Tragovi Kissingerove realpolitike

Sama uporaba riječi „politika“ u naše vrijeme i na našim prostorima izaziva negativne predodžbe većine ljudi. Počevši od onih koji su jednostavno ogorčeni postupcima pojedinih predstavnika vlasti, koji prate događanja oko sebe i zgroženi su iz dana u dan, pa do onih  koji preskačući rubriku ‘politika’ u dnevnom tisku ipak ne uspijevaju ne pročitati naslov o suđenju pojedinim političarima za njihove nelegalne postupke.  Među ljudima se formira negativan stav o politici, političarima i svemu sličnome.

 

Piše: Jelena Čevra/ HSPF.info


 

 

Zbog čega je to tako? Odgovor na to, vrlo teško,  pitanje može se iščitati u djelima Hansa Kunga, švicarskog teologa i filozofa. Premda svoje djelo „Svjetski ethos za svjetsku politiku“ započinje primjerima iz drugog vremena i drugog prostora, neke se niti mogu povezati i sa današnjom slikom u našem društvu. Ključni problem, dijagnoza bolesti koja prožima našu političku scenu, ali i političke scene mnogih drugih država je upravo nedostatak morala u politici.

Stara realpolitika  vs.  moral

 

Što je zapravo realpolitika? Jedan od onih koji  ju je podržavao i provodio, koji je izjavio da glavni cilj vanjske politike ne može biti mir i pravednost, ali je i imao oštroumlja, sposobnosti i hrabrosti da ustraje u svojim stavovima, bio je ministar vanjskih poslova predsjednika Nixona i Forda, Henry Kissinger. Nitko ne može osporiti mnoge njegove uspjehe u vanjskoj politici SAD-a, ali su ti uspjesi bili kratkoročni, kao i sve ono što se temelji na sustavu vrijednosti koji u sebi ne sadrži moralna načela.

 

U kolikoj je suprotnosti tzv. realpolitika sa etikom svjedoči njezin sustav vrijednosti :  ‘Državni razlog’ bio je postavljen  iznad svih moralnih načela,a države se nisu pozivale na moralni kodeks, nacije su češće slijedile vlastite interese nego uzvišena načela, te su u prvi plan stavljale natjecanje, umjesto suradnju.

 

Veliku važnost, Kissingeru,  ne predstavlja tehnika i taktika diplomacije, koliko mehanika moći, diplomatska igra velesila. U njegovim razmišljanjima: prijevare, manipulacije, zavjere i izdaje bile su obavezne na dnevnom redu.

 

Svjetska politika starog kova, u kojoj moral i etika nisu pronašli svoje mjesto, odlikovala se i jasnim i bezosjećajnim smislom za nacionalnim interesom, sumnjom prema zajedničkim sporazumima, razmišljanjem kako u odnosima među državama, ali i među ljudima nije uobičajen sklad nego sukob.

 

Kissingerova ‘politika moći’ svoje pristaše je smatrala pametnima i uspješnima, a one koji su promicali suprotnu ideju ‘američkog idealizma’  slabima, glupima i bezuspješnima .

 

Kritika takve politike

 

Posljedice Kissingerove realpolitike bili su sve češći prosvjedi međunarodne i američke javnosti, neviđena zloporaba moći i kriminalne energije u Bijeloj kući. Bio je upleten u intrige oko svojih predsjednika. Njegov realizam usmjeren prema moći i njegova posvećenost nacionalnim interesima, propala je jer je ”premalo cijenio snagu morala”, navodi Kung.

 

Nova vizija

 

Bez obzira što je povijest pokazala koliko zla i nesreće ljudskom rodu nanose ratovi, koji su plod vođenja politike bez morala, bez obzira što se toliko puta ispostavilo da nijedna politika dugoročno ne može zaživjeti bez osnovnih načela etike, danas, u 21.stoljeću možemo se uvjeriti da još uvijek mnoge narode predvode ljudi koji svoje djelovanje temelje na istim načelima kao i Kissinger. Tako niska svijest neće ih odvesti daleko, možda do propasti, ili njih samih ili cijelog naroda.

Promijeniti tu nisku svijest, dati mjesta novim vizijama, novoj politici, temeljenoj na moralu, etici, ljubavi prema onome što je naše, ali i poštovanju onoga što je tuđe. To je jedini način da se od politike napravi ono što ona u stvari jest: zalaganje za opće dobro.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara