Bugari i Rumunji ostaju u drugoj ligi

 

Uskoro ćemo se morati ispričavati za ono što jesmo. Nekoliko velikih europskih zemalja veoma su zabrinute jer se približava 2014., presudna godina kada Bugari i Rumunji više neće imati nikakve službene restrikcije koje blokiraju njihov pristup tržištima rada u ostatku EU.


 

 

Neke od ovih država već užurbano pripremaju mjere da to spriječe, jamčeći tako da državljani obiju zemalja definitivno budu svrstani u građane drugog reda.

 

Piše: Svetoslav Terziev, Sega / PressEurop

 

Nizozemska inicijativa da se ispravi „greška“ preuranjenog primanja Bukurešta i Sofije 2007., tako što će se Bugarskoj i Rumunjskoj makar blokirati pristup bezgraničnoj schengenskoj zoni, naišla je na energičnu podršku zemalja poput Njemačke, Belgije i Finske. Svojom kampanjom protiv Roma, praćenoj sve snažnijim nepovjerenjem prema Bugarima i Rumunjima uopće, i Francuska je dala doprinos.

 

Međutim, upravo je Velika Britanija zemlja koja je formulirala ono što je svima na pameti: da Sofija i Bukurešt trebaju formalno ostati u EU – na kraju, nije baš moguće izbaciti ih – ali uz klauzulu da njihovi državljani moraju aplicirati za vize. Jednim potezom, ova mjera će raspršiti nizozemske sumnje oko ukidanja granica, francusku zgroženost priljevom Roma iz inozemstva i britanske strahove o gubicima najrizičnijih i najgore plaćenih poslova u njihovoj zemlji.

 

Nije nimalo slučajno da su se nedavno istovremeno dogodila dva događaja. Sedmog listopada, britanska državna tajnica Theresa May doslovno je pocijepala europski sporazum o slobodnom kretanju ljudi, predloživši da ovo pravo treba ukinuti državljanima „određenih zemalja“. Svima je bilo jasno da misli na Bugarsku i Rumunjsku. Sutradan, bugarski zastupnik u Europskom parlamentu, Ivaylo Kalfin (Socijalistička stranka), objavio je odgovor povjerenika za zapošljavanje i socijalna pitanja Lászla Andora na žalbu koje mu je uputio 11. srpnja povodom diskriminacije Bugara i Rumunja u Britaniji. „Ništa nije pronađeno“, glasio je odgovor Bruxellesa nakon dva mjeseca razmišljanja o ovom problemu.

 

Međutim, činjenice su tu: samo je pitanje hoćemo li pogledati stvarnosti u oči. Početkom godine, London je pokrenuo svoj zastrašujući birokratski stroj, odlučan da satre strance koji traže posao, razvlačeći proceduru izdavanja dozvole na duže od propisanih šest mjeseci i sustavno odbijajući  Bugare i Rumunje, koji se šalju natrag u tamu sive ekonomije.

 

Britanija je jedna od deset zemalja koje su odložile otvaranje svog tržišta rada državljanima najnovijih članica EU na maksimalnih sedam godina. Zbog čega? Masovni priljev Bugara i Rumunja navodno predstavlja prijetnju za britansko tržište rada. Prema Eurostatu, u Ujedinjenom Kraljevstvu ima oko pet milijuna stranih radnika, a među njima svega 15.000 Bugara. Mnogi analitičari procjenjuju da je prava brojka mnogo viša, ali za zemlju od 63 milijuna stanovnika njihova nazočnost teško da može biti opterećenje. Primorani prihvatiti status samostalno zaposlenih radnika, što u praksi znači da će zarađivati manje od minimalne plaće i da neće imati britansko zdravstveno osiguranje, oni se samo natječu sa drugim siromašnim emigrantima poput njih.

 

Nedavna televizijska reportaža BBC-a otkrila je pravo lice ovog sustava, bilježeći nevolje jedne rumunjske spremačice. Kada je ta djevojka pitala zašto dobiva samo trećinu minimalne plaće, službenik agencije za zapošljavanje pocijepao je njezin ugovor i pokazao joj vrata.

 

Za Bugare, ova diskriminacija je dvostruko bolna, jer ih Europa kažnjava i za njihove patnje u samoj Bugarskoj. Ostale članice pokušavaju zatvoriti jedini izlaz iz krize koja ovdje vlada posljednjih 20 godina – putnički terminal aerodroma u Sofiji, koji je dugo bio simbol nade da život, koliko god bio strašan u zemlji, može ponovno početi pod vedrijim nebom. Skoro milijun mladih ljudi već je napustilo Bugarsku, a drugi maštaju krenuti njihovim stopama. Zatvaranje granica neizbježno će osnažiti antieuropsko raspoloženje u zemlji, istovremeno pogoršavajući unutarnje probleme. Potencijalni emigranti skoncentrirat će se na zemlje Novog svijeta, ali kako netko misli da se tako jača identitet ili snaga nove Europe?

 

Jasno je da Bugari moraju prvenstveno usmjeriti gnjev na svoje lidere, koji nisu samo odgovorni za nedaće u zemlji, nego i za njezinu užasnu reputaciju u svijetu. Premijer Boyko Borisov, čiji svetački oreol u inozemstvu ne sjaji kao nekad, mogao bi upitati svog britanskog kolegu Davida Camerona zamišlja li on tako njihov prijateljski odnos, toliko pažljivo orkestriran 7. kolovoza u Londonu. Zar oni nisu odlični prijatelji? „David i ja smo se složili…“, „Rekao sam Davidu…“, šepurio se Borisov nakon posjeta Downing Streetu . Sada samo treba podići slušalicu i reći mu: „Slušaj Davide, prevršio si svaku mjeru!“

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara