdje je na trgu i rodna kuća Benedikta XVI., okupilo na tisuće novinara iz cijelog svijeta, tu je i neizbježni CNN,  pa je novo hodočašće  rođeno. Roditelji  pape Benedikta XVI. su  davno umrli, a umrla je i sestra Maria, koja je Josepha pratila na svim njegovim dužnostima sve do smrti 1991. godine. U životu je od Ratzingerovih najbližih srodnika još jedino već spomenuti brat Gregor, dobroćudni  umirovljeni svećenik i voditelj kapele i zbora regensburške katedrale.

 

Iako je Georg tri godine stariji od Josepha njih dvojica su istog dana (29. juna 1951. godine) zaređeni za svećenike, a zajedno su proslavili  2001. godine i tzv. zlatnu misu, kako se među katolicima zove pola vijeka svećeničkog služenja Bogu, u Münchenu.  Papin brat Georg je ovih dana postao “medijskom zvijezdom” i možda i jedina živa osoba na svijetu koja je istinski zabrinuta za zdravlje Benedikta XVI. Uostalom, znade se da je novi papa ranije imao dva lakša srčana udara. “Nikad mu ne bih poželio takvu odgovornost”, kazao je uoči izbora  Gregor, “toliko zahtijeva prema njemu, toliko  brige i patnje, i tako sve do kraja njegova života”. Prema njegovim riječima, njih dvojica  su planirala provesti starost zajedno, ali sada od toga neće biti ništa. Ne želim se premještati u Vatikan, kazao je  simpatični Georg, tamo je teško naći stan, a i brat je puno zauzet.

 

Nakon kratkotrajnog zatočceništva Joseph Ratzinger započinje 1947. godine  studij teologije i filozofije. Godine 1951. se zaređuje za svećenika, ali se samo kratkotrajno bavi pastoralnim poslom, s 31. godinom doktorira i  postaje profesorom dogmatike u Freisingu (1958.), pa potom u Bonnu (1959-1963),  Münsteru (1963-1966), Tübingenu (1966-1969) i Regensburgu (1969-1977).. Kao “stručni suradnik” i “savjetnik” učestvovao je na Drugom vatikanskom koncilu 1965. godine i već su mu tada predviđali blistavu znanstvenu karijeru.. On je, međutim, već s pet-šest godina kazao u roditeljskoj kući da će jednog dana biti kardinal. Znakovito! Godine 1977. postat će – igrom Božije providnosti – nadbiskupom za München i Freising, a  par mjeseci potom proglašen i za kardinala od strane  pape Pavla VI.  Tek izabrani papa Ivan Pavao Drugi bit će, pak, njegovim gostom 1980. godine u Münchenu, kada i slijedi bliže upoznavanje dvojice kasnije nerazdvojnih suradnika i prijatelja. Iako obojica govore brojne jezike, uvijek su komunicirali na njemačkom jeziku.

 

Uslijedilo je 1982. godine  Ratzingerovo premještanje u Rim na mjesto šefa kongregacije za vjeru, tijela koje je ni manje ni više nego naslijednik srednjovjekovne inkvizicije. Uzgred rečeno, za vrijeme njegova 23.godišnjeg asistiranja Ivanu Pavlu Drugom s pozicije šefa kongregacije za vjeru ostat će upamćeno da je rehabilitiran Galileo i još poneki mučenik, ali i Ratzingerova izjava da inkvizicija i nije bila tako crna kako na prvi pogled izgleda. Ostat će upamćeno, kako je već natuknuto, da se odlučno suprotstavio teologiji oslobođenja, kojom se zanose posebice latinsko-američki svećenici, jer mu isuviše miriše na marksizam. To je “marksistička zlouporaba Evanđelja”, kazao je prilikom sankcioniranja čuvenog   Leonarda Boffa 1985. i 1991. godine. Zajedno s Ivanom Pavlom Drugim, pa čak i tvrđe od njega, je insistirao na  crkvenim kanonima kad je riječ o celibatu, ulozi žena i laika u Katoličkoj crkvi, crkvenom ustrojstvu, zbog čega je sankcionirao, primjerice, francuskog biskupa Lefebrea. Poznato je  da nema razumijevanja za homoseksualce, da je ukinuo savjetovališta za pobačaje u Njemačkoj pri Katoličkoj crkvi, da se založio za zabranu uporabe kondoma, da je protivu ponovnog crkvenog vjenčanja  jednom razvedenih vjernika, da je protivu zajedničke pričesti katolika i protestanata, itd. U Njemačkoj mu se ustvari najviše zamjera što potcjenjuje Evangeličku crkvu. Da li su ovdje moguća prijatna iznenađenja? Da li je Božija providnost odredila da skoro 500 godina poslije raskola među katolicima i lutheranima, koje se dogodilo za vrijeme posljednjeg njemačkog pape Hadrijana (1522-1523) sljedeći “njemački papa” zbliži, ili čak ujedini ove dvije crkve?

 

Papa je već bestseler autor!

 

Novi papa Benedikt XVI. je pod starim imenom Joseph kardinal Ratzinger objavio brojne knjige, koje su i prije najnovijih događanja dostigle milijunsku publiku. U srijedu je, pak, Benedikt XVI. porušio sve rekorde  na njemačkim bestseler listama. Prema svakog sata aktualiziranoj bestseler listi Internet-knjižare “Amazon” među deset najprodavanijih knjiga je ovih dana  čak sedam Ratzingerovih odnosno Benediktovih knjiga. Najbolje se prodavala “Sol zemlje” (“Salz der Erde”), pa potom životopis “Iz mojeg života” (“Aus meinem Leben”), “Vrijednosti u vremenima prijeloma” (“Werte in Zeiten des Umbruchs”) i “Uvod u kršćanstvo” (“Einführung in das Christentum”), “Vjera, istina, tolerancija” (“Glaube, Wahrheit, Toleranz”) itd. Slično je bilo u drugim zemljama, gdje se njegove knjige mogu dobiti na engleskom jeziku, doduše ne sve. Osim spomenutih, Ratzinger je autor i ranije objavljenih knjiga “Bog vjere i Bog filozofa”;  “Demokratizacija u crkvi – mogućnosti, granice, opasnosti”, zajedno sa Hansom Maierom, “Novi narod Božiji – Nacrti za eklesiologiju” i brojnih drugih. Kardinal Ratzinger je, inače, nagrađen prošle godine i italijanskom nagradom za literaturu “San Michel”.  Za njegovo ime se veže i tzv. vatikanksi novi katehizam, te brojna druga djela kolektivne vatikanske pameti. Povrh svega, vrijedi kao inteligentan i zanimljiv sugovornik, koji jasno brani vlastitu poziciju, u pravilu ostajući  na njoj. Tako je bilo i prošlog ljeta u čuvenom susretu sa Jürgenom Habermasom, gdje su se budući papa i “šesdesetosmaški papa” do mile volje sporili oko božijih i vjerskih, svjetovnih i moralnih pitanja, ostajući na kraju svaki na svojim pozicijama.

 

Pa, ipak, unatoč svemu navedenom, ima osnova za prognozu da će Benedikt XVI. biti više od “prijelaznog pape”, kako su ga ocijenili kritičari, da će Papa potisnuti “željeznog kardinala” u sebi, u interesu Katoličke crkve, konačno i sebe radi. Uostalom, ne upućuju li na takvo što i njegova premijerna propovijed? Benedikt XVI se u njoj založio za “jedinstvo svih Kristovih sljedbenika, promociju ekumenizma, nastavak reformi Drugog vatikanskog koncila, i jačanje dijaloga s pripadnicima drugih vjera”.Kazao je, također: “Surađivat ću sa svima, čak i onima koji pripadaju drugim religijama, ili koji traže odgovor na osnovna fundamentalna pitanja i koji još tragaju za njima, neću štedjeti napore i posvećivanje da nastavim dijalog s  različitim civilizacijama koje su njegovali moji prethodnici i koji će dovesti do boljeg razumijevanja među ljudima. Mislit ću posebno na omladinu, budućnost crkve i čovječanstvo”. Što će od svega toga biti vidjet će se.

 

Nama običnim smrtnicima ne preostaje drugo nego da se nadamo da  i Benedikt XVI. vjeruje u ono što kaže!

 

B., 21.04.2005.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara