Ciljevi pobune u Sloveniji

Pobuna koja je ujedinila praktično sve aktivne civilne inicijative u Sloveniji proizvela je do sada cijeli niz izuzetno zanimljivih programskih tekstova, od radikalno-anarhističkih do uporno-parlamentarnih, uz dodatne ekološke programe, veoma ozbiljno izrađen program jedinstvenog dohotka: na početku je uistinu izgledalo da će glavni problem biti sasvim formalno usklađivanje, a sada stvari izgledaju drugačije. 



Piše: Svetlana Slapšak / Peščanik

Predsjednik vlade Janša je naime za pobunjenike temeljno pojednostavio stvari. Neki inicijatori su prije nekoliko dana napravili tekst osnovnog objašnjenja pobune na engleskom, da bi stvar bila predstavljena stranim medijima, koji ili ne vide ili ne razumiju što se događa. Tekst je kružio, mnogi su ga popravljali, ali nije bio nikuda poslan. I onda je odjednom predsjednik vlade napao tekst u nastajanju, zahtijevao da mu se otkrije ime autora, i pretio tužbom za “laži” koje su iznesene u pismu. Njegovo pismo je poslano nekim članovima PEN-a: Janša je i sam član PEN-a. To ne rješava misteriju, jer pismo nije kružilo izvan kruga organizatora pobune. Jedini izlaz bio je da članovi Odbora za pravično i solidarno društvo, glavni optuženi, održe konferenciju za tisak.
To se dogodilo u petak. Autorstvo su preuzeli svi članovi Odbora (uključujući organizaciju kulturnih radnika KOKS i izvanparlamentarnu stranku TRS), pridružilo im se Društvo slovenskih književnika. Tek što se sastanak završio, predsjednik vlade je twittnuo izjavu koja je zaledila publiku: optužio je da su svi potpisnici pisma poznati iz Roške ulice (iz 1988, doba njegovog suđenja), ali su tada bili na strani UDBA-e i policije. Ovaj djevojački pisak uvrijeđenog i očito slabo kontroliranog najvišeg javnog službenika u državi, poslije prvog šoka i nesumnjivog osjećaja sramote, ustvari je napravio red u mislima, programima i planiranim akcijama.
Prvi cilj može biti samo pad vlade. Sve ostalo mora postati dnevni red, svakodnevni dnevni red. Jedna od najoriginalnijih, i možda najuvjerljivijih strategija predloženih kao odgovor predsjedniku vlade jest uporno ponavljanje navoda iz trotomne nagrađene knjige novinara-istraživača Mateja Šurca i Blaža Zgage o oružarskim poslovima predsjednika i njegovih od početka 90′. Protiv dva novinara su provedene razne akcije, napadani su, ocrnjivani, ali nikada nisu optuženi za laž. Jasno, jer bi u tome slučaju Janša morao dokazivati, što nije zgodno dok je optužen u sudskom procesu u drugoj velikoj oružarskoj aferi – onoj u kojoj ne odlazi na sud jer je predsjednik vlade. Može li biti boljeg dokaza ili bar osnove za dobro utemeljenu sumnju? I može li se zamisliti veći uspjeh ulične pobune od pada vlade?
I kako će izgledati naredni petak poslijepodne? Kao i prethodne manifestacije – kao pokretni praznik. Jedna točka je očigledna – ženski zbor Kombinat, koji izvodi samo pjesme pobune i otpora, pjevat će “Pjesmu otpora” Ksenije Jus i Draga Ivanuše. Pjesma u originalu nije rimovana: zanijela sam se prevodeći, pa sam je prevela u rimama.

Pjesma otpora
U tihome šapatu ljudskih laži
stup smo slobode koji mrak blaži
slijedimo koraku duha otpora
ne pristajemo na vrijeme umora.
Bitke hrabrih i srčanih ljudi
za nas nisu priče iz davnine
za njih nek’ se sada naša pjesma vine
za njih ka suncu pesnica se budi.
Dignimo glave za žrtve prijevara
i dajmo ruke za svakog sanjara
a misli mnogih sijača užasa
mijenjamo u šare ljudskih rasa.
Nek’ pjesma otpora širi svoj glas
nek’ snovi milijuna uzrastu u klas
sloboda je posebna, kao i Kras
sloboda je vatra što grije sad nas.

(druga i treća strofa se ponovno pjevaju)

Komentari

komentara