Crna Gora: U raljama izbora

 

Iako u Lekićevom izbornom stožeru ne žele priznati i svi čekaju nalaz DIP-a, izgleda da predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Filip Vujanović ipak ima nedostižnu prednost od nekih 7.500 glasova u odnosu na predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića.


 

 

Piše: Nenad Zečević / Portal Analitika

 

Prve analize rezultata predsjedničkih izbora pokazuju da je na iznenađujuće tijesan izborni rezultat utjecao aktivan bojkot manje članice vladajuće koalicije – Socijaldemokratske partije kao i nešto manji izlazak na izbore birača iz manjinskih naroda, bez obzira na činjenicu što su glasovi iz Rožaja, Plava i Ulcinja donijeli odlučujuću prevagu Vujanoviću. Sa druge strane, Lekić je osvojio skoro dvije tisuće glasova više od cjelokupne oporbe na proteklim parlamentarnim izborima.

 

U Crnoj Gori se mnogo toga događalo tijekom protekla dva desetljeća – bilo je bojkota izbora, prosvjeda zbog nepriznavanja rezultata, zahtjeva za ponavljanjem izbora –  ali sinoćnji slučaj nije zabilježen: oba predsjednička kandidata, i Filip Vujanović i Miodrag Lekić –  proglasili su vlastitu pobjedu! Da je po njihovom, Crna Gora bi od 7. travnja dobila – osim dvije crkve, dvije akademije znanosti – i dva predsjednika.

 

Tako, ipak neće biti: pobjednik mora biti jedan. Do kraja dana u ponedjeljak znat će se definitivno je li dosadašnji predsjednik Vujanović opet predsjednik ili Lekić zaista ima razloga za slavlje.

 

Ono što se sada čini izvjesnim: predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Filip Vujanović u prednosti je za skoro osam tisuća glasova u odnosu na predsjedničkog kandidata Miodraga Lekića. Prema tim podatcima, na osnovu 100 posto prebrojanih glasova Vujanović je osvojio 162.015 glasova, njegov protukandidat Miodrag Lekić osvojio je 154.242 glasa.

 

Vujanovićevu prednost i proglašenu pobjedu osporio je Miodrag Lekić tvrdnjom da je na osnovu 97 posto prebrojanih glasova upravo on novi predsjednik Crne Gore. U izbornom stožeru Lekića spore rezultate sa dva izborna mjesta u Rožajama. No, u izbornom stožeru DPS-a tvrde da, čak i da se zanemare, ponove izbori ili čak poništi izborni rezultat sa tih mjesta – ne mijenja se konačni skor iVujanović ima tih 2,5 posto glasova više.

 

Gordijski čvor trebalo bi presjeći Državno izborno povjerenstvo čija je sjednica zakazana za danas, objavljivanjem konačnih i jedino mjerodavnih rezultata izbora. Možda bi se tek tada mogle konačno stišati tenzije koje su prokuljale pred kraj izborne noći.

 

Večer proglašenih pobjeda: Pođimo redom. Kako će biti čudna izborna noć nagovještavali su preliminarni izvještaji dva tabora: dok je Danilović uporno govorio da Lekić vodi za jedan posto glasova, iz tabora Filipa Vujanovića su, također uporno, oglašavali se rezultatima po kojima je Vujanović u jasnoj prednosti koja je, u jednom trenutku, iznosila čak i šest posto.

 

Onda su se iz Demokratskog fronta odlučili na radikalan zaokret: Goran Danilović je, na prebrojanih 92 posto listića, protumačio da je Miodrag Lekić siguran pobjednik. Uz to, zaprijećeno je drugoj strani da “bude ozbiljna” i ne pokušava dovesti u sumnju stav izbornog stožera oporbenog predsjedničkog kandidata. Bilo je tada jasno da se “nešto iza brda valja”.

 

No, druga strana je također reagirala munjevito. Izbornu pobjedu službeno je proglasio osobno Filip Vujanović, nešto oko 22 sata, priopćavajući da je pobijedio sa, u postotcima izraženih 51,3 : 48,7 i to na osnovu 100 posto obrađenog biračkog tijela. Bio je to prvi preokret i najava da će se gledati još drame.

 

Petnaest minuta nakon Vujanovića, oglasio se, prvi put, Miodrag  Lekić koji je također proglasio izbornu pobjedu, ali ovog puta na osnovu 97 posto (!?) obrađenog biračkog tijela. Time se prvi put u povijesti održavanja predsjedničkih izbora u Crnoj Gori dogodilo da su oba predsjednička kandidata – proglasila pobjedu! Da stvar bude kompliciranija, Lekić je istovremeno proglašenu Vujanovićevu izbornu pobjedu nazvao ”državnim udarom”, ne pojašnjavajući koga je i kako Vujanović, aktualni predsjednik, svrgnuo sa vlasti. Kako god, u Lekićevom izbornom stožeru su tvrdili da je konačni rezultat 50,5 : 49,5 ali su i naglasili da nisu u obzir uzeli sporna biračka mjesta u Rožajama.

 

Sporna dva biračka mjesta u Rožajama: U općem metežu malo toga je bilo razumljivo objašnjeno. U Frontu su – preko Koče Pavlovića na Javnom servisu – ustvrdili, pozivajući se na navodne izjave članove biračkih odbora iz SDP-a (!) da su na dva biračka mjesta u Rožajama dogodile velike zloupotrebe i nepravilnosti i da zbog toga u obzir nisu uzimali rezultate sa tih biračkih mjesta.

 

Prema saznanjima Portala Analitika na ta dva biračka mjesta u Rožajama, Lekićevi i SDP-ovi članovi biračkih odbora nisu potpisali zapisnike, tako da će konačnu odluku o rezultatima sa tih biračkih mjesta donijeti Državno izborno povjerenstvo. No, čak i da se poništi glasovanje na tim izbornim mjestima, kandidat DPS-a Filip Vujanović bi opet zadržao 2,5 posto prednosti u odnosu na konkurenta.

 

Ta institucija treba biti na visini zadatka i jasnim, transparentnim i dokazivim stavom razmrsiti politički čvor koji je nastao nakon što su oba predsjednička kandidata proglasila pobjedu. Za mirnu budućnost Crne Gore neophodno je – uspoređivanjem zapisnika – otkloniti svaku sumnju u regularnost i legitimnost izbornog procesa.

 

Bojkot SDP-a i glas manjina: Prve analize rezultata predsjedničkih izbora pokazuju da je na tijesan izborni rezultat presudno utjecao aktivan bojkot (u DPS-u to nazivaju – aktivna opstrukcija) manje članice vladajuće koalicije – Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića.

 

Uz to, evidentan je manji izlazak na izbore birača iz manjinskih naroda, bez obzira na činjenicu što su glasovi iz Rožaja, Plava i Ulcinja donijeli odlučujuću prevagu Vujanoviću.

 

Vujanovićevih 162 tisuće glasova je znatno manje od 192 tisuće glasova koliko je aktualna skupštinska većina osvojila na listopadskim izborima – točno 30.000 glasova manje od onoga što je bio Vujanovićev potencijalni rezervoar glasova. Očito da Vujanović nije imao do kraja podršku, ne samo SDP-a, nego i dijela glasača manjina; Lekić na njih “prirodno” nije računao, dok u su vrhu DPS-a procjenjivali da bi upravo ti glasovi mogli biti glavni adut.

 

Dobar rezulatat Lekića: Za razliku od Vujanovića, predsjednički kandidat Miodrag Lekić – bez obzira na konačnu presudu DIP-a – ima razloga za zadovoljstvo. Prvo, pobijedio je kandidata DPS-a u Podgorici, Nikšiću, Baru i Pljevljima i osvojio je čak dvije tisuće glasova više glasova od kompletne oporbe na listopadskim izborima!

 

Rezultat za respekt, posebno imajući u vidu rezultat u Glavnom gradu u kojem je bio bolji od kandidata DPS-a za nekih pet tisuća glasova. I to je pokazatelj da je DPS praktično „osuđen“ na SDP ukoliko želi održati vlast u Podgorici, ali i na razini države.

 

Usporedni rezultati pokazuju da su i birači Pozitivne i SNP-a u velikoj mjeri podržali Lekića i na taj način demantirali glasine o tihom bojkotu Milićeve i Pajovićeve stranke na račun oporbenog predsjedničkog kandidata. Očigledno: Lekić  je bio kohezijski faktor koji je ujedinio oporbene birače da time opasno priprijeti kandidatu DPS-a.

 

Odnosi DPS- SDP u kritičnoj fazi: Iako se, nakon brojnih peripetija, prilično bučno slavilo u sjedištu Demokratske partije socijalista, Đukanović i ekipa iz vrha DPS-a nema mnogo razloga za slavlje, jer će morati otvoriti pitanje odnosa u koaliciji sa SDP-om, ne isključujući čak i mogućnost raskidanja petnaestogodišnjeg braka.

 

To je neizravno potvrdio i sam premijer Milo Đukanović u svom obraćanju nakon objavljivanja pobjede, optuživši Krivokapićevu stranku za otvorenu opstrukciju.

 

“Ova pobjeda je podvig usprkos udruženoj oporbi i opstrukciji SDP-a”, rekao je Đukanović, čije pristalice su na spomen SDP-a glasno negodovale i zviždale.

 

U DPS-u su posebno kivni na Krivokapićev istup tri dana prije izbora, kada je čelnik SDP-a ustvrdio da pobjeda Miodraga Lekića ne bi destabilizirala državu kao i na aktivan bojkot predsjedničkih izbora od strane njihovih pristalica. Osim toga, Krivokapić je otvoreno najavio da će stranački aktivisti oštro kontrolirati poštuju li članovi i simpatizeri odluku vrha stranke. Taj Krivokapićev stav je DPS-u, ali i u široj političkoj javnosti protumačen kao otvorena podrška oporbenom kandidatu. Činjenica da je sam Lekić javno pohvalio takvo ponašanje Krivokapića samo je učvrstila stav u vrhu DPS-a da im je koalicijski partner potpuno okrenuo leđa i prelila je čašu u odnosima dva koalicijska partnera.

 

Kakva god da bude presuda Državnog izbornog povjerenstva, Crnu Goru očekuje turbulentno političko proljeće sa novim pregrupiranjima na političkoj mapi države. Predsjednički izbori bili su samo uvod: ako je predsjednička avantura Miodraga Lekića zaista završena minimalnim porazom, nova priča o odnosima vlasti i oporbe, ali i odnosima unutar vladajuće koalicije tek počinje…

 

Komentari

komentara