Daytonski sporazumi – okončali rat, ali donijeli kaotični mir

Početak 90ih godina prostor bivše SFR Jugoslavije, a poglavito prostor Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, obilježio je krvavi, iscrpljući rat započet agresijom JNA na ove navedene zemlje, a da bi se iz toga razvio i ratni sukob između Srba, Bošnjaka, i Hrvata unutar Bosne i Hercegovine, ali razvili su se i brojni drugi sukobi.

Ciljevi svake od strana su bili različiti, i nijedna strana na kraju ne može reći da ih je u političkim pregovorima  ostvarila, ali svakako se može reći da je kao i uvijek netko izvukao deblji kraj, a netko isto tako bio nagrađen.
Strahovita ratna stradanja odnijele su brojne žrtve svima, i danas je mučno pogledati neke slike i snimke iz tog razdoblja.
Mnogi zločini još uvijek nisu sankcionirani, svi krivci ipak nisu pronađeni, iako neki akteri odgovaraju za svoje postupke pred Međunarodnim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji, pravedno ili nepravedno procijenite sami. Mnoge stvari se preuveličavaju, a mnoge se prešućuju. Brojne su zapravo manipulacije za sva stradanja.

Gotovo svi napori europskih diplomata da zaustave ova stradanja, i potaknu sve ključne aktere na pregovore, bili su manje-više bezuspješni. Dogovor o miru je bilo teško postići, ali ključne promjene događaju se značajnijim angažmanom najmoćnije sile svijeta, SAD-a i njihove diplomacije.

Rat i nova stradanja u Bosni i Hercegovini trebalo je zaustaviti pod svaku cijenu, stoga se SAD značajno angažiraju u uspostavi mira u BiH, što je rezultiralo najprije potpisivanjem Washingtonskog sporazuma a potom i Daytonskog, a prethodno je bila i vojna intervencija NATO pakta na položaje Srba u sjeveroistočnoj Bosni.

Američka diplomacija predvođena, popularno nazvanim njenim „Buldožerom“, Richardom Hoolbrookom nastojala je kroz političke pregovore „disciplinirati“ sve zaraćene strane u njihovim zahtjevima, te je nastojala da se konačno uspostavi mir na ovaj ili na onaj način.

Pod budnim okom američkih i drugih inozemnih diplomata, ključni akteri sa svih strana uključenih u rat, vodili su u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, Saveznoj državi Ohio, mukotrpne i iscrpljujuće pregovore u kojima su svi morali barem malo popustiti. Uz metodu „mrkve i batine“ pregovarači su bili praktički zatvoreni nešto manje od mjesec dana dok ne postignu konačan dogovor o miru. Mirovna konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik SR Jugoslavije) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Na toj konferenciji dogovoreno je 11 odnosno 12 aneksa, a između ostalih ključan je aneks 4, odnosno današnji Ustav BiH.

Konačno svečano potpisivanje mirovnog sporazuma dogodilo se u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995., i pred kraj ove godine Daytonski sporazum, odnosno daytonski ustroj BiH će doseći i svoju punoljetnost.

A taj ustroj u znači podjelu BiH na dva entiteta, Federaciju BiH sa 51 % teritorija koja ima 10 kantona/županija, i Republiku Srpsku sa 49 % teritorija i centraliziranim uređenjem.

Nakon toliko poslijeratnih godina jasno je da u Daytonu dogovoren tada nužan mir, ali isto tako jasno je da je taj mir na klimavim nogama, i da je njime dogovoren nelogičan, neisplativ, nepravedan, nefunkcionalan politički sustav, koji ima samo jednu „idealnu“ mogućnost – blokirati sve što se može blokirati. I s razlogom se postavlja pitanje: „Je li se moglo naći bolje, pravednije i logičnije rješenje?“ Jer BiH gotovo pa tapka godinama na istom mjestu, a ako se i pomakne naprijed, pomakne se puževim koracima, a zato ostale zemlje iz regije sve više napreduju u provođenju nužnih reformi.
BiH je trenutno zadnja u regiji na putu prema euroatlantskim integracijama, a da bi se stvari pomakle s mrtve točke potreban je između ostalog novi ustav, sa dubinskim izmjenama u odnosu na sadašnji, i gdje će se osigurati ravnopravnost svih naroda i građana.

Kada će doći vrijeme za to? – pitamo se svi zajedno.

U nastavku pročitajte i preuzmite dokument Daytonskih sporazuma, i svih popratnih dokumenata.

Posebna zahvala Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna, udruzi iz Mostara koja nam je ustupila ovu prevedenu verziju Daytonskih sporazuma.

Pripremio: Goran Kutle za HSPF.info

Komentari

komentara