Zašto je Boris Tadić izgubio?

 

Izbori u Srbiji su prošli. Analize će se tek vršiti. Ono što odmah želim napisati jeste da sam smatrao da će u drugom krugu dobiti Tadić. Kakogod, pokazalo se da URS i LDP nisu uopće animirali svoje ljude da izađu na izbore, a kamoli da su radili neku ozbiljniju kampanju Tadiću u prilog.

 

Piše: Milko Grmuša/Peščanik


 

 

Također, činjenica je i da Vojislav Koštunica i dalje ima određenu političku težinu – njegovih sedam posto nije isto kao i sedam posto neke druge stranke. Oni koji su za DSS jesu za DSS. Uvijek i svuda. Pokazalo se da poziv Koštunice svojim biračima da izađu i glasuju za Nikolića itekako ima značaj – znam iz prve ruke da su samo zbog tog poziva mnogi deesesovci jučer izašli glasati za Tomu. Da ih Koštunica nije pozvao da to učine – nikad to ne bi uradili.

 

Pokazalo se da je politika mnogo kompleksniji proces nego što to misle politički analitičari i marketinške agencije. Potrebno je mnogo faktora da se složi da bi se nešto dogodilo. Interesantno je i indikativno kako je cijeli svijet podržavao Tadića prije samo četiri godine, i to veoma zdušno. I to ne samo SAD i EU – Rusi su ga odlikovali svega nekoliko dana pred izbore tada. Tada, kad je Nikolić, nekako je utisak, bio popularniji nego danas. Ali, izbore je dobio Tadić. Danas, EU nekoliko sati prije zatvaranja biračkih mjesta čestita Nikoliću. Rusija mu čestita i želi mnogo uspjeha. U SAD će Nikolić vjerovatno prvo otputovati. Zbilja, politika je mnogo kompleksnija od onoga što ljudi ovdje misle.

 

Ali, u ovom tekstu ne želim se baviti tim stvarima. Novom predsjedniku treba čestitati na izboru. Treba čestitati i Tadiću, jer je muški i dostojanstveno sinoć primio poraz. Ono što je vrlo indikativno, kakogod, jesu reakcije ljudi, pogotovo onih bliskih DS-u. Promatrao sam kako reagiraju noćas i jutros, pratio sam određene stavove putem twitera. I još više sam se učvrstio u mišljenju koje sam jučer nagovjestio u tekstu Nove internet zvijezde – stara škola nema više šta da ponudi.

 

Naime, potpuno je jasno da osnovni problem Srbije, ipak, jesu ljudi. I to ne sami političari, oni su takvi kakvi su. Problem su građani. Problem je nedostatak pameti, morala, vizije i hrabrosti. Ali, zato se obiluje sa licemjerjem. Simpatizeri DS-a na twiteru sinoć su pokazali svoje pravo lice. Ok, oni imaju pravo da budu ljuti i tužni. Ali, oni ne shvaćaju u čemu je problem. Nije problem to što je Nikolić i SNS dobio. To je legitimna politička odluka građana. I trebali su da dobiju, prosto zato što DS ne da nije ostvario svoja obećanja, nego je posljednjih godina očajno vodio zemlju. Svatko ko loše radi svoj posao treba odgovarati. I Nikolić sutra, ukoliko bude loše radio. Što ima problematično u tome?

 

Dakle, prilično su glupi “argumenti” koji SNS i Nikolića definiraju kao nazadnog tipa, personifikaciju prošlosti i zla. Izvinite, DS i njegovi agitatori nemaju pravo pričati o devedesetima. Ne oni koji su rehabilitirali političkog vampira u liku Dačića i SPS-a. Ne oni koji su sačuvali najveće medijsko zlo u Srbiji – Tijanića. Oni su ti koji su izvršili političku i moralnu rehabilitaciju devedesetih. Za te godine Nikolić je najmanje odgovoran.

 

Osnovni problem DS-a, pored grupe ljudi koja je zauzela dosta bitna mjesta u stranci i državi, bilo je njihovo stranačko tkivo u vidu ljudi koji su, kao, formalno distancirani od te stranke, a u principu jesu njeni glasači i intimni simpatizeri. Ti ljudi, koji su formalno nešto informiraniji i obrazovaniji od većine prosječnih glasača iste stranke, i koji sebe vole vidjeti kao “savjest demokratske Srbije”, zapravo su skup neinventivnih, lijenih, prilično naivnih, alavih na lak novac i za manipulacije podobnih osoba. Oni podržavaju “demokraciju”, “Europu”, “da živimo kao sav normalan svet” čisto iz pomodarstva, kako su nekad oni sami ili njihovi roditelji podržavali komuniste i taj način promatranja svijeta i politike. Pri tom, pojma nemaju o demokraciji, suvremenom svijetu i procesima koji ga odlikuju. Da imaju, s mnogo više digniteta bi se odnosili prema većinskom izboru građana Srbije, koji ih je jučer opredjelio da glasuju za Tomislava Nikolića.

 

Međutim, ni to nije toliko važno. Nije tu od značaja sam Nikolić. Od značaja je to da ti isti ljudi nikad ništa konkretno nisu učinili da Srbija uđe u stvarnu modernizaciju. Nikad se nisu čak ni raspitali što znači stvarna modernizacija. Nikad nisu ponudili prave ideje. Nikad nisu radili konkretne stvari koje doprinose stvaranju novih vrijednosti, kako idejnih tako i materijalnih. Ne. Oni su jedna salonska sorta, kojoj imponira kad ih s vremena na vrijeme pozovu na neki gala skup, gdje se trabunja o “europskim vrijednostima i perspektivama” i gdje im ugađaju sujeti. Još ako se dobije neki dinar za jeftino twitovanje i, uopće, aktivnosti na netu (to su im, kanda, i jedine aktivnosti) – onda puna šaka brade.

 

Može se sad upotrijebiti i onaj stari “argument” da ja osobno, eto, nisam iz Srbije, no jesam neki zatucani tip iz nekih tamo brda u Republici Srpskoj, pri tom ideološki i politički konfrontiran sa žutima. U redu. Ali, to neće promjeniti činjenicu da mnogi ljudi u Srbiji jučer nisu glasali za DS, a riječ je o visokoobrazovanim, pametnim, europski orijentiranim i potpuno vrijednosno kompatibilnim ljudima sa onim što nazivamo “zapadni sustav vrijednosti”. Odnosno, DS više nema podršku najprogresivnijih liberalnih i proeuropskih elemenata u Srbiji, koji nisu nikad bili partijski opredjeljeni, već su svoju podršku davali onim programima i politikama koje su im se činile kao dovoljno relevantne. Što je sa njima? Oni nisu iz Banje Luke. Zašto oni više niti ne pomišljaju glasati za DS? To je pravo pitanje za one koji vode tu stranku.

 

Dakle, osnovna greška DS-a svih ovih godina bila je što se vodila impulsima svoje lijene, neinventivne i salonske baze. Tu nije bilo energije za prave reforme. Tu nije bilo energije za modernizaciju zemlje. I potpuno je kretensko razmišljanje i “opravdanje” `nisu ni ovi drugi bolji` – to nije od značaja. Sad se davala ocjena rada vlasti. Sljedeći izbori biti će takav test za Nikolića i SNS ako formira vladu. Ali, ne može se očekivati i nije racionalno i demokratski da netko dobija podršku samo zato što su drugi gori, odnosno što se stvara takva slika putem korumpiranih medija, što je posebna tema, a o kojoj se ovdje već sasvim dovoljno pisalo.

 

Na Borisa Tadića jučer se, i to je ispravno primjetio Čanak, sve strovalilo. I to je pošteno. Sve je bio i uzeo u svoje ruke. Za DS bi bolje bilo da ode u opoziciju, njima predstoji dug i naporan rad ukoliko žele da imaju bilo kakav politički značaj i smisao u budućnosti, odnosno ukoliko žele ostvarivaju vlastiti program, koji je upravo baziran na modernizaciji. Jedan savjet za SNS: ako ne želite da u startu budete isti kao i svi prije vas, rješite se Tijanića. I pazite što radite sa SPS-om. SPS i Tijanić su kletve Srbije i ona neće postati normalna i uspješna zemlja dok su to bitni faktori u njoj.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara