Treba nam reformski preobražaj kompletnog društva

Nevenka SavićInicijativa EU o novom pristupu za BiH ● SSP kao svježi poticaj procesu● 78% bh. građana podržava integraciju u EU

Prošlomjesečni zaključak Vijeća Europske unije da su ispunjeni uvjeti za stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa BiH, te da njegova ratifikacija i formalno može okončati, dobra je vijest za proces integriranja BiH nakon dugo vremena. Naime, BiH je jedina među državama Zapadnog Balkana obuhvaćenim Procesom proširenja u kojoj SSP nije na snazi. Kada su 2008. nakon svega 13 mjeseci pregovori završeni i Sporazum potpisan, BiH je u pogledu napretka u integraciji, izuzevši Republiku Hrvatsku koja je tada uvelike pregovarala o članstvu, bila prepoznatljiva u regiji. U narednim godinama mnogo toga je usporavalo integrativne napore BiH i dovelo je na regionalno začelje, ali zamah koji bi proces trebao dobiti stupanjem na snagu SSP-a može označiti obnovljeni početak.

Piše: Mr. sc. Nevenka Savić, direktorica Direkcije za europske integracije Vijeća ministara BiH

U domaćoj javnosti dan sastanka Vijeća EU u forumu ministara vanjskih poslova nazvan je povijesnim, a očekivanja dobila najšire razmjere. Ožujanski zaključci Vijeća EU su, ustvari rezultat prvih koraka u realizaciji Inicijative EU o novom pristupu u procesu integriranja BiH u Uniju. I sam novi pristup je izvjesno vrijeme izazivao polemike. Mijenja li EU stav prema BiH, je li umorna od proširenja, posebno nakon najave novog šefa Europske komisije da u narednih pet godina neće biti pomijeranja granica Unije, ili možda odustaje od načela čije je neprovođenje dugo kočilo proces u BiH? Ovakva i slična pitanja snažno su zaokupljala javnu sferu.

Novi pristup, stari kriteriji
Pokazalo se ono što je odavno jasno. EU ne spušta kriterije za članstvo i ne prilagođava ih nijednoj državu u procesu, ma kakve njezine specifičnosti bile. Upravo suprotno, teret prilagođavanja je uvijek na državi aspirantici. Inicijativa potvrđena na prosinačkom sastanku Vijeća EU, prethodno inicirana u Hrvatskoj, podržana u Sloveniji, a formulirana u Velikoj Britaniji i Njemačkoj, predstavljena je kao pomoć BiH da presloži prioritete u procesu i fokusira se na ono što je u ovom trenutku (a zapravo godinama) najvažnije – ozbiljne strukturne socio-ekonomske reforme. Novi pristup ne znači odustajanje od kompleksnih i neminovnih političkih zadataka, kao što je promjena Ustava BiH u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, ali jednako tako ne sprječava napredak tamo gdje on realno postoji ili može biti ostvaren.
Svih ovih godina dok u izvješćima Europske komisije bilježi nedovoljan i ograničen sveukupan napredak, BiH više nego solidnom brzinom prilagođava zakonodavstvo acquis-u u oblasti zaštite intelektualnog vlasništva, carina, azila, migracije, upravljanja granicama, zdravlja bilja… Dok javni prostor obiluje informacijama o kompleksnosti i specifičnosti BiH koje sprječavaju integraciju u EU, bitne činjenice ne nalaze svoje mjesto. Poput onih da je sigurnost osobnih dokumenata u BiH veća nego u mnogim članicama EU, da je BiH uvela digitalne tahografe među prvima u Europi, da ima azilantski centar u skladu sa svim standardima EU i da je intelektualno vlasništvo bh. zakonima zaštićeno skoro kao i rijetke endemske vrste u svijetu. To, u usporedbi s nemogućnošću izvoza životinjskih namirnica na tržište EU ne djeluje kao mnogo, ali nipošto nije ni malo. Čini se da je najveća vrijednost novog pristupa upravo u tome što može izazvati rezultate ili povećati njihovu vidljivost, tj. vratiti fokus na životno važna pitanja. Europska komisija će bez sumnje, a to stoji i u prosinačkim zaključcima Vijeća EU, posebnu pozornost obratiti na provođenje (regionalno poznate) presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH, kada bude pripremala avis o zahtjevu BiH za članstvo. Iako ovaj teret ne može i ne treba biti uklonjen, on, zasad, neće dodatno savijati kralježnicu bh. integracije. Nogometnim rječnikom kazano, na novi pristup EU se može gledati kao na promjenu formacije. Ako ne ide „po krilima“ možda će ići „po sredini“. Pravila su i dalje ista.

Poslovno čudo, a ne država slučaj
Preraspodjela prioriteta u procesu i ulaganje svih raspoloživih resursa u reforme bitne i vidljive građanima, trebali bi rezultirati bitnim napretkom. U formalnom kontekstu integracije u EU – dobivanjem statusa kandidata za članstvo, većim iznosima predpristupne pomoći i snažnijoj političkoj poziciji BiH u odnosima s Unijom. U kontekstu svakodnevnice – rastom zaposlenosti, životnog standarda i boljom zaštitom pravâ građana. Reforme, prije svega podrazumijevaju smanjenje stope nezaposlenosti, rast bruto društvenog proizvoda, bolju investicijsku klimu i realnu socijalnu zaštitu. U praksi, to znači manja porezna opterećenja poslodavaca, kraće administrativne procedure za pokretanje biznisa, restrukturiranje poduzeća i socijalnu zaštitu prema stvarnim potrebama, a ne zaslugama. Novoizabrane bh. vlasti sada trebaju sačiniti plan kako navedeno ostvariti te kako, poslovično rečeno, dobiti na mostu, a ne izgubiti na ćupriji. Kao osnova bi trebao poslužiti prošlogodišnji Sporazum za rast i zapošljavanje, koji je prepoznao šest ključnih reformskih zahvata. Također, prije nekoliko dana Institut Inicijativa za europsku stabilnost (ESI) izložio je 14 reformskih poteza koji bi, prema ocjeni uglednih autora, od BiH za godinu mogli napraviti poslovnog „wunderkinda“. Pri tome ne treba imati iluzija da će posao teći glatko i da će sve što bude planirano, naići na opći konsenzus. Ali ne treba praviti ni „slučaj“ od činjenice da je BiH kompleksno uređena država podijeljenih nadležnosti, jer takve su i mnoge članice EU.
Niz je primjera u kojima je BiH dokazala da itekako može biti funkcionalna i kredibilna, a najsvježiji, od prije nekoliko dana, je da je ispoštovala standarde za izvoz krumpira u EU. Ispunjenje uvjeta za uvrštavanje na tzv. bijelu Schengen listu je već stari, ali i dalje vrlo ogledan primjer.
Osim socio-ekonomskih reformi, krupan izazov za BiH, a u izravnoj vezi s procesom integriranja je unaprjeđenje mehanizma koordinacije. Opet, nije da u BiH ne postoji koordinacija tzv. europskih poslova. Bit je što postojeća ne može adekvatno odgovoriti narednim izazovima i rastu obima poslova u procesu. Efikasna koordinacija je godinama nezaobilazna tema izvješća Europske komisije o napretku, a njezin izostanak čak i jedan od razloga zbog kojih su prepolovljeni iznosi godišnjih IPA alokacija za BiH u novom proračunskom razdoblju EU. Kreiranje ove, za proces na operativnoj razini, izuzetno važne alatke, moglo bi biti među prvim zadatcima nove vlasti, barem prema najavama bh. dužnosnika.

EU nije cilj per se
Sudeći prema raspoloženju javnog mnijenja, u EU raste euroskepticizam a na nekoliko posljednjih izbora u državama članicama prevagu su odnijele desno orijentirane Vlade. U Junckerovoj Komisiji više nema povjerenika za proširenje koji se tako zove, a trgovinski rat Unije s Rusijom, sukobi u Ukrajini i kriza zajedničke valute su velike brige 28-ke. Među vodećim misliocima sadašnjice nema dileme da krizira i sama ideja ujedinjene Europe. Britanija prijeti izlaskom iz zajednice, Island je povukao zahtjev za članstvo. Sve su ovo činjenice koje bi u BiH, pa i čitavoj regiji mogle biti korištene kao izgovor za nečinjenje. No sjetimo se da ovo nije prva ni ekonomska ni institucionalna kriza EU, da je u pozadini događaja na istoku Europe (baš kao i na mnogim drugim mjestima) bitka za energiju, te da Island već ima razvijene trgovinske i partnerske odnose s Unijom. Istovremeno ne zaboravimo da prema službenoj statistici čitav Zapadni Balkan ima stanovnika koliko pola Poljske i da nijedna država ove regije nema uvjete i resurse da bude izolirani otok u moru još uvijek konkurentne europske ekonomije.
Na kraju, integracija u EU nije sama sebi svrha. To je dobrovoljan proces, čiji bi mehanizmi trebali poslužiti prvenstveno jednom cilju – boljem životu građana. Preduvjet njegovog postizanja je preobražaj cjelokupnog društva. U BiH postoji apsolutni politički konsenzus da članstvo u EU nema alternativu. Tako, prema preliminarnim rezultatima najnovijeg istraživanja javnosti kojeg je provela Direkcija za europske integracije Vijeća ministara BiH misli i 78% građana ove zemlje. To je, više nego očit pokazatelj što raditi, počevši već jučer.

HSPF.info/www.europeanwesternbalkans.com

Komentari

komentara