Traži posao, briga te tko će ti biti gazda!?

Traži posao, briga te tko će ti biti gazda!? O većini njih bih mogao ispričati, vjerujem, zanimljivu priču, no naravno takvo nešto ne bi bilo između ostaloga pristojno, a ni profesionalno od mene.

 

Piše: Vedran Kožul / pogled.ba

 


 

No razmišljanje jednoga sugovornika me baš navelo na duboko razmišljanje o svemu pa sam ga upitao da li bih o našem razgovoru mogao napisati jedan kratki osvrt. Kaže on nema problema, dapače bit će mu drago to vidjeti i pročitati, ali me zamolio da mu ne spominjem ime. Naravno pristao sam, jer takvo nešto nisam niti planirao, jer to uopće i nije važno za čitavu priču.

 

Dotičnu osobu poznajem sada već jedno duže vrijeme. Nisam o njemu imao neko posebno mišljenje na početku, niti mi je bio mrzak, a niti nešto pretjerano drag, dok smo se kasnije baš sprijateljili. Pošto se ovdje više – manje radi o politici reći ću da u mnogim pitanjima nismo na istoj valnoj duljini. Oko neke teme na jednom od najpoznatijih domaćih foruma vodila se žustra rasprava oko aktualne teme. Ipak u raspravi smo prednjačili dotični „kolega“ i ja. Bio sam iznenađen njegovim odličnim poznavanjem situacije u BiH, iako je iz Republike Hrvatske, pa sam mu se obratio i upitao ga kako je upućen u sve te stvari do detalja.

 

„Odgovorio je: Vidiš Vedrane, čim me pitaš takve stvari još si ti zelen i nezreo. Ako želiš biti pri vrhu bilo čega, pa i politike, trebaš imati svoje ljude na svakom mjestu i u svako vrijeme.

 

„Kontam u sebi: Ma koga ćeš ti imati, nikad nitko nije čuo za tebe.

 

Naravno, ovako sam razmišljao prvih 15-20 sekundi, a onda skontam bit cijele priče.  Važan je tim koji si skupio oko sebe, a taj tim čine ljudi koji ti prvom prilikom neće zabiti nož u leđa i ostaviti te.

 

„Pitam ga, jel se slaže s mojim zaključkom, a odgovori mi:

 

„Nisi daleko prijatelju, već si malo manje zelen.

 

I tako smo se nas dvojica pošteno „skompali“ dopisujući se i komentirajući sve aktualne teme vezane za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, svijet… Poprilično se angažirao u jednoj stranci u Hrvatskoj gdje je uživao veliko povjerenje uskog kruga ljudi. Odlično smo se slagali, praktično nadopunjavali i hvalio mi se kako mu je karijera u usponu i kako će dobiti posao. Sve super, velim i pitam ga hoće li posao moći uskladiti sa svojim političkim angažmanom, a on će na to:

 

„Ma što će mi politika više, jednom se mora reći dosta, samo da imam problema zbog toga na poslu. Što se prije riješim toga to bolje.

 

„Nije ti to u redu prijatelju, dok su ti valjali bio si tu, sad kad imaš posao bježiš. On će meni opet: Zelen si još. Zbog toga ti je i smišljena politika. Uzmi i bježi dok možeš.

 

„Možda tako i funkcioniraju stvari preko granice i u svijetu, iako čisto sumnjam“, odvraćam mu. Prijatelju, zeleniji si ti od mene. Hvališ se da odlično znaš svaki detalj u BiH, a zaboravio si ono glavno. Ako mi svi mladi budemo lovili samo posao i onda „pobjegnemo“ kakva će nam biti budućnost? Povučemo li se iz društvenog i političkog života potpisati ćemo kapitulaciju. Ako meni kao mladom Hrvatu u BiH jedini cilj u životu bude karijera i ako svi moji vršnjaci budu tako razmišljali gdje će nas to odvesti? Tko će nam biti gazde, hoćemo li se vratiti u vremena kada su naši preci morali raditi na svojoj zemlji za koju im je vlast govorila da nije njihova?

 

Ma živiš ti u zabludi, odvrati mi. Ono što ti prizivaš su ideali, a to ti je davno zakopano ispod ove naše zemlje.

 

Da li su ideali prošlost ili ne prosudite sami. No, cilj ovog, nazovimo ga mini dijaloga nije bilo nadmudrivanje između nas dvojice već zaključak koji stoji otprilike stoji i u naslovu, a on bi glasio:

 

„Jadan je onaj tko traži posao, a ne zanima ga tko će mu biti gazda!“

 

Protumačite to kako god želite, a oni koji su shvatili pronaći će i pravu misao čitave priče.

 

 

Komentari

komentara