20 godina od Washingtonskog sporazuma: Federacija pred reformama, Republika Srpska nikad jača

sporazumPočetkom 1994. godine američka administracija preuzima lidersku poziciju u mirovnom procesu za Bosnu i Hercegovinu. Iz temelja se mijenja koncept rješavanja krize, napušta se dominantna koncepcija etničke podjele i polazi se od garantiranja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine. To rezultira zaključivanjem Washingtonskog sporazuma.

Washingtonski sporazum predstavlja dogovor između lidera Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, koji u ovom procesu predstavljaju dotad zaraćene strane, Bošnjake i bh. Hrvate. 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu su predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, potpisali Okvirni sporazum o konfederalnim vezama Republike Hrvatske i buduće bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine.

Okvirni sporazum o konfederalnim vezama RH i buduće FBiH rezultat je niza ranijih događaja u ožujku 1994. Naime, 1. ožujka te iste 1994. godine, u Washingtonu su predstavnici Bošnjaka, bh. Hrvata i Republike Hrvatske potpisali preliminarni Sporazum o stvaranju Federacije BiH, što će omogućiti sklapanje konfederalnih odnosa. Sporazum su potpisali, u ime Bošnjaka i RBiH, dr. Haris Silajdžić, premijer Republike BiH, u ime bh. Hrvata i HR HB, Krešimir Zubak, predsjednik Predsjedničkog vijeća HR HB, a kao garant ozbiljnih namjera RH, dr. Mate Granić, ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske. Potpisnici su se također sporazumili oko osnivanja Prijelaznog odbora koji ima zadatak konkretizirati dogovoreno, te izraditi Nacrt Ustava FBiH, kao i sami Okvirni sporazum o konfederalnim vezama. prijelazni odbor započeo je s radom u Beču 4. ožujka 1994. godine i nastojao je do 15. ožujka i.g. donijeti: Ustav FBiH; Okvirni sporazum o Konfederaciji između RH i predložene FBiH; Sporazum o vojnim aranžmanima u području predložene FBiH; Prijelazne mjere o ubrzanju osnivanja Konfederacije i Federacije, uključujući gdje je to moguće, stvaranje vladajućih struktura kao što je navedeno u okviru sporazuma, a za sve ostale mjere utvrditi jesu li potrebne.

Istodobno s potpisivanjem Okvirnog sporazuma o konfederalnim vezama, u Bijeloj kući 18. ožujka 1994. upriličeno je svečano potpisivanje Nacrta Ustava FBiH, na koji su potpis stavili, kao šefovi delegacija Prijelaznog odbora, Krešimir Zubak, predsjednik Predsjedničkog vijeća HR HB i dr. Haris Silajdžić, premijer RBiH.

Dana 30. ožujka 1994. godine, Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila je velikom većinom glasova Ustav Federacije BiH kojim se uspostavlja Federacija Bosne i Hercegovine na teritoriju s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.

Važno je istaknuti kako je sama bit Sporazuma državnost BiH, koja 30. ožujka 1994. postaje de facto de iure Federacija Bosne i Hercegovine. Govoreći o samom teritorijalnom integritetu, jasno je kako FBiH nije uspostavljena na teritoriju cijele BiH. Tadašnji teritoriji gdje je srpski narod većina, danas Srpska, trebao se daljnjim dogovorima integrirati u Federaciju BiH u obliku federalnih jedinica, odnosno kantona.

Federacija pred reformama, Srpska nikad jača

Dva najvažnija, najkontroverznija sporazuma proistekla iz „Jugoslavenske krize“, Washingtonski i Daytonski načelno se pobijaju. Naime, nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u mirovni proces uključuje se „kontakt grupa“ sastavljena od predstavnika pet velikih sila – SAD-a, UK, SR Njemačke, Francuske i Ruske Federacije. Njihov plan znatno odstupa od prvotnog, već potpisanog, koncepta i temelji se na podjeli BiH na entitete koje danas poznajemo.

Kroz ustavne izmjene, te prihvaćanje ukupno 109 ustavnih amandmana, što proceduralnih, što oktroiranih od strane visokih predstavnika, Federacija Bosne i Hercegovine postala je sebidovoljna administrativno-teritorijalna jedinica BiH, pri čemu se kudikamo, ali ipak rijetko čuje dvoumljenje oko „činjenja“ ili „sastava“ BiH od entiteta, kao nus sui generis pojava u ustavnom pravu.

Postavlja se pitanje dosljednosti potpisanog, zar se u Washingtonu nisu dogovorili o uspostavi Federacije jednakopravnih federalnih jedinica, pa i na prostoru sadašnje Srpske? Zar se dodatnom podjelom BiH na „činitetne“ entitete ne ugrožava i neizigrava samo ustavno pravo i suverentitet naroda? S nevjerojatnom lakoćom možemo reći kako su političke institucije, već odavno, nadjačale one ustavne i da su spremne, ukoliko ih se ugrozi, iste i srušiti, jer im je to de facto samim ustavnim amandmanima i izvanustavnim a obvezujućim dokumentima dopušteno.

Uzročnik političkih tegobi BiH, Sjedinjene američke države, prošle godine obrazuju „Ekspertnu grupu“ za reformu Ustava Federacije BiH. Potonja uskoro izlazi s analizom opravdanosti reformi, ali i samim preporukama za iste. Kako doznajemo iz medija, Zastupnički dom Parlamenta FBiH je od Ekspertne grupe zatražio izradu radnog Nacrta Ustava FBiH. Kao što se i očekivalo, sama grupa, koja je okupljala stručnjake, je odradila svoj dio posla blagovremeno. Činilo nam se da postoji realna mogućnost skorašnjih ustavnih reformi, no ipak smo ponovno prevareni. Ne osvrćući se na razloge blokade, ističem kako su ove reforme utoliko bitne koliko sami konstitutivni i ostali narodi žele postati dio normalnog civiliziranog društva koje teži ka međunarodnim integracijama. Nadam se da će se ustavnim reformama Federaciji oduzeti i zaostali, ili možda zaboravljeni, element državnosti, njeno ime.

Za svo ovo vrijeme, dok se međunarodna i svaka druga zajednica bave reformama Federacije, Republika Srpska gradi nikad jači položaj. Otvaraju se diplomatska i gospodarska predstavništva širom meridijana, s istoka sunčanog do zapada, u potrazi za nezavisnošću. Dolaze vremena kada glavna tema razgovora ministara vanjskih poslova EU nije mogući referendum o nezavisnosti Srpske, nego o ukidanju Federacije. Brojimo li uistinu zadnje dane sebidovoljne Federacije ili će se izroditi neki novi n-ti sporazum?

Izvorni dokument washingtonskog sporazuma možete preuzeti ovdje.

HSPF.info

Komentari

komentara