BiH i NATO: Lekcije iz Chicaga

 

Na pitanje treba li se vraćati na sadržaj NATO summita u Chicagu, bar kada je u pitanju BiH, najjednostavnije bi bilo odgovoriti – ‘ne’, jer tamo se nije dogodilo ništa što bi značilo vijest za one koji u euroatlantskim integracijama vide njezinu budućnost.


Piše: Elvir Bucalo – Slobodna Europa

 

Međutim, kada je riječ o lekcijama, tada je Chicago važno poglavlje. Onima koji brzo zaboravljaju ili nisu nikada naučili, summit je poručio: euroatlantski proces je tango za koji je potrebno najmanje dvoje.

 

Da je neke pravde, uvaženi dužnosnici iz BiH, prisutni na tek okončanom NATO summitu u Čikagu, vratili bi novce od avionskih karata i skupih američkih hotela. Kao ‘značajan uspjeh’ okarakterizirana je činjenica da su, zajedno sa ostalim NATO aspirantima, sjedili za stolom i razgovarali o tome što i kako.

 

Međutim, barem u bh. slučaju, odavno je poznato što treba činiti kako bi se dostigao novi stupanj atlantskih integracija. Već legendarno pitanje vojne imovine moralo je imati svoju praktičnu završnicu. Tek sa dokazom o tome u džepu, bh. izaslanstvo je moglo put Chicaga. Ovako – umjesto prijma u Akcijski program za NATO članstvo – BiH je dobila poruku: znamo i cijenimo to što ste nešto radili, ali – javite se kada to i završite.

 

S druge strane, u politici bh. lidera uveden je novi termin: ‘umjetnički dojam’. Oni su sate prije summita živjeli u uvjerenju da će im se progledati kroz prste i tako još jednom dokazati da nije važno raditi, već ostaviti samo utisak o tome.

 

„Moram priznati da do prije dan-dva nije baš tako izgledalo, s obzirom da, objektivno, mi nismo završili ono što se očekivalo od nas, a to je donesemo u Parlamentu odluku o vojnoj imovini i da počnemo knjiženje, za što je pretpostavka bila realizacija sporazuma iz Banja Luke, odnosno potpisivanje sporazuma između Vijeća ministara i dvije entitetske vlade. Duboko vjerujem da smo u stanju to privedesti kraju, čak u sljedećih nekoliko tjedana“, rekao je ministar vanjskih poslova BiH, Zlatko Lagumdžija.

 

Dakle, podsjećanje – sa NATO strane je poručeno da je politički sporazum o popisu vojne imovine dobar, ali ne i dovoljan za zeleno svjetlo za MAP, Akcijski program, koji je, praktično, trening za punopravno NATO članstvo.

 

“Kada je riječ o BiH, pozdravljamo politički sporazum o vojnoj imovini i sada inzistiramo da se to i primijeni. Ohrabrujemo ne samo Bosnu i Hercegovinu već i ostale zemlje – kandidate za NATO članstvo da nastave s organiziranjem regionalnih inicijativa poput zajedničkog balkanskog pristupa zračnoj obrani, obrani od prirodnih katastrofa i zajedničkom angažiranju u afganistanskoj misiji. Od zemalja koje nam se žele pridružiti očekujemo da pokažu da dijele naše vrijednosti i da su voljne i sposobne postići standarde kakve zahtjeva NATO članstvo. S naše strane – obećavamo pomoć, jer je to i u našem interesu. Svjesni smo da taj proces može biti dug i izazovan, ali od toga ne teba odustati. Upamitite naš zajednički cilj – još snažniji, čvršći i efikasniji vojni savez”, poručila je američka državna tajnica, Hillary Clinton.

 

Još nije sve izgubljeno

 

I onda, kada ne preostaje ništa drugo, bacili smo se na kalkulacije – još nije sve izgubljeno, još ima vremena – kao da do sada euroatlantskoj strani nismo pokazivali ništa drugo nego da gutamo vrijeme zaobilazeći prilike.

 

Kratka ilustracija – kada je ova priča prvi put bila aktualna, prije više od dvije godine, stajali smo u istom redu sa Crnogorcima. Oni su tada započeli MAP, mi – kalkulacije. Rezultat: njima je u Chicagu nagovješteno da bi na sljedećem summitu mogli dobiti pozivnicu za punopravno članstvo, a nama? O tome već sve znate.

 

Ali, eto, pođimo od toga da još uvijek ima vremena, kako tvrdi minstar obrane BiH, Muhamed Ibrahimović:

 

“Inače, MAP, godišnji nacionalni program, aktivira se u rujnu, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već za bilo koju državu. Ali, ako mi uspijemo u međuvremenu, do tada ovo pitanje prevladati, mislim da ne bi trebalo biti problema, jer se on može i tada aktivirati. To znači da mi moramo raditi. Ja sam gajio neku, rekao bih, potajnu, nadu da ćemo to izvršiti, ali, bilo je to poteško za ovako kratko vrijeme.“

 

Nasreću, BiH u vojnom savezu ima prijatelje – među njima je i Hrvatska čiji su predstavnici na summitu uporno nagovarali kolege da donekle ublaže kriterije u bh.  slučaju – da se ne čeka sa dovršetkom praktične provedbe upisa nepokretne vojne imovine kao državnog vlasništva, već da sam početak tog procesa bude dovoljan za ulazak u MAP. Osim toga, Hrvatska se ponudila da bude kontakt između BiH i ostatka NATO društva, ne želeći, s druge strane, da njezina pomoć bude shvaćena drugačije.

 

„Nisam sklon dociranju i patroniziranju u vanjskoj politici i usiljenom prodavanju pameti i iskustva drugima. To je nešto s čime se Hrvatska u svojoj koži suočavala puno puta. Ali – jesam za prijateljsku pomoć. Dakle, nisam da se namećemo kao ultimativni pametnjakovići i mentori, jer to zna ljudima smetati, ali, ako nas trebaju, istog trena smo tu i za Bosnu i Hercegovinu, koja je u teškoj situaciji naprosto zbog nefunkcioniranja institucija. A u NATO se u takvom stanju ne može ući“, kaže premijer Hrvatske Zoran Milanović.

 

Jasno da ne može, i to bi trebala biti lekcija koja bi morala još dugo zvoniti u ušima bh. lidera. Ali, konačno, glumeći drugačije, čak i oni su svjesni toga.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara