Zločin se nagrađuje, a gazi hrvatski ponos i dostojanstvo

Prošlo je nekoliko dana od presude hrvatskim generalima, a primakli smo se najvećem katoličkom blagdanu Uskrsu. Kao i svaki Hrvat (ma gdje on živio) kojemu je imalo stalo do vrijednosti Domovinskog rata, osjećam ogorčenje i ljutnju na tu presudu, iako sam nekako predosjećao, na osnovu prijašnjih iskustava Hrvata sa Haaškim sudom, što će se dogoditi.

Piše: Goran Kutle


Malo smo se ohladili od petka, ali svakim novim danom dobijemo neki novi razlog da se iživciramo i da krivimo nekoga, a iako bi barem u Velikom tjednu, trebali zaboraviti na ogorčenje i mržnju. No u ovoj situaciji teško se veseliti, kad vidite kakve se nepravde čine prema pripadnicima vašeg naroda, i kad se baca mrlja na njegovu časno izborenu slobodu, i pobjedu u Domovinskom ratu.
Ova presuda potakla je na davanje mišljenja brojne ljude, kako Hrvate, pa tako su i mnogi mediji diljem svijeta dali svoje mišljenje, i još uvijek posvećuju značajan prostor ovoj temi.
Ne treba biti previše pametan, pa reći da je ovo politički sud, koji se poslužio raznim metodama kako bi izjednačio krivnju u proteklom ratu. No krivnja nikako ne može biti jednaka, nisu su se tu potukli bez veze „neki tamo balkanci“, već je jedan narod želio dominirati nad drugima, jedan narod je proveo agresiju na druge. A tom istom narodu i njegovoj velikosrpskoj politici, su obilato pomogli predstavnici međunarodne zajednice, što su mu dozvolili da progoni, ubija ljude čiji preci su živjeli stoljećima na ovim prostorima. Govorilo se o prekomjernom granatiranju Knina, iako je u čitavoj „Oluji“ palo oko 300 granata, za razliku od Vukovara gdje je padalo po nekoliko tisuća granata dnevno punih 87 dana. Govori se o zapovjednoj odgovornosti naših generala, dok se pritom ne kažnjavaju vrhovni zapovjednici JNA, poput Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića i drugih. Ne govori se o zapovjednoj odgovornosti Borislava Jovića i čitavog političkog vrha tadašnje Jugoslavije, u krajnjem slučaju ne govori se ni o zapovjednoj odgovornosti Stjepana Mesića, kao posljednjeg predsjednika predsjedništva SFRJ, koji je tu funkciju obnašao još dok je trajao napad na Vukovar. Također nitko iz samog vrha Armije BiH neće odgovarati pred sudom za stravične zločine nad Hrvatima, prije svega u Srednjoj Bosni.
Hrvatske vojne snage su izgleda, po ovom sudu, počinile zločine gore od zločina iz drugog svjetskog rata, a država Hrvatska je nastala na zločinu. Mogli su još nadodati našim generalima da su naredili bacanje atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki, da su ubijali civile po Iraku, Afganistanu, činili zločine u Vijetnamu, srušili blizance u New Yorku, ili da su plesali kolo sa nizozemskim snagama oko Srebrenice (a da pardon, to ipak nisu bili naši generali…). Jednostavno, idemo svaliti čitavu globalnu krivnju na naše generale i naš narod, možda ćemo se početi osjećati bolje, i svi će onda imati čistu savjest, ili ipak neće?
Jedan Ante Gotovina, koji je boravio po svijetu u vojnim misijama, vraća se početkom rata u svoju domovinu, i pomaže sa svim svojim vojnim znanjem svojoj Hrvatskoj, i svom hrvatskom narodu, dok su neki drugi bježali od rata u inozemstvo.
Ipak njegova Hrvatska mu se lijepo odužila, dopustila je da on uopće završi iza rešetaka, a nije ništa doprinijela ni da se razjasni istina na sudu, i da snose krivnju oni koji bi trebali.
Činjenica je da su se poslije „Oluje“ dogodili neki zločini nad Srbima u Krajini. Ti neki „čarapaši“ su upadali u kuće, pljačkali, palili i ubijali, te sramotili hrvatske uniforme. Isto tako je velik broj Srba iz Krajine, otišao prije „Oluje“, po naredbi njihovog vojnog i političkog vrha, a iako je hrvatski predsjednik Tuđman garantirao sigurnost svim tim ljudima, te im je govorio da ostanu u svojim kućama. Vrhovno zapovjedništvo Hrvatske i njena čitava politika, nije željela progoniti niti ubijati nehrvatsko stanovništvo. General Gotovina je galamio na sve ostale zapovjednike u Kninu, da se civili ne smiju ubijati, niti se smije ikoga pljačkati. A već sljedeći dan je otišao iz Knina sa svojim postrojbama i uputio se prema Banjaluci, tako da više nije odgovarao što se događa u i oko Knina. No očito to nekima nije dovoljno, pa proglašavaju da je Hrvatska vojska počinila „udruženi zločinački pothvat“ na čijem je čelu bio Franjo Tuđman. Sa sastanka na Brijunima, gdje je dogovarana hrvatska strategija, ali i sastanka koji su prisluškivale strane tajne službe, izvađene su mnoge stvari iz konteksta, te su preko tih stvari zaključili da su Hrvati željeli provesti etničko čišćenje.
A zanemarene su brojne činjenice koje idu u korist nas, i očito je da se tu uopće ne želi utvrditi istina. A ako se ne utvrdi istina, neće se moći nastaviti dalje, i to može dovesti do još većih i krvavijih sukoba na ovim prostorima. Predstavnici srpske politike sada bi ostvarili neko pomirenje preko leđa Hrvatske, bez da se utvrdi njihova krivnja. No pomirenja ne može biti bez prave istine, no pitanje je, želi li ijedna srpska opcija utvrđivanje i priznavanje istine
Ako se oslonimo na ovu presudu, možemo zaključiti da šestoricu iz Herceg-Bosne čekaju još drastičnije kazne, a tome se jako malo govori u Hrvatskoj, čast izuzecima.
Sve te optužbe se temelje na tvrdnji da su Tuđman i Milošević željeli podijeliti „Bosnu“, a iako nitko ne raspolaže s neupitnim dokazima da je to tako. Zanemaruje se da su se njih dvojica sastali, nedugo nakon „čuvenog“ sastanka u Karađorđevu 25.3.1991., u Splitu gdje je bio prisutan i Alija Izetbegović. Za sastanke su jednako masovno mediji izvjestili. Zanemaruje se da su njih dvojica osim Karađorđeva u ratnom i predratnom vremenu imali oko 50 sastanaka (48 točnije, za koje su mediji izvjestili), a da je Izetbegović bio prisutan na najmanje 30ak. Mnogi od tih sastanaka su bili potaknuti od mirovnih pregovarača iz Međunarodne zajednice, a hrvatsko izaslanstvo je došlo uvijek u punom sastavu.
Logična pitanja se postavljaju, zašto se zanemaruje kako je došlo do sastanka u Karađorđevu, odnosno zna li se da je taj sastanak zagovarao predsjednik Tuđman nekoliko mjeseci prije, kako bi razgovarali o problemima između 2 naroda? Ako su se njih dvojica dogovorili, što će im na sastancima Alija Izetbegović? Ako su se njih dvojica dogovorili zašto je napravljen brutalan napad na Vukovar i Ist. Slavoniju nekoliko mjeseci poslije? Zašto su Hrvati u BiH
glasali na referendumu za neovisnu BiH, ako je postojao dogovor o podjeli Bosne? Zašto je uopće bilo rata? Da je postignut dogovor, to je sada postalo općeprihvaćeno, samo zato što to odgovara nečijim političkim i drugim interesima.

 


Krivci u vlastitim redovima

Za ovakve presude koje su dogodile davno, nedavno i koje će se tek dogoditi hrvatskim političkim i vojnim zapovjednicima, hrvatski narod može pronaći krivce i u svojim redovima. Ako zanemarimo razlog postojanja Haaškog suda, i izjave od bivše tužiteljice Carle del Ponte i njezinih suradnika o Hrvatima kao „podloj kopiladi“ , i među nama postoje oni koji nisu željeli dobro svom narodu niti našim generalima. Jedan od tih, sada je u zatvoru u Austriji, a prije nego što je došao na vlast „hrvatovao“ je na splitskoj rivi, i „branio“ je hrvatske generale, sve dok nije došao na vlast… No nije on jedini ima njih još dosta.

 

 

Drugi, vjerojatno i najveći krivac, i vjerojatno najzlobniji čovjek na kugli zemaljskoj, ovih dana je „kinezovao“ po Kini, a kad se vratio šuti kao zaliven, ne daje izjave o generalima, jer zna da on ima putra na glavi najviše, i da je narod ogorčen na njega. Neću biti ni prvi ni zadnji koji se obrušio na Stipu Mesića, ali moramo biti svjesni koliko je zlo učinio taj čovjek našem narodu. Za njegovo vrijeme počeo je gotovo, rasistički odnos Hrvatske, prema nama Hrvatima iz BiH, ali zato je bio omiljen na sarajevskoj čaršiji. U poslijeratnom vremenu bio je politički gubitnik, i jedino preko čega se mogao vratiti je Haaški sud, čijem je tužiteljstvu došao kao „kec na desetku“, jer trebao im je jedan izdajica roda svoga. Kao zaštićeni svjedok, svjedočio je protiv Tihomira Blaškića, i tu je iznio brojne neistine, kao i u iskazu za sud prije toga, za koji je bio kritiziran po Hrvatskoj. Kasnije su progonjena dvojica novinara koji su željeli istraživati o tom njegovom svjedočenju. Na tim tvrdnjama koje je tu iznio, tužiteljstvo je formiralo i sve ostale optužnice za naše generale. Nakon što je došao na vlast, kad je ocrnio prvog hrvatskog predsjednika i kad je imao financijsku pomoć iz inozemstva, predao je sve transkripte iz Domovinskog rata Haagu, iz ureda predsjednika, koji su bili zaštićeni. Ti podaci išli su kao po tekućoj traci, naravno protuzakonito. Da stvar bude još gora, pomogli su mu i poneki njegovi prijatelji novinari, prije svega iz Nacionala, Globusa, Feral Tribune-a i drugih, kojima je prvo proslijedio te transkripte, pa su ih oni prvo objavili. Ti novinari su te spise malo pretipkali, promijenili par datuma, par konteksta i sadržaja, naravno ne previše, ali dovoljno da stvar drukčije izgleda. I takvi su transkripti došli u Haag, iako RH do tada nije imala obavezu da preda te dokumente. Kasnije je, kad je već predao dobar dio dokumenata, rekao da će suradnja RH sa Haagom ići preko vlade, čime je vladu Ivice Račana doveo pred gotov čin da mora sve to ratificirati, potpisati, i predati što god još treba. Nakon toga je usvojena deklaracija o ratu u Saboru RH, u kojoj se Haaški sud proglašava nadležnim za Domovinski rat. Mesić je nekad znao „ustašovati“, a danas je zakleti antifašist.
Ovo su sve kapi u moru onoga što je sve Mesić počinio, i zato treba prosvjede usmjeriti kraj njegova Ureda bivšeg predsjednika. Ne treba nikakvo nasilje provoditi nad njim, ali treba ga natjerati da klekne i odvesti ga na Oltar domovini, pa neka moli i neka se ispriča hrvatskom narodu za sve zlo koje mu je učinio, a nakon toga treba ga odvesti pred sud, gdje bi trebao odgovarati za brojne korupcionaške afere, ne samo za ovo što smo naveli.
Hrvatski narod se mora osloboditi zla koje mu nanose ovakvi „dobročinitelji“ poput Mesića. Ako ništa sada neki neće moći govoriti da Hrvati iz dijaspore i BiH biraju vlast u RH, jer budite sigurni da je se nas pitalo, Mesić nikad ne bi bio predsjednik.


Hrvatska, probudi se, igraju se s tvojim dostojanstvom!

U Hrvatskoj se događaju apsurdne stvari. Mnogi liju „krokodilske suze“, čak i oni koji su dali 2 puta dali svoj glas osobi poput Stipe Mesića. Zabranjuje se prikazivanje filmova koji raskrinkavaju hrvatsku politiku, i njezino gaženje dostojanstva i dodvoravanje svima, poput filma „Hrvatska ljubavi moja“, ali zato se oko vremena presude ponavlja po 546. put partizanska serija „Kapelski kresovi“. O presudi za šestorku iz HB, se ne govori skoro pa nikako, a ta je presuda još opasnija po Hrvatsku od ove nedavne, možda zato jer se sudi tamo nekim „glupim Bosancima“.

 

 

Koga to brige?!? E, pa trebalo bi vas brinuti braćo Hrvati, jer sudi se i Hrvatskoj, tom presudom proglasit će vas agresorima na BiH, pa stoga uokvirite u muzej izjavu vaše drage i mile Vesne Pusić, kako je RH izvršila agresiju na BiH. To će vam se spočitavati i u susjedstvu i u Europi. Vi se možete priključiti u EU, ako to žele vaši građani, sad je stanje takvo da ne žele, ali postoje neke stvari za koje ne postoje kompromisi, za koje jedan narod mora biti jedinstven. To nije nikakvo „desničarenje“, to su jednostavno stvari koje su svetinja. Za ishod presude generalima, trebali ste se prije brinuti, a ne sad sastavljat nekakve grupe koje će pomoći generalima. Tu nema neke velike pomoći, iako je Žalbeno vijeće dosada pokazalo da može nešto promijeniti, no to ovisi od odvjetničkih timova generala. A vama za sva vaša moguća lobiranja po svijetu i Europi „džaba krečit“, jer shvatite da ste obični beskičmenjaci, koji nemaju nikakav ugled. Radije se počnite brinuti za generala Praljka, Prlića i ostale, jer unatoč tome što je njihova obrana oborila optužnice u potpunosti, kazne bi vrlo lako mogle biti još gore od kazni Gotovini i Markaču. To će dovesti u još teži položaj vaše sunarodnjake, nas Hrvate iz BiH, koji vas pozdravljamo i poručujemo da smo još uvijek smo tu, i da, mi postojimo, ako niste znali.
Vaše dostojanstvo draga braćo je odavno potonulo, imate dosta ljudi koji ga mogu izvući i dati mu umjetno disanje, nemojte te ljude nazivati seljačinama, samo zato što drže do svoje i vaše povijesti, do identiteta, i do vrijednosti do kojih pripadnik nekog naroda mora držati.
Vrijeme je da stanete uz čitavo vodstvo koje nas je vodilo u ratu, jer tu smo ipak bili na istoj strani. Vrijeme je da stanete uz vašu braću, bh Hrvate, koji su razliku od vas pretrpjeli dvostruku agresiju, i koji su se u ratu borili za goli opstanak, a danas su u sve gorem položaju. Bez nekih šturih priopćenja da ste zabrinuti za nas, nego se konačno zauzmite za nas.
Vrijeme je da pronađete nove ljude koji će se vratiti starim vrijednostima koje su ovaj narod očuvale na ovom području. Europa? Pa tko lud ne želi biti dio Europe, ali trgnite se jer postoji nešto što važnije od bilo čega, i to morate zaštiti, a to se draga braćo zove ponos.
Draga braća s nadom da će se u vašim glavama dogoditi „klik“ i da ćete prepoznati tko ste i što ste, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs, s uvjerenjem da kod vas još uvijek postoji  velik broj ljudi koji to slave.

Komentari

komentara