Uspon uglednih europskih rasista

Kada je prije nekoliko tjedana čelnik Engleske obrambene lige (EOL) najavio da napušta krajnje desničarsku organizaciju, čak su i njemu najbliži simpatizeri bili iznenađeni. Tijekom posljednje četiri godine Tommy Robinson je postao zaštitno lice britanskog bijelog nacionalističkog pokreta, organizirao je skupove širom države protiv, kako tvrdi, sve većeg utjecaja muslimanskog ekstremizma. Skupovi EOL-a izazvali su izbijanje nasilja, zastrašili su lokalne zajednice i mobilizirali veliki broj policajaca kako bi se održao red. EOL nije politička stranka, već ulični pokret koji je cvjetao na račun prosvjeda i konfrontacija. Nije se ograničavao samo na Ujedinjeno Kraljevstvo: Robinson je na skupove koje je organizirao često pozivao istaknute krajnje desničare iz cijele Europe i SAD-a, a zauzvrat je držao govore na njihovim događajima.

Piše: Sunny Hundal / Al Jazeera Balkans

Onako kako je iznenada eksplodirao u javnoj svijesti 2009., tako će se EOL sada vrlo vjerojatno urušiti nakon Robinsonovog odlaska. Krajnjoj desnici su potrebni  karizmatični, razumni i snažni čelnici kako bi dobila podršku javnosti i Robinson je bio jedan od rijetkih u toj prijeko potrebnoj ulozi. Sa sobom je poveo nekoliko ključnih ličnosti i ne nazire se očigledni nasljednik.

Samouništenje EOL-a neće biti dobar povod za slavlje ukoliko dovede do uspona daleko opasnijeg protivnika. Na dan svog velikog odlaska Robinson je rekao da želi nastaviti borbu protiv šerijatskog zakona i “islamizma”, iako je priznao da je djelovanje pojedinih članova EOL-a imalo rasistički predznak. Dodao je kako smatra da su skupovi na ulici bili kontraproduktivni za njegove ciljeve. Bivši čelnik EOL-a nije bio prvi koji je donio ovakav zaključak.

Krajnje desničarske stranke širom Europe uvidjele su da stare taktike ne donose rezultate i da su im potrebne nove kako bi pridobile javnost.

Devedesetih godina prošlog stoljeća čelnik glavne britanske rasističke stranke Britanske nacionalne stranke (BNP) objavio je da više neće koristiti prosvjede kao metodu jer, kako je rekao, nisu bile korisne. Obukli su odijela, prestali koristiti grubi, rasistički jezik i odlučili steći ugled. Ovaj plan je upalio, BNP je postupno dobio podršku i do 2009. godine su prikupili blizu milijun glasova, pa su im dva ključna člana dospjela i u Europski parlament. Nick Griffin, čelnik rasističke stranke, iste godine se usudio u jednom intervjuu tvrditi da njegova stranka više nije rasistička stranka.

Jedna po jedna, krajnje desničarske skupine širom Europe su slijedile ovaj primjer i odbacile tradicionalne taktike. Umjesto toga, usmjerili su pozornost protiv dva neprijatelja: imigranata i muslimana, upotrebljavajući društveno liberalan jezik (braneći prava žena i homoseksualaca) kako bi napali obje skupine. U nekim slučajevima su u pogledu ekonomije postali populisti i napali većinske stranke za izdaju naroda bankarima.

Godine 2011. su Marine Le Pen, novu čelnicu francuske krajnje desničarski orijentiranog Nacionalnog fronta u The New York Times-u, opisali kao “ljubazniju, nježniju ekstremisticu”. Kćerka otvorenog rasista Jean-Marie Le Pena sada “se pretvara braniti homoseksualce, Židove, žene”, izvijestio je NYT i preorijentirala je Nacionalni front, usmjerivši ga prema ljevici u pogledu ekonomije. Ovime ne samo da je uhvatila protivnike nespremnima, već je dobila podršku od ljudi koji ranije ne bi prišli ni blizu Nacionalnom frontu.

Slična priča se dogodila i u Nizozemskoj, gdje je “pokret” krajnje desnice sa Greetom Wildersom na čelu počeo zagovarati prava homoseksualaca, Židova i feministkinja da učini svoju politiku pristupačnijom nizozemskim glasačima. Na samom vrhuncu popularnosti Wilders je izdao čak i “plan od 10 točaka za spas Zapada”, koji je uključivao poziv da etničke manjine u zemljama Zapada potpišu “pravno obvezujući ugovor o asimilaciji”, te da zaustave gradnju svih džamija. Rekao je, također, kako se pravo na slobodu vjeroispovijesti ne bi trebalo odnositi na islam.

U SAD-u su blogeri koji šire mržnju poput Roberta Spencera i Pamela Gellera stekli slavu i uspjeh potpuno se fokusirajući na demoniziranje muslimana. Bili su od ključnog značaja u stvaranju paranoje o tzv. džamiji “Ground Zero” i pretvorili su tu priču u nacionalnu kontroverzu. Značajno je napomenuti da su sve ovo uradili koristeći društvene medije i blogove, a ne tradicionalne skupove i drže se stava da nisu rasisti ili ksenofobi.

Prije svega nekoliko mjeseci krajnje desničarska Slobodarska stranka Austrije privukla je petinu glasača, dok su se većinske stranke, prema rezultatima anketa, izgubile popularnost. Ovo su opet postigli usmjeravanjem pozornosti na imigrante i igranjem na kartu osjećaja protiv EU-a. Međutim, jezik je bio blag i suptilan, a stranka je krenula na “Turu susjedske ljubavi”.

Priča je ista i u Švicarskoj, Skandinaviji i južnoj Europi. Krajnja desnica je napredovala u populizmu i iskorištavanju straha od imigranata i terorizma inspiriranog Al-Qaidom, kako bi osigurali podršku javnosti.

U nedavno objavljenim komentarima na Twitteru, Robinson iz EOL-a je rekao da “Šerijat legalizira pedofiliju” i da islam “potiče na globalni rat/ holokaust protiv kršćana.” U govoru koji je držao ranije ove godine je rekao: “Postoji dvoslojni sustav u kojem muslimani imaju bolji tretman od nemuslimana.” Do sada se nije ispričao ni za jedan od ovih komentara. Ukoliko Robinson bude slijedio primjer svojih saveznika širom Europe, mogao bi postati opasniji neprijatelj nego što je EOL ikada bio. Ponovni uspon iste stare krajnje desnice, iako prerušen, opet bi mogao imati katastrofalne posljedice za Europu.

Komentari

komentara