Velike kontradikcije

 

Francusko-švicarski filozof Jean-Jacques Rousseau uči nas da osim partikularne volje i volje svih postoji i – opća volja. Razlika između opće volje i volje svih može se objasniti na sljedeći način: volja svih je zbroj egoističnih partikularnih volja, dok opća volja je jedina istina koja vodi prema slobodi, to je nešto najbolje za sve.

 

Piše: Ivan Pepić/hrsvijet.net


 

 

Ako bismo djelovali po općoj volji, bili bismo na neki način slobodni i sretni, odnosno to bi bilo najbolje rješenje od svih ponuđenih rješenja. Nakon dva i pol stoljeća u Švicarskoj kao da je ova filozofija još živa.

 

Tako su 11. ožujka Švicarci odbili jednu narodnu inicijativu koja je kao cilj imala to da se u švicarski Ustav upiše kako svi imaju pravo na najmanje šest tjedana godišnjeg odmora. Švicarac se prije svega dobro informirao i onda je lako izračunao troškove i shvatio kako bi to njegovu Konfederaciju koštalo puno, a on ne bi puno dobio, naprotiv: što će mu dva tjedna slobodnog više ako će se njegovo socijalno stanje pogoršati? Naime, on prije negoli je zaokružio da ili ne kao da je pitao svog Rousseaua što da radi? A ovaj mu je objasnio kako bi to bilo daleko od njegove opće volje.

 

No, „nije Hrvatska Švicarska“. Ipak „Hrvatska ima bolje potencijale“ reče netko. Taj isti je dodao „dajte ljudi strpite se još godinu, dvije“. Osim toga, kaže on da „galama neće nas izvući iz krize“. Odjednom je i on se usudio povući paralelu između Švicarske i Hrvatske, dok samo prije manje od godinu dana tko bi samo pomislio na to bio bi ismijan i, najgore, ponižen. Ako postoje potencijali, zašto se ništa ne pokreće kako bi se zaustavila negativna trgovinska bilanca? U kolovozu 2012. Hrvatska je izvozila 6,20 milijardi eura, a uvozila 10,90 milijardi eura robe. Dakle, kupujemo dvoje, prodajemo jedno. Zašto se koči razvoj izvozne industrije? Zašto nezaposlenost cvijeta? Zašto je kriminal prisutniji nego prije samo nekoliko godina? Zašto da se ljudi strpe kad vide ovakve podatke?

 

Ono što bode za oči je sigurno onaj strašni podatak koji govori o više od 30.000 Hrvata koji su u posljednje tri godine otišli iz Hrvatske, ali i onaj koji pokazuje da bi 70.000 mladih Hrvata napustilo Bosnu i Hercegovinu. Naravno, ove brojke će i dalje rasti, ponajprije zahvaljujući raznim novinama koje su se u zadnje vrijeme počele baviti matematikom i prikazivati ponekad lažne podatke o plaćama u inozemstvu i „fenomenalnim“ radnim uvjetima za sve jednako. Da, svi jedva čekaju da obrazovani Hrvati dođu pomoći njemačkim, austrijskim i nizozemskim inženjerima. Umjesto da se pokrenu konkretna planiranja i programi za sprječavanje ove neodgovorne politike koja radi sve osim da proizvodi dugoročne planove, radi se na uništenju ljudske svijesti. Kakav nam je plan za dvadeset ili trideset godina? Tko će ovdje živjeti?

 

Država koja ima veliki potencijal nastoji ga iskoristiti ili barem pokušava. No u ovom trenutku, posebno u posljednjih pet godina, a da ne govorimo o posljednjih godinu dana, ova država kao da se povlači i ne želi iskoristiti vlastite potencijale. Da li se ljudi pitaju zašto? Pitaju. Ali kad pokušaju pronaći odgovor – bam – stiže rješenje svih rješenja: „Australija, Europa i Kanada, stari!“.

 

Mi kao da nemamo Rousseaua. A znamo da poput njih imamo uistinu puno ljudi, koji se žele brinuti za naše opće dobro. Ipak, radije ćemo poslušati onog, jer on zna kako se živi u Hrvatskoj, on definira kako se voli Hrvatska, i on poručuje svim osobama iz dijaspore da se ne vraćaju u Hrvatsku, jer „treba imati iskustva življenja u Hrvatskoj“.

 

Zapitate li se i vi do kad će trajati ove mega kontradikcije kojima nam se mažu oči? Imamo potencijala, ali nećemo ga koristiti. Ostanite u Hrvatskoj ovdje se može živjeti, ali vani su vam mogućnosti puno veće – mi vam ništa ne nudimo. Svi u Hrvatskoj su dobrodošli, ali ljudi iz dijaspore nam smetaju.

 

Previše je pitanja, a sve manje odgovora!

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara