To je svijet u kojem MI živimo

 

Ovo će biti članak koji će ljudima objasniti u kojem svijetu žive studenti u Mostaru. Svi oni koji očekuju neke inspirativne rečenice tijekom ovog teksta neka odmah prestanu čitati, jer takvih neće biti. Ovo će biti tekst realnosti mladih ljudi u BiH i Mostaru.

 

Piše: Bruno Bokšić/HSPF.info


 

 

Čitajući portale, slušajući uvažene profesore, pričajući sa mnogim ljudima oko stanja naše države te grada Mostara, shvatio sam da ti ljudi ulažu (ili su ulagali) velike nade u studentsku populaciju da promjeni stvari u gradu i državi, te sa izostankom toga prozivajući navedene kukavicama , probisvijetima i mojom najdražom riječi, NERADNICIMA!

 

Ti navedeni „ ljudi“ se ne stavljaju u kožu studenata kada tako o nama govore jer sam i ja sam student. Oni NE ZNAJU da naši roditelji jedva spajaju kraj s krajem da bi nama mogli platiti ogromne školarine, oni NE ZNAJU da mi moramo što prije završiti fakultet da bi nas rođak od sestrine jetrve ubacio na neki posao sa mizernom plaćom samo da bi mogli pomoći svojim ukućanima, oni NE ZNAJU (znaju možda kukavice!) da od nas traže da grizemo ruke preko kojih bi jedino i mogli dobiti posao, oni NE ZNAJU da smo mi svi za revoluciju u društvu i promjene kojima bi nam svima pomogle, oni NE ZNAJU da mi ne želimo vidjeti brojku od 50% nezaposlenosti u državi, oni NE ZNAJU da se kritičko razmišljanje studenata svelo na ispiranje mozga preko navedenih medija , oni NE ZNAJU da nama treba podrška da bi napravili promjene. Podrška koja izostaje sa svake fronte ovoga društva.

 

Gdje su intelektualci, visoko obrazovani ljudi, diplomati pa i stranački ljudi koji bi nam dali podršku. Gdje su mediji koji bi to prenijeli. Gdje su automehaničari, soboslikari , čistači  , obični fizički radnici? Gdje su ljudi, ispijači kah/v/f/e koji znaju kakvo je stanje, a ipak ništa ne rade po tom pitanju, gdje su moralisti kojih je sram načina na koji su dobili posao, gdje su oni koji imaju plaće po 7000 maraka, gdje su stoici našega društva?

 

Slušam priče ljudi kako su sve velike promjene u svijetu dolazile od manjeg broja ljudi, kako masa nije imala ništa s tim. E pa ti ljudi trebaju izvući glavu iz neke stvari i shvatiti da bez prosvjeda od 2 mjeseca i 100 000 ljudi diljem BiH nema promjena, trebaju shvatiti da se mali prosvjedi lako medijski zataškaju, da se vođe tih prosvjeda linčuju na svaki mogući način, da su ljudi više izgubili hrabrost shvaćajući da rade Sizifov posao.

 

Da pokretačka snaga u svijetu su uvijek bili studenti, ali na tim se prosvjedima uvijek moglo vidjeti i po 10 000 ljudi među kojima je bilo svih mogućih društvenih grupa, od umirovljenika, do kopača u rudnicima. Dokle god u našem društvu vlada misao „boli mene k…. za drugog dok je god meni dobro“ nećemo nikada doživjeti bolji svijet na ovom prostoru, a što je najgore ta će misao preći na sve iduće generacije.

 

ZAR STVARNO ŽELITE TAKAV SVIJET OSTAVITI SVOJOJ DJECI, KUKAVICE!

 

Napomena!

Stavovi izneseni u tekstu, izražavaju stavove pojedinca, a ne moraju biti nužno i stavovi Udruge.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara