Chomsky: Danas bi Nixona smatrali radikalnim ljevičarem

 

Predstavnički dom Kongresa, pod kontrolom republikanaca, sada ukida mjere koje su kontrolirale uništavanje životne sredine, a koje je uveo Richard Nixon. Iz toga se vidi koliko smo daleko udesno otišli.


Danas bi Nixona smatrali radikalnim ljevičarem, tvrdi Noam Chomsky u intervjuu za ‘Slate’.

 

 

Počnimo od jedne ideje koju svi povezuju sa vama, iz pedesetih i šezdesetih godina. To je ideja o „univerzalnoj gramatici“ na kojoj počivaju svi jezici. Koliko je ta ideja validna 2012. godine?

 

Praktično je općeprihvaćena. Ima ljudi koji pogrešno tumače ovaj izraz, ali ja tu ne mogu ništa. Savršeno je očigledno da postoji neki genetski faktor koji razdvaja ljude od ostalih životinja, i da je on vezan za jezik. Teorija o tom genetskom činitelju, kakav god on bio, zove se univerzalna gramatika.

 

Ali ima kritičara poput Daniela Everetta, koji kaže da jezik amazonskih naroda sa kojima je radio izgleda dovodi u pitanje neke važne odlike univerzalne gramatike.

 

To ne može biti točno. Ovi ljudi su genetski identični svim drugim ljudskim bićima kada je riječ o jeziku. Oni mogu naučiti portugalski savršeno lako, kao što to mogu portugalska djeca. Dakle, imaju istu univerzalnu gramatiku kao i svi mi ostali. Everett tvrdi da resursi ovog jezika ne dopuštaju upotrebu načela univerzalne gramatike.

 

To je zamislivo. Možete zamisliti jezik sasvim identičan engleskom, s tom razlikom što u njemu nema veznika poput „i“, koji vam omogućuju da sastavljate duže izraze. Dijete koje nauči ovaj isjeckani engleski ne bi o tome imalo pojma: samo bi ga naučilo isto kao i standardni engleski. U nekom trenutku, dijete bi shvatilo da su resursi toliko ograničeni da se ne može mnogo toga kazati, ali to ništa ne govori o univerzalnoj gramatici, niti o usvajanju jezika. Zapravo, ne vjerujem da bi takav jezik uopće mogao postojati.

 

Ideje o ljudskoj prirodi često se javljaju u vašem radu. To je maglovit izraz. Što vi pod tim podrazumijevate?

 

Za mene je to isto kao pčelinja priroda. Ljudi imaju određene sklonosti i karakteristike koje su njima svojstvene, kao i svi drugi organizmi. To je ljudska priroda. Mi ne znamo mnogo o njoj, osim u nekim malobrojnim domenama. Znamo dosta o tome kako se razvija digestivni sustav, to je dio ljudske prirode. Znamo neke stvari o vidnom sustavu. Što se tiče kognitivnih sustava, oni su mnogo složeniji i teži za ispitivanje, tako da se o njima manje zna. Ali ponešto se ipak zna. Jezik je jedan činitelj ljudskog kognitivnog kapaciteta koji je prilično pogodan za ispitivanje. Tako da o njemu znamo dosta.

 

U svojoj novoj knjizi pišete da su mnogi sastavni dijelovi ljudske prirode jednostavno previše komplicirani da bi se mogli istražiti.

 

To je prilično normalna pojava. Uzmite, na primjer, fiziku, koja se ograničava na krajnje jednostavna pitanja. Ako jedna molekula postane previše složena, oni je prepuštaju kemičarima. Ako i za njih bude previše složena, prepuštaju ga biolozima. Ako je sustav i za njih previše složen, oni ga prepuštaju psiholozima… i tako dalje, dok ne završi u rukama povjesničara ili pisaca. Kako se bavite sve složenijim sustavima, tako postaje sve teže i teže pronaći duboka i zanimljiva svojstva.

 

Ako je ljudska priroda relativno fiksirana, kao to vi tvrdite, kako ostvariti društvenu i političku promjenu?

 

Ljudska priroda nije potpuno fiksirana, ali u nekom realnom okviru, evolutivni procesi su suviše spori da bi je promijenili. Kod jezika, na primjer, imamo prilično čvrste dokaze da u posljednjih 50.000 godina nije bilo evolucije. To se zasniva na činjenici da naše osnovne sposobnosti nisu evoluirale.

 

Tako da, u nekom realnom vremenskom okviru, neće biti nikakve promjene u ljudskoj prirodi. Ali ljudska priroda dopušta brojne različite opcije, i izbor tih opcija se može promjeniti, kao što se i mijenjao. Dakle, bilo je iznenađujućih promjena, čak i u našem stoljeću, u onome što smatramo podnošljivim. Uzmite, na primjer, nešto poput ženskih prava: ako se vratimo u ne tako davnu prošlost, žene su praktično smatrane za vlasništvo. To je znak širenja naših moralnih sfera. Tako da, točno je, ljudska priroda ostaje ista, ali se mnoge stvari mogu promijeniti.

 

Da se zadržimo na društvenim i političkim promjenama, odakle ovo poricanje klimatskih promjena u SAD?

 

Republikanska stranka sada ima svoj katehizis, koji morate ponavljati uglas, kao nekadašnja komunistička stranka. Jedno od tih načela je poricanje klimatskih promjena.

 

Zašto se to događa?

 

Vodeći ekonomski lobisti, energetske udruge itd, vode ogromnu propagandnu ofanzivu. To nije nikakva tajna, pokušavaju uvjeriti ljude da je znanost nepouzdana, da je to liberalna zavjera. Oni koji žele da ih financiraju poslovne i energetske udruge, moraju ponavljati ovaj katehizis. A možda i stvarno u to vjeruju.

 

Predstavnički dom Kongresa, pod kontrolom republikanaca, sada ukida mjere koje su kontrolirale uništavanje životne sredine, a koje je uveo Richard Nixon. Iz toga se vidi koliko smo daleko udesno otišli. Danas bi Nixona smatrali radikalnim ljevičarem, A Dwight Eisenhower bi bio izvan margine lijevog ekstremizma. Čak bi i Ronald Reagan bio negdje na ljevici. Ovo su zanimljiva, značajna događanja u najbogatijoj i najmoćnijoj zemlji svijeta, i trebala bi nas zabrinuti.

 

Mediji su godinama bili u domeni vaših zanimanja. Mijenjaju li novi i društveni mediji zaista obrasce našeg ponašanja?

 

Vjeeojatno ja nisam prava osoba za to pitanje. Ja sam kao iz kamenog doba, ne koristim te stvari i ne znam mnogo o njima, ali nema sumnje da su one efikasne. Na primer, Occupy Wall Street nikako ne bi se mogao razviti onako kako se razvio bez društvenih medija.

 

Utječu li oni i na druge stvari?

 

Mislim da se o tome može raspravljati. Prije svega, oni po svojoj prirodi moraju biti prilično površni, ne možete mnogo toga reći u jednom twittu, pa čak ni u postu. Mislim da će nužno dovesti, ili su već doveli, do neke površnosti. Dakle, kao i sva tehnologija, to ima svoje pozitivne i negativne strane.

 

Tvrdite da su SAD politički i ekonomski na silaznoj putanji. Vrijedi li to u intelektualnoj i znanstvenoj oblasti?

 

Pa, ima nekih koji to tvrde, ali ja nisam baš uvjeren. Na primer, ako pogledate časopis Science, glavni urednik Bruce Alberts ima seriju uvodnika gdje osuđuje način kako se znanost predaje u Americi. U federalno financiranim školama i sveučilištima, ljudima se predaju faktoidi; tjeraju ih da pamte periodni sustav, a ne razumiju o čemu se tu radi. Alberts kaže da to kod ljudi stvara potpuno pogrešnu sliku o prirodi znanosti, i da udaljava djecu od zanosti. Ako ovo što on opisuje preplavi obrazovni sustav, to će vjerojatno dovesti i do opadanja znanstvene stručnosti i kapaciteta.

 

Ako se osvrnete na svoju dugu karijeru, kada biste ponovno počeli, biste li opet izabrali da proučavate jezik?

 

Kada sam studirao i počeo se zanimati za lingvistiku, studenti su govorili: ovo je vrlo zabavno, ali kad završimo strukturnu analizu svakog jezika na svijetu, što onda? Pretpostavljalo se da nema više zagonetki.

 

Pedesetih godina, postojao je ozbiljan pokušaj da se pozabavimo bitnim problemima jezika, i odmah smo shvatili da je sve problem i da ne razumijemo ništa. Sada se mnogo toga saznalo, i mnogo bolje razumijemo prirodu jezika. Suvremena lingvistika je još uvijek vrlo uzbudljiva. To je živa disciplina. Ako danas predajete ono što ste predavali prije pet godina, ili je mrtva disciplina, ili ste mrtvi vi.

HSPF.info

 

Komentari

komentara