Zašto Herceg-Bosna?

18. studenoga obuzme me neki posebni zanos. Nije me stid to priznati. Ne gledam s četiri oka da li je taj dan u danome trenutku „in“ slaviti ili ne.

 

piše: Vedran Kožul / pogled.ba

 


 

Dan prije osamnaestoga ove godine mislio sam napisati nešto o Herceg-Bosni. Na kraju nisam, jer bi me previše obuzele emocije. Računam, za par dana ću odraditi jednu pravu analizu, izvagati mišljenja s obje strane te ću pronaći sredinu. Istina je uvijek oko sredine, kažu neki. No shvatih, bio sedamnaesti, osamnaesti ili dvadeset i treći, bio studeni, prosinac ili siječanj Herceg-Bosna je uvijek u srcu. No, kad se piše o takvim stvarima objektivnost ne smije biti nepoznata riječ.

Neki ljudi jednostavno ne razumiju koja je posebnost te Herceg-Bosne. Neki je vide sasvim pogrešno. Što to moje vršnjake i mene s dvadeset i kusur godina života tjera da čeznemo za idejom koja je ugašena u Washingtonu 1994. godine? Za idejom koji mnogi nazivaju zločinačkom, kriminalnom, neostvarivom? Čeznemo za ravnopravnošću, odmah odgovaram na pitanje. Da, u Herceg-Bosni je bio Dretelj, bio je i Heliodrom. Nažalost, dogodio se i niz drugih zločina od čijih se mrlja zaprljala i zastava s grbom i zlatnim pleterom. Takvo nešto će svatko normalan osuditi, isto kao što se od institucija očekuje da zakonu pravde privede sve koji su činili nečasna djela.

Herceg-Bosna nije bila savršena. Kao što ništa na ovom svijetu nije savršeno. Oni koji to ne priznaju prave istu grešku kao i oni koji je sipaju drvljem i kamenjem. No, za 20. godina  „neovisne“ Bosne i Hercegovine Hrvati nikad nisu bili ravnopravni i konstitutivni kao za vrijeme Herceg-Bosne. Tu dolazimo do odgovora na pitanje iz naslova!

Zanimljivo je vidjeti kako se na tu teritorijalnu jedinicu Hrvata u BiH gleda iz dva totalno suprotna kuta o čemu sam već nekoliko puta i osobno pisao, a na što se svakako treba i podsjetiti. Teze koje postavljaju dvije suprotne strane nije lako odvagnuti. Pogledajmo neke koje su najčešće:

1. Herceg-Bosna je bila zločinačka tvorevina!?

Uspoređujući zločine počinjene na tadašnjim prostorima Republike Srpske, Herceg-Bosne te onih koje je kontrolirala Armija Republike BiH nedvojbeno ćemo doći do zaključka da je na prostoru Herceg-Bosne počinjeno najmanje zločina. To ne znači da zločina nije bilo i da za njih krivci ne trebaju odgovarati, no kolektivna krivnja u ovom slučaju jednostavno ne drži vodu. Priznavanje Republike Srpske u Daytonu koja je, što će potvrditi svi relevantni subjekti, očigledno nastala na zločinu ne daje pravo spočitavati isto takvo pravo Hrvatima prizivanjem zločina. Ili su na snazi i dalje dvostruka mjerila?

2. Riječ Herceg-Bosna automatski asocira na logore Dretelj i Heliodrom!?

Možda da, ali one neupućene. Velika je ljaga koja ostaje zbog takvih mjesta i nju je teško izbrisati. No, isto tako teško je izbrisati povijesne činjenice. Od izjave Alije Izetbegovića „Ovo nije naš rat! Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat.” nakon napada na hercegovačko (stanovništvom većinski hrvatsko) selo Ravno pa do kasnijih sukoba Hrvati Bosne i Hercegovine su čitavo vrijeme vodili obrambeni rat. Zbog toga Herceg-Bosna nije = Heliodrom ili Dretelj isto kao što ni Sjedinjene Američke Države nisu = Guantanamo.

3. Da nije bilo Herceg-Bosne ne bi bilo niti Hrvata Bosne i Hercegovine!?

Iz današnje perspektive tvrdnja je ispravna, jer je kroz institucije Herceg-Bosne uspostavljeno i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) čiji su pripadnici stali u obranu Bosne i Hercegovine. Što bi bilo kad bi bilo teško je reći pa tako i današnja nagađanja da li bi bilo rata da je BiH drukčije uređena, nažalost ostaju samo nagađanja jer je toliko ljudi izgubilo živote u paklu rata koji je 90-ih godina 20. stoljeća zahvatio Balkan. Herceg-Bosna je bila ono što su najbolje što su Hrvati mogli smisliti kako ne bi nestali s prostora BiH, a očekivati da u ratnom vihoru sve bude savršeno je jednostavno nemoguće.

4. Herceg-Bosnom se većinom upravljalo iz Zagreba!?

Zagreb je svakako imao veliku ulogu u donošenju važnih odluka na prostorima koji su pripadali Herceg-Bosni. Takvo nešto je vrlo lako zaključiti čitanjem relevantnih dokumenata i djela vezanih za to vrijeme. Svakako najvažnija činjenica koja to potvrđuje je ta da je Republika Hrvatska Hrvate praktično ugurala u Federaciju BiH. Hrvati BiH zavedeni pričom o konfederaciji s Republikom Hrvatskom od koje, kasnije se ispostavilo, nije bilo ništa ostavljeni su u entitetu u kojem u najmanju ruku nisu ravnopravni s većinskim narodom – Bošnjacima. Stoga, dvadeset godina kasnije možemo slobodno ustvrditi da bi Hrvati BiH mnogo bolje prošli da smo samostalno donosili odluke vezane za našu budućnost u ovoj zemlji.

Sličnih tvrdnji ovima koje sam naveo iznad ima na desetke. O Herceg-Bosni se dosta često raspravlja, najčešće u kontekstu mogućeg uspostavljanja hrvatske federalne jedinice u BiH. No, ipak većina ih se Herceg-Bosne najčešće prisjeti na datum njezine uspostave, 18. studenog. Polože se vijenci za poginule branitelje, pročita se kakav govor(čić), istakne se da borba i žrtva nisu zaboravljeni, a onda svatko ode na svoju stranu a Herceg-Bosna se lagano zaboravi do slijedeće obljetnice.

No, od uobičajnih rituala Hrvatima u Bosni i Hercegovini svakako je važnije donijeti ispravno mišljenje o Herceg-Bosni. Zašto su Hrvati imali takvo nešto, pa to poslije izgubili ako je bilo dobro i korisno? Tko je odgovoran za to? Kako primijeniti dobre stvari, prije svega zajedništvo iz tog vremena, u današnju situaciju? To su pitanja na koja moramo svi odgovoriti. Ono dobro iz 90-ih godina može poslužiti i danas, a ono loše jednom zauvijek treba prekrižiti.

Mržnja, ratovi, stradanja nevinih ljudi više nam se nikada ne smiju ponoviti. Jednostavno je došlo vrijeme u kojem moramo izgraditi zdrave odnose između svih nas koji su utemeljeni na moralu, pravdi, poštivanju zakona, suživotu, ali i na jednakopravnosti i konstitutivnosti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine. To je ono što najviše želimo te se zbog nedostatka jednakopravnosti i konstitutivnosti Hrvata Herceg-Bosna najviše i priziva. Hrvati u ovoj zemlji veličanjem Herceg-Bosne veličaju ideju održive Bosne i Hercegovine u kojoj će svi biti jednakopravni i konstitutivni. Što to znači!? Jednostavno, to znači da oni kojima je ideja Herceg-Bosne u srcu ne zagovaraju povratak u devedesete već jednu modernu državu koju bi napokon mogli osjećati kao svoju. Neki to ne žele shvatiti zbog različitih interesa, no oni koji žele dobro ovoj zemlji znaju da bez ravnopravnih Hrvata nema ni normalne i održive BiH. Nakon realnoga sagledavanja cjelokupne priče svatko objektivan će doći do zaključka da se idejom Herceg-Bosne nikad nije rušila Bosna i Hercegovina.Osim ako netko smatra da bi BiH možda trebala biti kakav unitarni sandžakluk!?

Herceg-Bosnu vole oni koji su vezani za svoj dom, oni koji neće glavom bez obzira pobjeći preko granice i ostaviti sve što imaju na rodnoj grudi. Vole je oni koji su jamac opstanka Hrvata u BiH. Eto baš zato, Herceg-Bosna!

 

hspf.info

Komentari

komentara