Apel srbijanskih udruga protiv rehabilitacije Draže Mihailovića

 

Potpisnici ovog apela obraćaju se veleposlanstvima prijateljskih zemalja sa molbom da vlade i javnost svojih zemalja upoznaju sa činjenicom da je u Srbiji u tijeku dramatična kulturna involucija koja će imati dalekosežne negativne posljedice po društveno biće i društvenu svijest Srbije i po njezine odnose sa međunarodnom zajednicom, a posebno sa državama u regiji.


 

 

Već više od dvadeset godina u Srbiji se provodi službena moralna i politička rehabilitacija kvislinškog četničkog pokreta, a završni čin tog procesa treba se uskoro dogoditi sudskom rehabilitacijom vođe tog pokreta Draže Mihailovića koji je zbog suradnje sa okupatorom tijekom Drugog svjetskog rata osuđen na smrt i strijeljan u srpnju 1946 godine.

 

Politički program četničkog pokreta bio je stvaranje etnički homogene države srpskog naroda – Velike Srbije i eliminacija „nelojalnih“ nacionalnih manjina i naroda, a u partizanskom pokretu vidio je glavnu prepreku za ostvarivanje tih ciljeva. Iz toga je logično proizašla tijesna vojna suradnja sa okupacijskim snagama, iako je pokret deklarativno osnovan radi borbe protiv okupatora. Sam Draža Mihailović je 1943 godine to ovako definirao: „Moji neprijatelji su partizani, ustaše, muslimani i Hrvati. Kada se s njima budem obračunao, onda ću krenuti protiv Talijana i Nijemaca“.

 

Iz ovakvog opredjeljenja proizašli su mnogobrojni četnički zločini protiv civilnog stanovništva, posebno u Sandžaku protiv Bošnjaka, što je imalo sva obilježja genocida. Ali, iste zločine četnici su činili i u čitavoj Srbiji prema civilnom stanovništvu za koje su sumnjali da pomaže partizane, kao što je to bilo u selu Vranić kod Beograda gdje su četnici u noći 20. prosinca 1943 godine zaklali 67 mještana, od staraca i žena do djece u kolijevci.

 

Kraljevska vlada u Londonu uspavala je do 1943. godine držati u zabludi saveznike da se četnici Draže Mihailovića bore protiv fašizma, ali su saveznici došli do istine preko svojih misija pri Vrhovnom stožeru Narodnooslobodilačke vojske. Za ovaj obrt današnji sljedbenici četnika optužuju „druga“ Churchilla pripisujući mu da je bio komunist.

 

Suočen sa neoborivim dokazima, kralj Petar je u rujnu 1944. pozvao četnike da se stave pod zapovjedništvo maršala Tita i pridruže Narodnooslobodilačkoj vojsci kao jedinom pokretu protiv fašizma. Jedan dio četnika je poslušao tu naredbu, najveći dio se povukao zajedno sa njemačkim snagama, dok se Draža Mihailović sa skupinom suradnika odmetnuo u planine kako bi nastavio borbu protiv nove Jugoslavije proizašle iz antifašističke borbe.

 

Suđenje Draži Mihajloviću bilo je međunarodna obveza Jugoslavije u skladu sa Sporazumom o osnivanju Međunarodnog vojnog suda i sa rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda broj XXXIX. o kažnjavanju ratnih zločinaca. Suđenje je bilo javno, pratio ga je veliki broj domaćih i stranih novinara, a Draža Mihajlović je osuđen na smrt zbog istih onih djela zbog kojih su na smrt osudeni i maršal Pétain u Francuskoj, Musert u Holandiji, Quisling u Norveškoj i drugi kolaboracionisti fašizma: zbog izdaje otadžbine, suradnje sa okupatorom i zločina koje su počinile snage pod njegovim zapovjedništvom.

 

Politička i intelektualna elita Srbije, pod izgovorom da je neophodno raščistiti sa komunističkim naslijeđem, da to zahtjeva Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481, te da Srbija ne može postati član Europske unije dok ne rehabilitira Dražu Mihailovća, započela je sustavnu rehabilitaciju četničkog pokreta i njegovog političkog programa o stvaranju Velike Srbije, što je rezultiralo ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. Ratni zločini koji su pritom počinjeni, a posebno genocidni pokolj Bošnjaka u Srebrenici, vjerna su kopija zločina četnika tijekom Drugog svjetskog rata, a svi haaški optuženici i osuđenici, kao što su Biljana Plavšić, Krajišnik, Karadžić, Šešelj i drugi sa ponosom su se izjašnjavali kao sljedbenici Draže Mihailovića i četničkog pokreta.

Ostajući dosljedno na toj ideološkoj matrici politička klasa Srbije krenula je putem zakonske i sudske rehabilitacije četništva i Draže Mihailovića. Najprije je 2006. donijet zakon o izjednačavanju prava četnika i partizana, čime su četnici proglašeni za antifašističke borce, a zatim je 2011. donijet novi zakon o rehabilitaciji kojim se predviđa rehabilitacija svih onih koji su nakon Drugog svjetskog rata osuđeni iz „ političkih, vjerskih, nacionalnih ili ideoloških“ razloga, bez obzira jesu li počinili neko  kazneno djelo ili ne. Za rehabilitirane se predviđaju i značajne novčane naknade u vidu rehabilitacijske odštete, povećanja mirovina i sl.

 

Sada je na redu sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, a postupak o tome vodi se pred Višim sudom u Beogradu.

Još opasnije od same pravne rehabilitacije četništva je stvaranje euforične četničke atmosfere u društvu, relativiziranje pojmova fašizma i antifašizma, porast animoziteta prema pripadnicima drugih naroda, skandiranje Draži Mihailoviću na sportskim priredbama, osnivanje raznih ekstremno-desničarskih organizacija, negiranje genocida u Srebrenici i ratnih zločina u ratovima 1991. – 1995., kao i negiranje bilo kakve odgovornosti Srbije za te ratove. Dok je Narodnooslobodilačka borba potpuno izbrisana iz kolektivnog sjećanja, dotle je Srbija prepuna četničke ikonografije, komemoracija, spomenika, pjesama, knjiga, filmova, što govori o tome da politička klasa želi, planski i sustavno, izvršiti indoktrinaciju masa četničkom ideologijom. Državna televizija RTS sprema seriju od 15 epizoda o četničkom pokretu sa ciljem da epohalnu borbu protiv fašizma prikaže kao besmislen i nepotreban „bratoubilački rat“ kada je „Srbin udario na Srbina“. Poruka toga bit će da treba ostvariti općenarodno jedinstvo radi suprotstavljanja neprijateljima srpskog naroda. A prije nekoliko dana, na komemoraciji Draži Mihailoviću u hramu Svetog Save u Beogradu, Biljana Plavšić, osuđena za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, izjavila je da se Draži Mihajloviću „uvijek divila i slijedila njegov put ka obrani srpstva“. Vjersku službu služilo je sedam svećenika Srpske pravoslavne crkve a glavni među njima, citirajući haaškog optuženika Šešelja, poručio je Zapadu:

 

„Okupili smo se ovdje da odamo počast velikom sinu Srbije. Braćo i sestre, u posljednjih dvadeset godina svjedoci smo harange koja se vodi protiv srpskog naroda od strane Zapada. Ali, što bi im rekao jedan naš heroj koji je u Haagu „vi ste bjelosvjetski ološ i niste normalni“.“

 

Nema sumnje da je ovo osnovna poruka koju politička klasa Srbije želi uputiti rehabilitacijom četništva i Draže Mihailovića, usmjeravajući time srpsko društvo na put ksenofobije, autizma, netolerancije i nepriznavanja općeprihvaćenih normi međunarodnog prava.

 

Potpisnici ovog apela dižu svoj glas protiv toga ne samo u ime povijesne istine, već prije svega u ime budućnosti Srbije i srpskog naroda.

 

Savez antifašista Srbije

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji

Žene u crnom

Komitet pravnika za ljudska prava

Savez antifašista Vojvodine

Inicijativa mladih za ljudska prava

Antifašistička akcija Novi Sad

Centar za kulturnu dekontaminaciju

Građanske inicijative

Fond „Biljana Kovačević Vučo“

Grupa „Spomenik“

Beogradski centar za ljudska prava

Centar za praktičnu politiku

Nezavisno društvo novinara Vojvodine

Centar za euroatlantske studije

Predsjednik Koordinacijskog odbora IV. Vojvođanske konvencije Živan Berisavljević

 

Beograd, 29. kolovoza  2012.

 

Komentari

komentara