Za šest dana ili za milijune godina – Bog ili evolucija?

U časopisu “Science” se mogu naći uzbudljivi redovi o ponovno rasplamsalom sukobu između “kreacionista” i “evolucionista”, u čijem je središtu, naravno, Darwinova teorija evolucije. “Kreacionisti” osporavaju Darwinovu teoriju o evolucijskom stupnjevitom razvoju živih bića iz “pra-stanice” putem promjena u nasljednom materijalu i pod utjecajem uvijek novih “životnih” uvjeta, što je imalo za posljedicu nastanak različitih oblika i vrsta života.


 

Piše: dr. sc. Mile Lasić

 

Posebice su kritični prema evolucionističkoj tvrdnji da je čovjek samo dio evolucionističkog procesa, tj. da nema poseban položaj u njemu. Inače, prema tipologiji Instituta za filozofiju iz Münchena se “kreacionisti” dijele na “para evolucioniste” i “anti evolucioniste”, shemu koju nećemo ovdje moći slijediti, jer bi nas rasprava o tome odvela u posve drugom pravcu.

 

Kreacionistička verzija nastanka svijeta doslovce počiva na interpretaciji Biblije. Svi prirodni fenomeni i svi oblici života zahvaljuju svoju egzistenciju Bogu Stvoritelju, pri čemu je za čovjeka rezervirana “posebna uloga” u odnosu na druge oblike života, tvrde oni. Uprošteno kazano, umjesto milijarde godina evolucije, kako tvrde “evolucionisti”, sve je nastalo za šest dana, kako kažu u Bibliji i drugim “svetim spisima” vjerni “kreacionisti”. Po njima, svijet je star najviše 10.000 godina, nije bilo nikakve evolucije vrsta, niti nekakvog “pra-praska” prije otprilike 4,6 milijardi godina, a niti druge spoznaje prirodnih znanstvenika nemaju dublje značenje. Sve je stvorio “Creator” (“Stvoritelj”), po čemu ova vrsta “znanosti” i nosi ime.

“Majmunski proces” u Daytonu

 

Kada je Charles Darwin objavio 1859. godine njegovo čuveno djelo “O postanku vrsta” izazvao je sličan šok kao nekoć Gallileo. Time je, po mišljenju tadašnjih vjerskih autoriteta, dovedeno u pitanje sve što je objavljeno u Starom testamentu, a posebice je bilo sporno što Darwinova teorije ruši predstavu o čovjeku kao “Božjoj slici i prilici”. “

 

Majmunsko podrijetlo čovjeka” bilo je predmetom žučnih rasprava desetljećima, sve dok se “vjerski autoriteti” nisu odlučili pribjegnuti “lukavstvu uma”, pa ponuditi verziju, po kojoj se Biblija ima razumjeti “metaforički, a ne doslovce”, piše “Science”. Crkva se, drugim riječima, povinovala “duhu vremena”, pa se odlučila prilagoditi svoje “učenje”. U toj novoj verziji, nije više “Bog stvorio Zemlju, nego čitav Univerzum”.

 

Najtvrdokorniji sudionici su, de facto, objavili prirodnim znanstvenicima “rat do istrebljenja”, pa se to i smatra “vremenom rođenja kreacionizma”, koji je potican cijelo vrijeme  i od određenih crkvenih i državnih vlasti. U povijesti je ostalo zapisano, primjerice, kako je američki predsjednički kandidat Wiliam J. Bryan još 1919. godine tvrdio da je “Prvi svjetski rat produkt darwinizma”, da Darwinovo učenje razara demokraciju i kršćanstvo, da je krivo za sve zločine u svijetu. Spomenuti “kreacionist” se, dosljedno rečenom, zalagao odlučno za  protjerivanje “teorije evolucije” iz javnih škola, što mu je uspjelo krajem 20 godina prošloga stoljeća u više od 20 američkih saveznih država.

 

Iz ovih mračnih vremena ostao je, pak, posebice upamćen jedan sudski proces u malom gradiću Dayton u američkoj državi Tennessee, zvan i “majmunski proces”. Uzgred rečeno, ovaj gradić ne treba brkati s Daytonom u američkoj državi Ohio, iako se i u njemu, također, odigrao poznati “majmunski proces” sedamdeset godina kasnije.  Na optuženičkoj klupi (u onom prvospomenutom Daytonu) je bio učitelj John Scopes, koji je osuđen, doduše simbolično, jer je u školi predavao “evolucionističku teoriju”. Cijeli liberalni svijet se smijao “majmunskom procesu”, ali je činjenica da je u ovoj i sličnim državama u SAD-u “teorija evolucije” ušla ponovno u nastavu tek  sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tek nakon što je Vrhovni sud SAD-a 1968. godine proglasio “neustavnim” jedan “anti-evolucijski zakon” države Arkansas.

 

No, ne leži vraže, 80 godina od “majmunskog procesa” i 35 godina od ove važne odluke vrhovne američke sudske instance, u 31 od 50 američkih saveznih država vode se političke i pravne razmirice o Darwinovoj teoriji evolucije. “Creation Science”, kako se ovaj srednjovjekovni mrak voli nazivati, se izborio da veliki broj američkih izdavačkih kuća  školske literature ne smije spomenuti Darwina, niti evoluciju. U mnogim od ovih država su u pripremi zakoni  kojima se želi zabraniti “teorija evolucije” ili, pak, osigurati  da se “kreacionizam” ravnopravno tretira s teorijom evolucije.

 

Novom naletu “kreacionističkog učenja” je odlučujući poticaj dao bivši američki predsjednik Ronald Reagan, prije 20 godina, založivši se za “ravnopravno tretiranje” “kreacionizma” i “evolucionizma”, što je doslovce bila i pozicija američkog predsjednika Busha Juniora. Za sada, trebalo bi dodati, jer ovi moćni “kreacionisti” moraju respektirati još uvijek činjenicu da američki zakoni predviđaju “razdvajanje crkve i države”, što je, uzgred rečeno, bit sekularizma (i laicizma, dakako).

 

Gallupove ankete, pak, govore da tek svaki deseti Amerikanac drži do “teorije evolucije”, dok njih čak 45% vjeruje da je Bog stvorio svijet prije 10.000 godina za samo šest dana. Uzgred rečeno, samo se ovim putem da shvatiti kako je Bush Junior izabran i prvi i drugi put. Njega su, ustvari, izabrali “kreacionisti”, tj. “ponovno rođeni kršćani”, a “prokletstvo” američkih demokrata je i u tomu što se u glupostima ne mogu natjecati s  “republikancima”.

“Kreacionistička znanost”

 

U cijeloj ovoj priči o “naletu kreacionizma” je, možda, najapsurdnije što se “kreacionisti” ne osvrću  niti na  autoritete kao što je Vatikan odnosno papa (Ivan Pavao Drugi). Inače, politički izrazito konzervativni papa je u listopadu 1996. godine izjavio da Darwinova teorija evolucije nije u konfliktu s kršćanskim učenjem, čime je “prevladao” vlastitu sjenku, jer se s time Vatikan jasno distancirao od “kreacionista”.

 

No, ne leži vraže, “kreacionisti” se u prvom redu u SAD-u odlučuju  za vlastitu “znanost”. “Creation Science” bi trebala biti znanstvena disciplina, odnosno teorija o nastanku svijeta, koja bi trebala ako ne protjerati Darwina iz škola tada makar biti ravnopravna s njim u nastavnom procesu. U nekim američkim državama im je to već dijelom uspjelo, a ambicije rastu. U San Diegu, u Kaliforniji, osnovali su “Creation Science Research Center”, kao i institut s ogromnim proračunom,  radio stanicom i muzejom (“Museum of Creation and Earth History”), te velikom bibliotekom. Njihova je ambicija ni manje ni više nego pronaći “dokaze” za Stvoriteljov “stvaralački akt”, a što bi bilo najlakše kada bi se na biblijskom brdu Ararat u Anadoliji pronašla čuvena barka, kojom je biblijski Noa spasio ljudsko, životinjsko i biljno potomstvo, bez kojega nas, jel’ te, ne bi bilo. Na spomenutom institutu (“ICR”) u Kaliforniji, dakle, trude se “kreacionistički znanstvenici” da dokažu da je Noa prije 5000 godina na mitsku barku utovario točno 21.000 životinjskih vrsta, ali nisu odmakli dalje od početka niti u pronalaženju “komadića drveta” unatoč već poduzetih 13 “znanstvenih ekspedicija”.

 

Najnovije “kreacionističko znanstveno oružje” je teorija “Intelligent Design”, po kojoj je život mnogo, mnogo kompleksniji nego što je mogao nastati evolucijom. Genijalno, nema što, kada ova tvrdnja ne bi uključivala da je moderni kompleksitet ukrcan na čuvenu barku, te eto sačuvan do današnjeg dana, bez evolucije. Ali, nije ovdje kraj čudesima sa “ICR”. Njihovi astronomi tvrde sada da je “Creator” stvorio kozmos u četvrtom danu “stvaralačkog pregnuća”, a “kreacinistički biolozi” se ubiše u osporovanju “srodnosti vrsta”, jer su sve kreature stvorene istog dana, dok se njihovi paleontolozi trude da su otisci stopala čovjeka i dinosaurusa, negdje u nekoj stijeni u Texasu, posve autentično nastali u isto vrijeme, iako je ozbiljna znanost već dokazala da se radi o razmaku od 60 milijuna godina. Posebno su zanimljivi ICR-ovi “kreacionistički geolozi”, koji imaju nimalo lagan zadatak dokazati da je Zemlja stara 10.000 godina, a ne 4,6 milijardi godina, kako procjenjuju ozbiljni geolozi, a ovako bismo mogli nabrajati do u beskraj. Kreacionisti ne trebaju  znanstvene dokaze, njima je “dovoljna Biblija”, moglo bi se kazati za ovu vrstu “znanosti”.

 

“Izvanredno neskromno držanje”,  prokomentirao je tipično “britanski” James Hamilton-Paterson s Royal Geographical Society u Londonu za dodatak “Znanje” u “Die Weltu” ovu  vrstu “znanosti”.

 

“Dobra vlada”

 

Deset je tisuća već “kreacionističkih znanstvenika” i stotine je “krecionističkih institucija”, piše “Science”, koji šire opasnu ideologiju, po kojoj Darwinova teorija  uzrok “svom zlu ovog svijeta” – za ratove, za rastući kriminalitet, za zlouporabu droga, za pobačaje i razvode. No, tek kada se zna njihovo eksplicitno zalaganje za « dobru vladu, pravi obiteljski život, istinsku znanost », biva potpuno jasno kuda vodi « Creation Science ». I kako to već biva, «dobra vlada» se, naravno, odmah prepoznala i izrijekom pozdravila ovakve “znanstvene” orijentacije.

 

Priča o « kreacionistima » je komplicirana, ali istovremeno i veoma prosta. Ona je, ustvari, stalno nazočna od kada je “bogova i ljudi”, samo se nije uvijek tako zvala. Nekada su, naime, “kreacionisti” nekadašnje “prometeje” evolucionizma odmah spaljivali, što je sada, ipak, malo teže činiti. Ipak, ugledni filozofi s Instituta za filozofiju u Münchenu upozoravaju da se “kreacionisti” ne smiju promatrati kao “skurilni ignoranti”, nego da se s njima mora “stručno raspraviti”. Ugledni filozofi poručuju, također, da će borba protiv “pseudo znanosti” u liku “kreacionista” još dugo vremena biti neophodna. Međutim, bilo bi katastrofalno kada bi se podleglo njihovim “kvazi-argumentima”, pogotovo ukoliko bi zadobili ravnopravno mjesto s “evolucionistima” u nastavi. Takvo što se makar u Europi ne bi smjelo dogoditi!

 

“Kreacionisti” su, međutim, “u zaletu” ne samo  u SAD i u “islamskom svijetu”, nego i u Europi. Najpoznatija od europskih “kreacionista” je talijanska ministrica prosvjete Letizia Morrati, koja je u dogovoru s Berlusconijem pokušala zabraniti teoriju evolucije u talijanskim školama. Prosvjedi liberalne javnosti su, pak, bili tako ogorčeni da su “berlusconijevci” od te svoje namjere morali odustati. Mogli bi i kod nas pronaći stotinu primjera, a ne samo onaj iz Srbije, gdje je bivša ministrica prosvjete htjela “protjerati Darwina” iz školskih programa. Kao da među svima njima postoji “tajna veza” i kada je izričito niječu.

 

Kažimo zbog toga samo još da bi bilo loše kada bi čitatelji ovog priloga, a vjernici po izboru, razumjeli da se radi o napadu na njihovo “vjerujem”, jer ovdje se ne radi niti o kakvom napadu na nečiji “credo”, nego o obrani  ideje prosvjetiteljstva, koja podrazumijeva respekt svih ljudskih prava, uključivo religijskih, ali joj je primarno stalo do istine, znanstvene pogotovo. Ali, još  gore bi bilo kada bi se pomislilo da nas se ova priča uopće ne tiče, iako baš kod nas sve vrvi od “kreacionista” kada ih tako i ne zovemo. Kod nas se, naime, njima još uvijek masovno tepa, pa čak i kada govore čiste neistine i gluposti!


HSPF.info

 

Komentari

komentara