Za Valentina bana i dobrijeh dana

inCkoŠto god tko loše mislio o Miloradu Dodiku ili bilo kojem drugom bh lideru mišljenje treba uzeti s rezervom. Svi su oni, više ili manje isti, no razlikuje ih politička principijelnost. Dodik je ima. Ostali uglavnom nemaju. Izuzev par koji su umrli. Ipak, kako god okarakterizirali zabranu SAD-a da Dodik stupi na to “sveto tlo” odluka je u krajnjem slučaju – politička.

 Posljednjih mjeseci Dodik je zapaprio nekoliko puta. Njegovo “zapaprivanje” počelo je još 2010 kad je odlučno blokirao državnu vlast jer je Vijeće ministara zamišljeno kao tijelo u kojem neće biti zastupljeni HDZ-ovci, odnosno, legitimni predstavnici Hrvata. To Dodikovo otezanje mu nisu zaboravili ni u hrvatskom korpusu, ni u nekim drugim, uglavnom, interesnim grupacijama i korpusima.

Dodik, takav kakav jest, osjetio je na vrijeme bilo naroda u RS-u i sve je izgledalo kao udovoljavanje niskim strastima birača i održavanju i pozicioniranju na vlasti. Takva politika, pokazat će se kasnije, nije bila samo u interesu ostanka na vlasti nego je imala dalekosežnije posljedice koje se već počinju osjećati. Materijalisti kakvi jesu, kolumnisti i analitičari RSE i sarajevski nišan-intelektualci uporno ponavljaju tezu kako se Dodik samo želi održati na vlasti i priču o nezavisnoj Srpskoj materijalno iskorištavati. Materijalisti, takvi kakvi jesu, kunući se u BiH puno puta su znali prazniti džepove toj istoj BiH. Njima je nepojmljivo da može postojati političar s pretenzijom da postane državnik. Njima ne pada napamet da Dodik (ili čak u nekim trenutcima i Čović) žele ostaviti u ”amanet” budućim naraštajima nešto. Možda eto, igrom slučaja, žele postati državnici? Nepojmljivo je to bivšim beogradskim i danas sarajevskim nišan-intelektualcima. Oni su za status quo, ne žele promjene, njima je dobro. Brane poredak. I upravne  odbore. A Dodik?

 Dodik pravi državu. Pa kom’ obojci kom’ opanci. Za tu, možda i suludu ideju, Dodik je spreman i robijati jer za razliku od nišan-intelektualaca i većine ovdašnjih političara ima principe. Možda su ti principi pogrešni, možda je Dodik promašaj i on i politika mu, ipak, on ustraje na svojim principima. Usporedite samo Izetbegovića i Dodika, Radončića i Dodika. Ili Iliju Cvitanovića i Dodika. Ne ide? Slažem se.

Dodik, dakle, ne može na tlo SAD-a. Par sati nakon te odluke tu istu odluku javno podrži Visoki predstavnik Inzko. I nakon njega bivši Visoki predstavnik Ashdown. Skoro pola države uživa u Dodikovim sankcijama, i mi bi u svemu tome trebali gledati obrise pravne države i države po mjeri svih građana? Kako? Kako vjerovati u opstanak države ako se gotovo pola stanovništva iste vesele svakom gafu Milorada Dodika, slijepo vjerujući i uživajući u opaskama koje šalju strani činovničići, a sve pod krinkom očuvanja suvereniteta i integriteta države? Kakvog suvereniteta? BiH je daleko od tog. Jedna mala opaska, nedavno je izašao rezultat mjerenja tolerantnosti pojedinih država. Iz našeg regiona izdvaja se Slovenija, dok se BiH svrstala tik do – Sjeverne Koreje. To ne dan nam sve govori, to nam govori sve i još toliko.

 Dodik u problemima, bošnjački političari, kako koji, uglavnom, ozarenih lica dočekuju te vijesti, a hrvatski političari (mudro) šute. Zašto šute? Pa nemaju principe. Dragan Čović, naime, nije komentirao ništa, pa se i ostali vođeni politikom nemiješanja ne žele miješati da se ne bi zamjerili, da ne bi izletjeli, ili, postali neoprezni. Ta šutnja podsjeća na nekakav strah i manjak demokracije, vjerujem da to nije najžalosnija činjenica, ima u tom hrvatskom političkom korpusu ljudi koje se nikako ne slažu s Čovićevom politikom. Ako ne mogu oni iz HDZ-a i HNS-a, ako HDZ-ovi “privjesci” ne mogu reći ništa o Dodiku – gdje su ostali? Nije dakle, u hrvatskom korpusu stranačka stega Dragana Čovića i HDZ-a ta strašna istina, nije manjak pluralizma kod Hrvata strašan, moje mišljenje je da je najstrašnije to što, koliko god se busali u prsa, tzv. antičovićevci sami ne znaju što bi trebali reći. Manjak dakle, inteligencije. I osobnog stava. Nije Čović nikome ukrao stav.

Gore spomenuti bivši visoki predstavnik Ashdown, pozvao je cijelu EU da uvede sankcije Dodiku. Iz službenog Zagreba kažu da će oni sami donijeti odluku. Beograd ne želi čuti za bilo kakve sankcije  Ukoliko ta odluka Zagreba bude na tragu ove SAD-a i EU, Hrvatska će još jedanput do kraja ogoliti nepoznavanje  bh prilika. I pokazati elementarno nepoznavanje i o BiH i prošlosti u samoj BiH. Državi koja je zahvaljujući Austro-Ugarskoj u 20. stoljeću bila jedini protektorat, a kako stvari stoje to (p)ostaje to isto i u 21. stoljeću.

 

Ivan Crnjac

 

***

Statovi autora izneseni u autorskom tekstu objavljenom na HSPF.info – Portal Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma nisu nužno stavovi Udruge.

Komentari

komentara